Za samo tridesetak eura i uz kratki tečaj rusko-njemačkog (hvala taksistu Sergeju), stigle smo do našeg stana tik do hotela Adlon. Iako nismo imale komfor i luksuz tog najpoznatijeg berlinskog hotela, to nas nije omelo da provedemo nezaboravno vrijeme. Nismo znale što točno očekivati osim puno sezonskih sniženja i svjetski poznatih klubova, no ono što smo na kraju u Berlinu doživjele i proživjele oborilo nas je s nogu.

Mislile smo da Berlin čine samo Zid i Vrata, ali već prvog dana postalo nam je jasno da se taj grad ne može doživjeti držeći vodič u jednoj, a mapu u drugoj ruci. Ispravniji pristup bio bi ostaviti to sve kod kuće, sjesti na bicikl i krenuti u istraživanje, što smo i učinile. Tokom četverosatne vožnje biciklom, neometane od smirenih vozača, zavirile smo u svaki kutak grada - od grafita na ostacima Berlinskog zida na East Side Galleryju, preko muzeja moderne umjetnosti Hamburger Banhof, do nama najdražeg berlinskog kvarta Prenzaluer Berga. Upoznale smo Berlin i iz druge perspektive - šarmantna vožnja brodom po rijeci Spree popunila je sve nenamjerno ostavljene praznine od vožnje biciklom.

Tokom tjedna, jutarnji sati su ipak bili rezervirani za predavanja na najstarijem njemačkom sveučilištu, no pauze su bile provedene i više nego kvalitetno, uzimajući u obzir da kafića i restorana ima na svakom koraku, a na nama je bilo samo da izaberemo želimo li imati pogled na televizijski toranj ili Berliner Dom. Svaki dan je bio rezerviran za neki drugi sadržaj - jedan dan je to bilo razgledavanje Reichstaga, drugi šetnja zoološkim vrtom ili Kudamom. Svaku večer smo se zaputile u neki drugi bar, pivnicu, klub... Iskreno, upravo taj dio puta najviše nas je oborio s nogu, jer Berlin je grad koji živi 0-24 svaki dan. Obična noćna šetnja gradom pretvara se u nezaboravno iskustvo, jer svaki kutak skriva neku vrstu underground kluba, bara i sl. gdje se može sresti sve i svakoga, poslušati najnovija elektro muzika ili se rasplesati na pomalo zaboravljene pjesme Backstreet Boysa i spajsica. Premda su veće šanse da ćete pri ulasku u klub čuti elektroniku, jer na kraju dana - Berlin je mjesto njenog rođenja.

Pravo otkriće su nam bili beach-barovi duž rijeke (da, beach-barovi u centru svjetske metropole!), gdje smo kratile dane i noći izležavajući se na ležaljkama s nogama u pijesku i koktelom u ruci. Naš dokoličarski život nije potrajao predugo, sva ta gomila dućana i sniženja (u Berlinu se ipak nalazi najveći šoping-centar u Europi - KaDeVe) i svakodnevno tulumarenje ubrzo su nam ispraznili novčanike pa je jedino što nam je ostalo bio berlinski moto - Poor but sexy (Siromašan, ali seksi). Od lokalnih smo vodiča saznale i to da je Berlin do grla u dugovima, prezadužen na sve strane te da od države ne dobiva puno pomoći za izlazak iz ovog teškog recesijskog razdoblja. Tako je i nastala gore navedena poštapalica koja u potpunosti odražava duh tipičnog Berlinčana - ako budem siromašan, bit ću siromašan sa stilom. Jer Berlin je ponajprije grad koji obilježava njegov stil. A njegov stil je eklektičan, mješavina starog i novog, poznatog i nepoznatog, konstantna borba između svojih proturječja.

Misao vodilja za preživljavanje probudila je u nama iskonske instinkte, tako da smo zadnjih nekoliko dana uglavnom smišljale kako pregurati dan sa što manje eura, a što više vidjeti (besplatne karte za muzeje četvrtkom od 6 popodne i tome slično).

Naša tadašnja neimaština nije nas dotukla nego samo ojačala, zahvaljujući recesiji postale smo prave Berlinčanke (ili barem volimo tako misliti), upoznale smo grad i izvan turističkih okvira te se zaljubile u njega. A kako smo i dalje na financijskom oporavku, ovaj natječaj smo vidjele kao odličnu priliku da se vratimo u Berlin te još jednom proživimo taj za nas top 1 grad, da se prošećemo njegovim ulicama i uživamo u jedinstvenoj arhitekturi koja na svakom uglu oduzima dah (nismo vidjele nijednu ružnu zgradu!). Sve to, nadamo se, ovaj put s kojim eurom više ili barem pametnije potrošenim.