Autor ste brojnih knjiga popularne psihologije i duhovne literature. Koju vam je bilo najlakše napisati i zašto?

Najlakše sam napisao 'Umjetnost života' jer sam je posvetio kćeri. Ta se knjiga sastoji od savjeta o najvažnijim životnim temama – ljubavi, prijateljstvu, obitelji, Bogu - a kako mi je ona bila na pameti, misli su samo klizile.

Nova knjiga 'Bez rukavica' dopunjeno je izdanje vaše knjige 'U rukavicama mi je ionako prevruće'. Što se sve našlo u novom izdanju?

Imam tu naviku da knjigu 'osvježim' kada navrši pet godina. Naravno da ne mijenjam glavne ideje, ali bolje zaokružim neke dijelove i objasnim kako ih još lakše provesti u praksi. A u ovom izdanju ima i nekih novih poglavlja. Primjerice, u poglavlju o Katoličkoj crkvi morao sam nadopisati poglavlje o papi Franji i o tome kako Kaptol nikada nije bio udaljeniji od Vatikana. Papa Franjo katoličkoj vjeri daje toplo, suosjećajno lice, na koje baš i nismo navikli u Hrvatskoj.

Kakve knjige i literaturu vi volite čitati?

Volim pročitati kvalitetne knjige koje će me izazvati. Svake godine se vratim korijenima pa bacim pogled na bar jednu knjigu iz filozofije, a trenutačno čitam izvrsnog Irvina Yaloma. Prije toga oduševila me Brene Brown, a Eckharta Tollea bih uvijek mogao čitati.

Puno ljudi želi živjeti prema onome što pišete - koliko je to teško ili lako?

Najčešće je teško. Nisam jedan od onih pisaca koji tvrdi da je jednostavno poboljšati svoj život i da se samo trebaju slijediti tri jednostavna koraka iz mojih knjiga. Ma kakvi, najčešće je teško. Najčešće je teško shvatiti što doista želimo i kako to ostvariti. Teško je pronaći dovoljno vremena i prostora za sebe, a opet ne zanemariti druge važne ljude u našem životu. Teško je drugima reći ne, a često je to nužno. Teško je pronaći dovoljno vremena za sve svoje uloge – majke, kćeri, prijateljice, partnerice, zaposlene žene. Uravnotežiti sve to doista nije jednostavno i mislim da moramo biti pravi životni umjetnici da bi nam to uspjelo. Dakle svakako nije jednostavno, ali je moguće!

Zašto su, generalno gledano, ljudi nesretni u ljubavi? Koja su to pogrešna uvjerenja koja ih 'dođu glave'?

Mislim da nema dovoljno prostora u tekstu za sva pogrešna uvjerenja. Za početak, toksično je smatrati da ljubav moramo nekako zaslužiti. Ma kakvi! Svatko ima pravo voljeti i biti voljen. Čak i ako to ne osjećamo, i dalje imamo to pravo. Također, često partnersku ljubav stavljamo na pijedestal i smatramo da uopće ni nemamo ljubavni život ako nismo u romantičnoj vezi. A to je suludo. Jer ljubav, iako platonsku, možemo živjeti i u odnosu s prijateljima, djecom, umjetnošću. Sve su ljubavi jednako ljubavne i jednako dragocjene, iako su platonske. Često mislimo i da nije važno biti iskren u odnosu, da nije važno dijeliti ključne životne vrijednosti i interese.  Da, nema dovoljno prostora za sva pogrešna uvjerenja.

Koliko nesklad muške i ženske energije u nama može utjecati i na naše zdravlje, emocije, duh?

Važno je naglasiti da se ljudi međusobno prirodno razlikuju i sasvim je u redu da je kod nekih naglašenija 'ženska' energija, a kod nekih 'muška'. I to čak ni ne ovisi o našem spolu, koliko o karakteru. Sasvim je normalno da neke žene imaju više 'mušku' energiju, a neki muškarci više 'žensku', blažu, suosjećajniju… Autentični muškarci i žene su oni koji se ponašaju u skladu sa sobom, a ne u skladu s nekim unaprijed utvrđenim ulogama. Rekavši to, a kako svaka neravnoteža može utjecati na naše zdravlje i kao osoba koja dosta vremena provodi s ljudima koji se bore za zdravlje, mogu samo reći da je mnooogo bolje spriječiti, nego liječiti. Mnogo je bolje krenuti sa životnim promjenama prije nego što nas tijelo upozori. Vjerujte mi, lakše je!

Zbog čega su brakovi i veze danas u krizi? Oko čega se danas parovi najviše svađaju?

Oko novca, različitih vrijednosti i uvjerenja, različitih tipova odgoja, različite vrste komunikacije koju ne prihvaćaju… Često se ni ne slušaju, a rijetki se znaju svađati. Vrlo često u svađi prijeđemo granicu pa krenemo u vrijeđanje, omalovažavanje. Čak i kada se ispričamo za to (a ni to nije često), i dalje ostaju rane koje nije jednostavno zaliječiti. Pa se onda posvadimo oko toga kako smo se svađali…

Kako vi rješavate eventualne nesuglasice sa suprugom? Tko prvi popušta?

Oboje imamo dosta čvrsta stajališta pa znamo imati prave rovovske bitke. Važno je da se slušamo i kad se ne slažemo i da većinom uspijemo pronaći zajednički jezik. Prošli smo dosta teških razdoblja i naučili smo se slušati. I ne, neću reći da je ključ u tome da sam konačno naučio uvijek reći: da, draga. I dalje volim svoju kičmu! Popusti onaj kojem se dokaže da treba popustiti. Ponekad ja, ponekad ona.

Zašto se danas velik broj muškaraca ne želi emotivno vezati?

Mnogi muškarci su emocionalni invalidi pa se ni ne znaju prepustiti nekome. Odmalena nas uče da nije u redu izražavati emocije, da nije u redu priznati da nešto ne možemo ili ne znamo. Uče nas da to ne rade pravi muškarci, a to je totalna glupost. Pravi muškarci su dovoljno jaki da ponekad mogu priznati svoju slabost. Uglavnom, zbog nezrelog odgoja imate gomilu muškaraca kojima su potpuno nepoznate njihove emocije. Ne znaju ih izražavati, ne znaju učiti od njih, ne znaju im se prepuštati, pa nije ni čudo da bježe od veza u kojima se traži dublja emocionalna povezanost. Dobra je stvar to da novije generacije nisu tako odgajane, barem u većini slučajeva.

Je li moguće da netko odluči voljeti bez faze zaljubljenosti?

Naravno da je moguće! Iako moram naglasiti da ljubav nije stvar odluke. Ona se događa ako je ono što nas spaja snažnije od onog što nas razdvaja! Ne možemo samo tako odlučiti voljeti nekoga. Možemo odlučiti truditi se oko neke veze, ali ljubav se rađa ako imamo dovoljno onog što poštujemo kod partnera i u našem odnosu. To se ne može forsirati.

Kako to da se suvremeni muškarci sve manje udvaraju i preuzimaju doskora ženske uloge, postaju pasivni, neodlučni i čekaju da im se udvaraju žene?

Mislim da u našem društvu i dalje postoji jasna podjela, iako novije generacije ne mare za te gluposti. U redu je da inicijativu preuzme aktivnija osoba, neovisno je li muškarac ili žena. Udvaranje je ionako samo početak priče. Važno je da zajedno pametno vode sve što slijedi nakon toga.

Kakvu glazbu slušate, koje domaće izvođače volite?

U nedjelju sam bio na koncertu Tori Amos, ona mi je najdraža glazbenica. Intrigantni tekstovi koji ne podcjenjuju našu inteligenciju, izvrsna melodioznost… Volim i Urbana.

Kako najradije provodite vrijeme sa svojom obitelji?

Trudimo se dosta vremena provoditi s kćerkom i obitelj najčešće stavljamo ispred posla. Izleti, kartanje, puno slušanja i razgovaranja, gledanja njezinih improviziranih predstava u dnevnom boravku. Jedino se ne igram lutkama, to prepuštam supruzi i njoj.

Što je najbolje u godinama u kojima ste sada i koje su po vama najbolje godine za muškarca?

Zrelost i stabilnost. Imam bolju perspektivu sada, kada već ozbiljno gledam prema 40. godini. Iako, iskreno, ponekad mi nedostaje sloboda dvadesetih. Osjetno slobodniji dani, čišći raspored… Obožavam biti tata, ali ima dana kada mi nedostaje malo prostora. I mentalnog prostora da lakše mogu promisliti neke ideje, ali i prostora u rasporedu. No onda kad vidiš njezin osmijeh, znaš da se isplati biti posvećen tata!

Imate li nekih neostvarenih želja, planova, ciljeva; što još želite postići?

Upravo sam zaokružio prvih 100.000 prodanih knjiga, a cilj je uskoro doći do milijun. Kako je konačno spreman engleski prijevod 'Škole života', vjerujem da ćemo to i ostvariti. A što se tiče privatnog života, želim i dalje imati zdravu obiteljsku atmosferu i nekoliko ljudi oko sebe s kojima sam potpuno svoj. To je veliko bogatstvo.