Magnolija se bez problema prilagođava laganoj polusjeni, a kad je u pitanju tlo, za nju je idealno ono s blagom ili srednjom kiselosti.

Iako se magnolija najčešće u našim krajevima uzgaja kao ukrasno drvo, može se transformirati i u predivno grmlje koje će biti ukras svakoga vrta.

U rod magnolija ubrajamo više od 200 vrsta cvatućih listopadnih i zimzelenih grmova i stabala koji svoje porijeklo vuku iz Azije, Sjeverne Amerike, a nevjerojatno zvuči podatak da je magnolija koja je svoje ime dobila po francuskom botaničaru Piereu Magnolu prema nađenim fosilnim nalazima postojala i prije nekoliko milijuna godina.

Inače, u našem priobalju je najčešća tzv. velikocvjetna magnolija Magnolia grandiflora dok su u kontinentalnom dijelu Hrvatske češće listopadne magnolije, poput onih koje odlikuje zvjezdasti oblik cvijeta Magnolia stellata.

Kako bi magnolija dobro uspjela, treba je na vrijeme dodatno zaštiti od jakog vjetra i temperatura ispod nule. Prilikom presađivanja koje se uvijek izvodi početkom proljeća, s korijenom treba biti vrlo oprezan kako se ne bi pri postupku oštetio.

Budući da magnolija ima plitak korijen, biljke ne smijemo saditi preduboko, jer duboko posađene biljke najčešće brzo uginu ili u najboljem slučaju preživljavaju određeno vrijeme, a također trebamo biti oprezni i kod kasnijeg okopavanja.

Treba ih saditi podalje od drugih biljaka u vrtu kako bi došle do punog izražaja, a najbolje vrijeme sadnje je mjesec travanj.

Treba naglasiti i da magnolija ne podnosi presađivanje, pa je potrebno od 3 do 5 godina kako bi se nakon biljke prilagodile novom staništu, te prvi put procvjetale.

Magnolije treba orezivati što je moguće manje, budući se nakon reza teško ponovno razrastu pa gube lijep oblik krošnje. Zbog toga je preporučljivo tek orezati osušene grane kao i one koje nam smetaju, a ukoliko ipak provodimo drastičan rez treba to činiti odmah nakon cvatnje.