Market kolektiv iza kojeg stoje tri mlade i višestruko nagrađivane dizajnerice, Marita Bonačić, Katarina Perić i Iva Hrvatin, velikim koracima osvaja ne samo hrvatsko, već i inozemno tržište, koje je prepoznalo originalnost njihova kreativnog pristupa. U ime Market kolektiva, u intervjuu za tportal Iva Hrvatin otkrila je s kojim se sve izazovima suočavaju mladi dizajneri kod nas, mistificira li se dizajnerski kreativni proces, koliko je teško opstati na tržištu te planove za budućnost
Predstavite nam Market kolektiv. Tko ga čini?
Market kolektiv je dizajnerski trio koji kombinira vizualne komunikacije, produkt dizajn i dizajn interijera. Svoj profesionalni rad uglavnom baziramo na projektima brendinga komercijalnih prostora i dizajnu postava izložbi, a zahvaljujući brojnim vanjskim suradnicima iz drugih profesionalnih područja (arhitekture, fotografije, ilustracije, produkcije), s kojima surađujemo, zapravo nudimo jedinstvenu uslugu total design pristupa i stvaranje cjelovitih brendova s dobrom pričom.
Kako je došlo do vaše suradnje i ideje o pokretanju Market kolektiva?
Bazni kolektiv činimo nas tri: Marita Bonačić, Katarina Perić i Iva Hrvatin. Marita i Katarina višestruko su nagrađivane industrijske dizajnerice koje su počele surađivati još za vrijeme studija dizajna i iza kojih stoji mnoštvo iskustva u razvoju proizvoda od koncepta do proizvodnje. Upoznala sam ih prilikom angažmana na retrospektivnoj izložbi Tomislava Torjanca u Klovićevim dvorima 2013. godine i tada smo nekako prirodno kliknule te krenule tu i tamo raditi na još nekim projektima. U to doba smo još bile zaposlene na dizajnerskim pozicijama u raznim studijima i agencijama te radile kao freelanceri s raznim muzejima, kazalištima, kulturnim udrugama i televizijom. Prošle su nam se godine posložile sve zvijezde i zbilja nagomilao broj klijenata da je bilo fizički nemoguće i dalje freelanceati uz stalan posao, pa smo odlučile da je to trenutak u kojem treba odrezati sve pupčane vrpce, izaći iz anonimnosti i započeti nešto svoje.
Dizajnerski kreativni proces je nešto što se često kroz medije suviše mistificira
Kako izgleda vaš kreativni proces? Dolazi li katkad do nesuglasica i kako to rješavate?
Nemamo neki ustaljeni obrazac za kreativni proces, a on obično ovisi o samom klijentu, timu koji radi na projektu i inspiraciji. Nekad se dogodi da nam se već na prvom sastanku susretnu pogledi i sine ista vizija za rješenje, dok drugi put treba sjesti, zasukati rukave i nekoliko dana analitički pristupati problemu sve dok ne iskristaliziramo adekvatno rješenje. Dizajnerski kreativni proces je nešto što se često kroz medije suviše mistificira: nije to samo nalet umjetničke inspiracije, već se radi o veoma aktivnom procesu promišljanja o svim dijelovima projekta, a ne samo toga kako će nešto na kraju izgledati. Prije nego nastane estetika detaljno se uzimaju u obzir puno važnije stavke: funkcionalnost, ekonomičnost, komercijalnost, mogućnost proizvodnje i izvedbe. Kada tako objektivno pristupate projektima, rijetko se događaju nesuglasice jer znamo da su odluke koje donosimo rezultat logičnih jednadžbi u koje su uračunati mnogi tehnički faktori na koje ne možemo utjecati, a ne samo umjetnički zanos pojedinaca u timu. A ako se i dogodi da se oko nečega baš ne želimo složiti, uvijek se možemo osloniti na odluku dvotrećinske većine (smijeh).
Kakav je feedback nakon sudjelovanja na Salone del Mobile u Milanu? Jeste li zadovoljni reakcijama?
Kolekcija namještaja koju smo dizajnirale za izlaganje na Salonu, Slava '18, naš je prvi zajednički samoinicirani projekt, pa smo predstavljanje u Milanu vidjele kao ključan checkpoint za naš mladi kolektiv. Prvo predstavljanje svjetskoj publici prošlo je bolje od očekivanog – s obzirom na to koliko smo prepreka i izazova imale pred sobom tijekom proizvodnje, organizacije i montaže čitave priče, zadovoljne smo time što su na kraju dana riječi hvale i oduševljenje posjetitelja ono što će ostati zabilježeno kao prvi dojam i reakcija publike na Market. Zatim smo se spremile za novi pothvat – premijerno predstavljanje Slave '18 hrvatskoj publici u sklopu Dizajn distrikt Zagreb festivala. Uzbuđene smo jer smo sada na domaćem terenu – na festivalu smo inače radile od njegova začetka 2016. godine, a sada, na njegovu trećem izdanju, imamo priliku biti i sudionicima i tako dodatno doprinijeti njegovu programu.
Može li se u Hrvatskoj živjeti od dizajna - kakva su vaša iskustva? Je li u inozemstvu povoljnija klima za mlade kreativce poput vas?
Imale smo tu sreću da se nismo nikad morale pretrgnuti da bismo pronašle nove projekte – kao domino efektom, jedan projekt je povlačio drugi ili jedan klijent nas preporučio sljedećem, i tako dalje. Usmena predaja pokazala se boljom od bilo kojeg plaćenog oglasa ili ocjene na Facebooku! (smijeh) Olakotna okolnost u našoj profesionalnoj niši je to da projekti progovaraju sami za sebe – dovoljno je da se potencijalni klijent ušeta u neki od interijera na kojima smo radili da bi prepoznao kako se radi o paketu dizajnerskih usluga koji i njemu treba. Što se toga tiče, klima u Hrvatskoj se u zadnje vrijeme dosta promijenila – sve više ljudi počinje shvaćati dizajn kao nešto što može itekako doprinijeti njihovu biznisu, pa se počinju obraćati dizajnerima za pomoć. U inozemstvu je to već odavno normalna stvar.
Ljudi se i kod nas počinju sve više obraćati dizajnerima za pomoć
Što je po vama najvažnije za uspjeh?
Dobra energija i ekstremno mnogo entuzijazma i truda.
U čemu je posebnost dizajna Market kolektiva? Tko su vaši uzori? Što vas inspirira u radu?
Teško nam je izdvojiti neki konkretan uzor - kad ste toliko uronjeni u dizajn na svakodnevnoj razini, shvatite da vas ponajprije privlače projekti, a manje osobe koje stoje iza njih. Odličan dizajnerski projekt može se pronaći i u profesionalnom portfelju nekog etabliranog dizajnera ili dizajnu brenda, kao i u onom nekog studenta dizajna. Generalno nas privlače projekti koji promišljaju stvari na neobičan način – nedavno nas je u Milanu oduševila veoma mlada studentica TianyiShi, koja je svoj dizajn temeljila na razbijanju konvencija toga kako pokućstvo treba izgledati i dvije godine istraživala na koje načine materijali poput spužve, koji su inače skriveni u konstrukciji fotelja i sofa, mogu postati glavnim oblikovnim elementom pri izgradnji ekstravagantne estetike objekata. Takvi i slični projekti kolega, da ne kažemo 'konkurencije', motiviraju nas da izlazimo iz okvira očekivanoga, što nam pomaže ponuditi hrabre dizajnerske poteze.
Imate li savjet za mlade kolege koji bi se željeli baviti dizajnom? Jeste li kad željeli odustati od svega?
Jedina profesija kojom se ima smisla baviti umjesto ovom je turizam (smijeh). Odustajanje nam nikad nije stvarna opcija, ali u trenucima u kojima osjećamo da smo stigle do bezizlazne situacije volimo se time šaliti. Obično se na kraju pokaže da ta slijepa ulica uvijek ima neki tajni prolaz kroz koji se na kraju vješto izmigoljimo. Bilo bi nesmotreno i bahato reći da je dizajn baš 'najkrvaviji' posao na svijetu, ali ima svojih izazova, pogotovo kad se osim dizajnom baviš produkcijom i koordinacijom, što smatramo svojim profesionalnim adutom. To je možda komponenta koja mnogim mladim dizajnerima nedostaje poslije izlaska s fakulteta, pa bismo svima savjetovale da se što prije i što više ubace u projekte, bili oni veliki, mali, jednostavni ili kompleksni - stjecanje najrazličitijih iskustava ključna je stvar koja na kraju formira dizajnera kao poželjnog profesionalca i suradnika.
Stjecanje najrazličitijih iskustava ključna je stvar koja na kraju formira dizajnera kao poželjnog profesionalca i suradnika
Na koje ste projekte posebno ponosni?
Kad kombiniramo naša tri osobna dizajnerska portfelja, projekata je toliko da je teško izdvojiti tek nekoliko njih. Svježe dovršeni projekt na koji smo posebno ponosne izložba je 'Braća Seljan kroz prašume i pustinju' za Etnografski muzej u Zagrebu. Prilikom rada na likovnim postavima izložbi uvijek je izazov pomiriti velika očekivanja s limitiranim budžetima i kratkim rokovima, a iz ovog smo projekta, vjerujemo, uspjele izvući maksimum – izložba je atraktivna i klincima i njihovim roditeljima, što zbog fascinantnih muzejskih izložaka životinjskih koža, perjanica i nakita prašumskih plemena te raznog oružja iz Etiopije i Južne Amerike, što zbog dodane vrijednosti koju smo postigli koristeći nekoliko interaktivnih dosjetki. Drag nam je i projekt muzeja 'Kuća senjskih književnika', kojemu tek predstoji faza realizacije u Senju. Tu smo imale utjecaja na stvaranje koncepta, dizajnirale smo vizualni identitet, oblikovale prostor i signalizaciju… Najviše nas vesele takvi projekti, u kojima možemo oblikovati sve što želimo, tada su rezultat i dojam najbolji, a klijent najzadovoljniji.
Koliko naši ljude drže do dizajna i prate li trendove - kakav je vaš dojam? Koji vam se aktualni dizajnerski trendovi sviđaju? Postoje li neki trendovi koji vam nisu sjeli?
U zadnje vrijeme masovno je popularna estetika i filozofija skandinavskog dizajna, pogotovo otkako je Ikea otvorila poslovnicu u Hrvatskoj. Volimo Ikeinu viziju, ali određeni su se komadi iz njenog asortimana proširili kao klonovi po zagrebačkim ugostiteljskim objektima pa je postalo nemoguće to ne primjećivati ili pak ignorirati. To je ujedno bila jedna od polazišnih točaka kada smo odlučile dizajnirati svoju kolekciju namještaja - htjele smo napraviti nešto potpuno nepovezano s trenutnim trendom, odbaciti skandinavsku estetiku i inspiraciju potražiti u vlastitim, lokalnim korijenima. Hrvatska ima bogatu povijest oblikovanja predmeta, koja je neupitno bila pod utjecajem drugih zemalja i političkih sistema, ali to joj je dalo identitet koji nove generacije dizajnera trebaju razvijati, usmjeravati i njegovati. Danas svi žele živjeti po uzoru na danski hygge, a zaboravljaju da i u našoj 'balkanskoj' kulturi ima nešto posebno, šarmantno i specifično, što prelazi okvire trendovske filozofije.
Vaši planovi za budućnost?
Nakon predstavljanja Slave '18 na Dizajn distrikt Zagreb festivalu bacamo se u ozbiljnu potragu za proizvođačem i distributerom za naše dizajnerske komade, a čeka nas i nekoliko velikih projekata koji su sada u fazi pripreme. Ljeto ćemo provesti na gradilištima, no to nije ništa neuobičajeno za nas.