Kad je avion napokon sletio u zračnu luku Stansted i kad smo izašli iz njega, na red je došla i prijava na šalterima u zračnoj luci. Kako moj prijatelj ne priča engleski najbolje, bojao sam se da će imati problema. Međutim, ono što je uslijedilo dobra je lekcija za ubuduće. Naime, ja sam se ufurao u svoje poznavanje engleskog jezika te sam se raspričao (čak i previše), pa sam podlijegao dodatnom ispitivanju koje je obuhvaćalo pitanja kao što su čime mi se bave roditelji, odakle mi novac za put, koje su moje namjere vezane uz dolazak u London i još brdo pitanja, dok je moj prijatelj jedva uspio promrmljati: 'Hello, I wanna see London, take photo', i bez problema prošao kontrolu. No sve je dobro završilo te smo se Easybusom uputili do Victoria stationa, gdje je bio naš hotel.

Čim smo se prijavili u hotel, krenuli smo u istraživanje. Naime, plan obilaska bio je vrlo opsežan za četiri dana, koliko smo boravili tamo. Iako je već bilo relativno kasno, mi smo se uputili prema Londonskom oku (London Eye). Kad smo napokon stigli, zaključio sam da više ništa ne moram vidjeti. To je za mene bio vrhunac. Kad bih mogao dočarati što sam osjetio prilikom vožnje, bilo bi to pravo čudo. Pogled na grad, Temza, promet automobila, svjetlost Londonskog oka. Toliko sitnih detalja, a samo jedan veliki i neopisivo dobar osjećaj.

Ujutro imali smo i prvi engleski doručak, nakon kojeg smo se uputili u osvajanje. Prvi dan bio je rezerviran za Natural History Museum. Tamo smo se zadržali cijelo njegovo radno vrijeme. Muzej zaista obiluje brojnim sadržajima kojima se čovjek naprosto ne može prestati diviti. Nakon iscrpnog razgledavanja, znali smo da je sljedeća destinacija definitivno neki restoran. U nevjerojatnoj ponudi restorana i kuhinja iz svih dijelova svijeta, odluka je ipak pala na pizzeriju. Dan smo završili siti hrane i informacija iz muzeja.

Treći dan je također počeo na klasično engleski način, barem što se doručka tiče, a zatim je uslijedilo razgledavanje National Galleryja. Ovo razgledavanje bilo je uistinu naporno te po završetku razgledavanja od silnih boja i stilova slikarstva nisam više znao tko je Piccaso, tko Van Gogh a tko sam ja. Na red je došao posjet muzeju Madame Tussauds, gdje smo se družili s brojnim slavnim osobama. Vrlo zabavan muzej, mnogo veći nego što sam očekivao. Nakon obilaska, otišli smo u obližnji park i ostali ugodno iznenađeni. Naime, brojni ljudi se izležavaju po parku, marendaju, čitaju knjige, džogiraju, a i životinje koje žive u tim parkovima vrlo su prijateljski nastrojene, pa tako bez problema možete hraniti vjeverice. Posve neki drugi svijet.

Četvrti dan započeli smo razgledavanjem Towera of London, koje je trajalo dosta dugo. Teško je na brzinu obići sve te znamenitosti koje su od velike povijesne važnosti za London. Pri izlasku iz Towera, pogled nam je pao na obližnji London Bridge, no nismo se dugo zadržavali. Posjetili smo St. Paul's Catedral, koja naprosto ostavlja bez daha, kako izvana, tako i iznutra. Nakon razgledavanja crkve i kraće molitve, otišli smo u Tate Modern. Riječ je o galeriji u kojoj se mogu vidjeti nevjerojatne instalacije brojnih umjetnika. Sve djeluje tako nestvarno, kao da nije s ovog svijeta.

Na povratku u hotel svjesno smo zalutali u predio poznatiji kao Soho - raj za šoping. Zaneseni ponudom, uspjeli smo ondje dočekati kasne sate. Nakon obavljenog šopinga, shvatili smo da se moramo vratiti u hotel jer je nemoguće ući u klubove s onim silnim vrećicama. U hotel smo se vratili preumorni, no zadnje kapi snage i pomisao da propuštamo čari noćnog života u Londona natjerale su nas da ne odustajemo. Malo smo se raspitivali gdje se može najbolje zabaviti i, kad smo dobili odgovor, tamo smo se i uputili. Zadnji sati u Londonu bili su ujedno i najzabavniji. Naime, pri ulasku u jedan klub shvatili smo da je riječ o gay klubu. U jedno sam siguran, a to je da gayevi rade nevjerojatne zabave. Nažalost, nismo se mogli dugo zadržati jer nam je za 4 sata ujutro bio zakazan prijevoz do zračne luke. Kad smo izašli iz kluba i došli do metroa, ostali smo šokirani. Naime sve je bilo zatvoreno. Prolaznici su nam rekli da metro radi do ponoći. Taksi smo pokušali uhvatiti u narednih sat vremena, ali bezuspješno. Budući da su nas oko dva sata dijelila do odlaska, pješice smo se uputili prema hotelu, koji nije bio nimalo blizu. Taj naš izlazak se pretvorio u pravi cirkus, no ipak smo živi i zdravi uspjeli doći na avion i vratiti se kući.

Zanimljiva je činjenica da nam je tijekom cijelog boravka u Londonu bilo prekrasno sunčano vrijeme. Ni kapi kiše. Dok svi o njemu pričaju kao o kišnom gradu, ja mogu tvrditi samo suprotno. London je dosad najsunčaniji grad koji sam posjetio. No možda me već idući puta iznenadi i dokaže da nisam u pravu.