Postoje ljudi koje na samu pomisao da će biti sami obuzima osjećaj straha koji ih navodi da stalno traže kontakt s drugim ljudima što, naravno, može predstavljati realan problem u njihovom funkcioniranju. Neki ljudi rade jako puno kako bi izbjegli da budu sami. Ljudi se boje biti sami i to gotovo fobično izbjegavaju. Kada su sami, kompulzivno traže bilo čije društvo.
Kada se javlja strah od samoće?

Strah od samoće može biti vezan uz gubitak drage osobe. U tom slučaju osobi je potrebno vrijeme da se adaptira na novonastalu situaciju. Kada nekog izgubimo, stalno recikliramo osjećaj tuge i boli na način da razmišljamo o toj osobi, vidimo njegovu ili njenu sliku pred svojim očima, čujemo njegov glas. Tada nam se čini da bol nikada neće proći. Društvo drugih nam pomaže da razmišljamo o nečem drugom i intenzitet boli nije toliko jak. Dok ponovo ne ostanemo sami.

No strah od samoće može se javiti u mnogo drugih situacija, a razlozi su često iracionalni. Primjerice:

- osoba koja vjeruje da boluje od neke bolesti (umišljeni bolesnici) može osjetiti vrlo intenzivan strah od samoće jer neće biti nikoga tko bi joj pomogao i pozvao liječnika ako se što loše dogodi;
mala djeca koja se boje čudovišta ako ostanu sama (što predstavlja normalnu razvojnu fazu)
- osoba koja kada je sama nema nikakvu inicijativu te vjeruje da je nesposobna za samostalan život jer je paralizirana anksioznošću;
- osoba koja vjeruje da nije zaslužila biti s drugima da nije dovoljno dobra ili zanimljiva te se stoga povlači, ali se istovremeno boji samoće;
- osoba koja duboko vjeruje da će u životu ostati sama te pristaje na partnerski odnos koji joj ne odgovara što može biti povezano s uvjerenjem 'ja ne vrijedim ako nisam u vezi'…

Članak u cijelosti pročitajte na ordinacija.hr