Dorja Benussi, mlada zagrebačka produkt dizajnerica, za svoje je inovativne stolce za djecu dobila drugu nagradu u konkurenciji 650 dizajnera na manifestaciji Salone Satellite u sklopu milanskog Salona namještaja. Multifunkcionalne senzorne sjedalice, osim kao klasični stolci, djeci mogu poslužiti kao utočište, ljuljačka ili tajno skrovište u igri, a pružaju i ugodu i poticaj za emotivni i fizički razvoj. S Dorjom, koja sa suprugom Ivanom stoji iza tvrtke Benussi&theFish, popričali smo između ostalog o ljubavi prema dizajnu, kreativnom procesu, situaciji u domaćem dizajnu...
Osim što je po struci produkt dizajnerica, Dorja Benussi ima širok krug zanimanja, a posebno je veseli spajanje različitih metodologija ili tehnologija jer smatra kako je to danas nužno u bilo kojoj struci, pogotovu u dizajnu.
'Diplomirala sam produkt dizajn na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom jer je tema to dopuštala. To mi je ujedno bilo i najveće udaljavanje od kreativnih struka, a u nekom kreativnom projektu, ali i najuspješnije spajanje naizgled čudne kombinacije - meni, naravno, najzabavnije. Radim i u području grafičkog i web dizajna, igram se fotografijom, pisanjem, ilustracijom. A sviram i flautu i obožavam plesati. Jako mi fali glazba u zadnje vrijeme i nadam se da ću uskoro konačno presložiti prioritete i popuniti tu rupu koja se širi skupa s pauzom od plesa', kaže Dorja, a sa suprugom Ivanom, po struci grafičkim dizajnerom, vodi studio Benussi&theFish koji je, kako kaže, iznenađujuće multidisciplinaran.
Ova mlada kreativka ističe da se njih dvoje odlično nadopunjuju.
'Oboma su nam jako važne sistematičnost i metodičnost, pažljivo promišljamo sve što radimo i lagano se usmjeravamo samo na projekte u koje stvarno vjerujemo. Baš nas to veseli, pogotovo jer smo naročito sad, kad radimo zajedno, apsolutno sigurni u to da je takav široki ili, bolje rečeno, holistički pristup u dizajnu budućnosti zbilja potreban', kaže.
Slučajni ulazak u područje senzorne integracije
Ljubav prema dizajnu je, dodaje, otkrila vjerojatno tek kasnije na fakultetu.
'Upisala sam dizajn nakon bezuspješnih pokušaja s psihologijom i socijalnim radom. Činilo mi se tada da je dizajn nešto što će mi dati širinu i slobodu, a svidjela mi se ideja da ću nešto moći stvarati. Sasvim sam slučajno uletjela u to područje senzorne integracije u nekom od svojih self-help dr. Google naleta, što je pomalo dovelo do toga da cijelu priču inkorporiram u dizajn. Nakon što mi se upalila lampica da je naša reakcija na okolinu i način na koji procesuiramo osjete nešto što je jako važno, pogotovo za djecu, a da sam ja ta koja može utjecati na oblikovanje te okoline, razvila se prava ljubav prema dizajnu. Ili, bolje rečeno, vjera u dizajn. Kad sam konačno pronašla priču u kojoj je moja uloga stvarno potrebna, mislim da sam razvila i ljubav za to što radim. Veseli me što mi se čini da to nadalje može samo rasti.
Dorja i suprug stoje iza zanimljivog projekta senzornog namještaja Tink Things.
'Senzorna integracija zvuči kao neki mistični pojam, a zapravo je proces koji je uvijek u tijeku i kojim naša tijela percipiraju, filtriraju i odgovaraju na osjetne podražaje iz okoline i iz vlastitog tijela. Od najranijeg djetinjstva, kroz odrastanje, pa čak i u odrasloj dobi - osjetni i motorički procesi od ključne su važnosti za razvoj, učenje i kvalitetu života. Što smo senzorno inteligentniji, lakše procesuiramo te osjete i osjećamo se bolje u vlastitom tijelu. Senzorna inteligencija je osnova dječjeg razvoja, a potiče se senzorno bogatim i poticajnim prostorima koji djeluju kao hrana za mozak. Tink Things u obzir uzima principe senzorne integracije i osjetne potrebe djece koje se manifestiraju kroz njihovu različitu interakciju s okolinom. Na taj način se oblikovanju proizvoda pristupa tako da dizajnerska rješenja potiču emocionalnu samoregulaciju i razvoj te osjetne inteligencije. To u konačnici pomaže stvaranju dinamičnijeg, poticajnijeg, udobnijeg i zabavnijeg okruženja za svu djecu', objašnjava Dorja.
Vrijedno priznanje na milanskom sajmu Salone Del Mobile
Na nedavno održanom milanskom Salonu namještaja Benussijevi su dobili nagradu za prvi set stolica Ika & Mia brenda Tink Tings.
'To je namještaj za djecu koji je idejno nastao još u sklopu mog diplomskog rada na temu senzomotorno poticajne okoline za djecu na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu, a sada se razvija kao brend našeg studija. Na ovogodišnji sajam Salone Del Mobile u Milanu, odnosno Salone Satellite, na kojem izlažu dizajneri u dobi od 35 godina, gotovo da smo zakasnili jer smo se prijavili sa zakašnjenjem. Osim toga, uz našu jednogodišnju bebu Zimu, bilo je neizvedivo još i pravljenje nekakvih atraktivnih čuda od štanda. Znamo da nam je proizvod dobar i da ima vrijednost, ali lako se utopiti u masi kvalitetnog dizajna, pogotovo ako je blještavo prikazan. Na kraju, kad smo shvatili da smo u finalu pa i osvojili drugu nagradu, sreći nije bilo kraja. Baš nas je to razveselilo, potaknulo i ohrabrilo, pogotovo sad, kad smo na samom kraju razvoja i pred plasiranje proizvoda na tržište', kaže Dorja.
Pri odabiru dječjeg namještaja treba voditi računa o djetetu, a ne o namještaju
Kako su za dizajn dječjeg namještaja dobili nagradu, dizajnerica kaže da prilikom njegova odabira treba voditi računa o slobodnom pokretu i igri.
'Dijete još od rođenja instinktivno pristupa življenju tako što se konstantno igra. Svima nam je jasno da je tako zato što im je to potrebno za rast i razvoj, no unatoč tome često od djece zahtijevamo drugačiji pristup. Roditelji i edukatori od dvogodišnje i trogodišnje djece zahtijevaju da sjede mirno, slušaju pažljivo, prestanu s kretnjama i slično. Nije to iz loše namjere, niti želim ulaziti u kritiku bilo čijeg odgoja... Ali u kontekstu dječjeg namještaja i općenito oblikovanja dječje okoline (bilo to od dizajnera koji oblikuje nešto novo, bilo roditelja koji oprema dječju sobu) - ta igra i dinamika apsolutno svima moraju biti prioriteti. Pod dinamikom ne mislim samo na pokret, već općenito na djetetovu interakciju s okolinom koja je kod svakog drugačija, iako se može svesti na neke glavne odrednice. Dijete je ili aktivnije ili pasivnije... Može biti osjetljivije na okolinu i osjete iz nje ili se činiti kao da stalno traži dodatne podražaje. Po meni je takav promišljeni pristup apsolutno nužan jer u startu mijenja unificirani i jednolični stav prema kojem se dijete uopće ne gleda kao individua. Zbog toga dolazi do lošeg raspoloženja i problema u ponašanju koji bi se često mogli riješiti nečim strašno jednostavnim kao što je, recimo, ljuljačka umjesto fiksirane stolice. Pri odabiru dječjeg namještaja treba zapravo voditi računa o djetetu, a ne o namještaju', kaže Dorja.
S globalizacijom ni dizajn više nije ograničen samo na naše tržište
Dorja kako uspjeh leži u gomili ponavljanja, ispravljanja grešaka i - u neodustajanju.
'OK je biti svjestan da se počinje malim koracima i biti zahvalan na svakoj prilici za učenje, na naizgled banalnim poslovima i na svakom propalom pokušaju. Jer tako nekako i pomalo stvoriš nešto vrijedno, a da ti lekcije koje si naučio u procesu ostaju i kao mudrost za dalje. Mislim da većina nas mladih ima potrebu preskakati stepenice i dokazivati se, ali iz trenutne perspektive vidim da je polako i temeljito, stepenicu po stepenicu, stvarno najpametnije. Valjda tako nekako dolazi i taj uspjeh... I ne mislim na ovaj uspjeh kad te netko negdje objavi i javno pohvali, iako je i to lijepo, već na onaj kad nešto na čemu si puno radio konačno počne živjeti i izvan tvojih skica i papira', ističe dizajnerica.
Kaže i kako s globalizacijom ni dizajn više nije ograničen samo na naše tržište.
'To je pozitivno i poticajno. Nitko se više ne fokusira samo na domaće tržište. Sve što se radi, radi se u startu globalno, pa se onda valjda i uspjeh, odnosno opstanak, mjeri tako. Nekome tko je navikao na predvidljiv posao od devet do pet možda će ovo što mi radimo - razvoj i pokretanje proizvodnje bez početnog kapitala ili eksternih ulaganja - djelovati potpuno ludo i teško. A meni, koja sam to svjesno odabrala, teško je jedino ako tu noć baš jako loše spavam. Ono što želim reći je da zapravo mislim da nije teško opstati radeći bilo što ako su ti temelji dovoljno čvrsti i točno znaš što želiš i kamo ideš. Ali i da ne treba očekivati da sve uvijek ide lako', mišljenja je.
Hrvati drže do dizajna, ali u tom čisto formalnom smislu
Hrvati, dodaje, generalno dosta drže do lijepoga i trude se oko vanjštine što se tiče frizura, odjeće, auta, interijera, svega...
'U tom smislu mi se čini da je točno reći da Hrvati drže do dizajna, ali u tom čisto formalnom smislu. Volimo biti lijepi i volimo da nam je lijepo. Ali što se tiče življenja dizajna u smislu funkcije i rada na poboljšanju kvalitete života kroz dizajn iskustva - više naginjemo na tu jugoistočnu Europu, koja još uvijek treba dosta žganaca pojesti da bi se približila sjevernoj. Tu kod nas je ljudima važnije da je nešto lijepo i trendi nego ugodno i korisno. Nije to loše... Lijepo je kad te okružuje lijepo. Ali estetika ne bi trebala biti krajnji cilj, već nešto što se podrazumijeva uz traganje za napretkom i boljom funkcijom, ako se mene pita', smatra produkt dizajnerica.
Najpametniji proizvodi su često oni najjednostavniji
Što se tiče trendova, sviđa joj se težnja minimalizmu.
'Estetski mi to sjeda, možda zato što sam uz taj trend i učila o dizajnu pa mi dolazi prirodno. Ali s druge strane i zato što vjerujem u simplifikaciju svega - i proizvoda i života. Čini mi se da što manje znaš, to više kompliciraš, i obrnuto. U tom smislu, najpametniji proizvodi su često oni najjednostavniji i to mi je logično. Tipa sofa Okome brenda Nendo i takve stvari koje su toliko ogoljene da graniče sa skulpturom. S druge strane, totalni guilty pleasure mi je namještaj u stilu Bretza. Kič, baršun, raskoš, trash. Ili camp? Volim te lude spojeve kompletne pročišćenosti i luđačkog kiča. Ne pratim toliko trendove u smislu estetike oblikovanja da bih mogla točno istaknuti nešto što je aktualno, a nije mi sjelo. Ono što me najčešće muči u dizajnu zapravo nema veze s trendovima, već pristupom oblikovanju. Ukratko, dizajn rješenja koja su prvenstveno tržišno orijentirana nešto je što mi nimalo ne sjeda. Ne zato što mislim da baš svaki dizajn mora biti odgovoran, ne mora, nego zato što takav pristup prečesto rezultira proizvodima koji prividno riješe problem, a dugoročno odlože njegovo rješavanje', otkriva Dorja, dodajući kako im je prva nadolazeća i najvažnija stvar proizvodnja i prodaja prve male serije.
Za početak, najavila je, fokusirat će se na srednju i sjevernu Europu te ubrzo i na Sjevernu Ameriku.
'Paralelno se pripremamo za nastupe na sajmovima od kojih su prvi sljedeći Kind+Jugend i Maison&Objet ujesen. Plan je baciti se na razvoj novih sensory proizvoda čim se uspostavi cijela ta mini mašinerija s postojećim stolicama i to me strašno veseli. 'Krčkaju' mi se ideje za nove stvari već neko vrijeme u glavi, ali uz sve ostale poslove stalno su negdje na dnu ljestvice prioriteta. Ideja je u budućnosti isključivo se fokusirati na eksterne projekte, u koje apsolutno vjerujemo, a najveći dio vremena usmjeriti na vlastite proizvode. Voljeli bismo se uskoro igrati i nekim edukacijama, događanjima, novim brendom i svačim nečim zanimljivim... Ali sve to je još uvijek na papiru', kaže mlada dizajnerica.