Prošle je godine zabilježeno 36 samoubojstava djece, od čega 30 muške i šestero ženske djece. Ovi alarmantni podaci samo su jedan od pokazatelja da su djeca izložena stresu od najranije dobi. O dječjoj depresiji nedovoljno se govori, a još manje o njoj zna, zbog čega roditelji nerijetko ignoriraju problem sve dok ne bude prekasno.

Inicijativa BoliMe ove je godine prerasla u istoimenu udrugu mladih ljudi koji promiču, informiraju, educiraju i senzibiliziraju javnost o mentalnom zdravlju mladih te daju podršku mladima koje tište problemi ili pokazuju znakove depresije. Njihova hvale vrijedna kampanja 'Kad te boli, moraš reći' javno je prepoznata prva kampanja ovakvog tipa u Hrvatskoj, a iz udruge tvrde kako je njihovo djelovanje potrebnije nego što su uopće mogli zamisliti kad su tek kretali s radom.

'Budući da danas svjedočimo ogromnoj psihijatrijskoj dijagnostičkoj hiperinflaciji među mladima – psihijatrijski poremećaji dijagnosticiraju se u 20 posto djece i mladih, narušeno mentalno zdravlje ima svaki peti adolescent, samoubojstvo se nalazi na trećem mjestu uzroka smrti u dobnoj skupini od 15. do 32. godine, više od 50 posto psihijatrijskih poremećaja u starijoj životnoj dobi razvilo se upravo u adolescenciji, svakome je jasno da su današnji mladi u poražavajućem emotivnom stanju', izjavila je za tportal Marina Vitković, profesorica filozofije u zagrebačkoj Prvoj gimnaziji koja je zajedno s Adrianom Pezdircem, glumcem Zagrebačkog kazališta mladih, osnovala udrugu BoliMe.

U suradnji s I. zagrebačkom gimnazijom, uz podršku Grada Zagreba i uz stručnu potporu Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, udruga BoliMe je nedavno pokrenula projekt 'Osjećam.', a riječ je o programu mentalne higijene i emocionalnog opismenjavanja mladih koji su, osim struke, podržale i brojne javne ličnosti.

Iako je mentalno zdravlje u brojnim zemljama, poput Velike Britanije, izjednačeno s važnošću tjelesnog zdravlja, u Hrvatskoj je učenje o važnosti mentalnog zdravlja još uvijek nepoznanica. Kako bi se spriječilo samoozljeđivanje djece i umanjila stopa dječje depresije u Hrvatskoj, projekt 'Osjećam.' predstavit će se zagrebačkim srednjoškolcima u njihovim školama.

'Učenici će se upoznati s pojmom mentalnog zdravlja, objasnit će se razlika između mentalnog zdravlja i mentalnih bolest te će se istaknuti ponašanja koja ugrožavaju naše mentalno zdravlje, kao i podučiti učenike o mentalnoj higijeni i metodama brige o vlastitom mentalnom zdravlju', istaknuo je Adrian Pezdirc.

Iz udruge poručuju kako se nadaju dugoročnom cilju, a to je da će ovaj projekt postati dio cjelovitog obrazovnog programa koji trenutno mladima još uvijek ne nudi socijalno-emocionalno učenje ovakvog tipa.

Psihijatrica Marjeta Knez Turčinović iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba upozorava na to kako 'na razvoj depresije kod djece i mladih, osim bioloških čimbenika (genetsko nasljedstvo, disregulacija neurotransmiterskih sustava u mozgu), utječu i psihosocijalni čimbenici – osobine ličnosti, čimbenici okoline te stresni životni događaji. Kronična izloženost nepovoljnim životnim čimbenicima ima veliki utjecaj na razvoj depresije. Nepovoljni životni čimbenici uključuju zlostavljanje i zanemarivanje, konflikte unutar obitelji, ali i među vršnjacima, uključujući i bullying, koji je sve češći problem u školama'.

'Klinička manifestacija depresije može varirati ovisno o razvojnoj fazi djeteta. Prema statističkim podacima, depresija se javlja u 0.3-1.4% predškolske djece,  1-2% školske djece, te 3-8% adolescenata', ističe dr. Knez Turčinović, zbog čega iz udruge poručuju kako je emocionalno opismenjavanje djece poželjno već u predškolskoj dobi, kako bi dijete što ranije naučilo pokazati da ga nešto muči i o tome razgovaralo s roditeljima.

Adolescencija je period velikih promjena i sazrijevanja, stoga je moguće da se jave periodi tjeskobe, sniženog raspoloženja ili nagle promjene raspoloženja koje su normalan dio odrastanja. Ukoliko se depresivno raspoloženje nastavi duže vrijeme, moguće je govoriti o kliničkoj depresiji te je potrebno potražiti pomoć stručnjaka.

'Depresija kao bolest uključuje depresivno raspoloženje (osjećaj tuge ili praznine), smanjenje interesa ili zadovoljstva, promjene apetita s popratnim promjenama tjelesne težine, nesanicu ili povećanu potrebu za snom. Nadalje, osjećaj nemira ili usporenosti uz umor i gubitak energije, nemogućnost koncentracije, osjećaj bezvrijednosti i suicidalna promišljanja sa ili bez jasnog plana. Navedene poteškoće mogu postojati u različitim kombinacijama te traju dovoljno dugo da ometaju normalno funkcioniranje djeteta', tvrdi dr. Knez Turčinović.

Psihijatrica upozorava kako je depresija usko povezana sa suicidalnošću, a zbog povećanog suicidalnog rizika važno je procijeniti suicidalna razmišljanja i ponašanja. Djevojke češće pokušavaju suicid, no dječaci su ti koji češće izvrše suicid. Iz udruge tvrde kako je broj samoubojstava djece porastao u travnju, svibnju i lipnju, u periodu zaključivanja školskih ocjena, što je jasna indikacija da djeca danas trpe puno veći stres i pritisak u odnosu na ranije godine, koji je povezan s očekivanjima od strane roditelja.

'Roditelji moraju pomoći djeci u izgradnji zdrave samosvijesti, trebaju im dati priznanje za ono što jesu, ne za ono što ostvaruju, te za ono što mogu, koliko dobro to mogu ili koliko su bolji od drugih. Nužno je dijete prihvatiti i vidjeti, opažati što se događa njihovu djetetu. Roditelji moraju biti emocionalno dostupni, pripaziti na svoju zauzetost, postavljati granice svojoj djeci, omogućiti im vježbalište za samostalnost i odgovornost, ne živjeti umjesto njih, čak i pod cijenu djetetova neuspjeha, jer jedino iz njega nešto i mogu naučiti. Mlade nikada ne treba definirati i stigmatizirati ili očekivati ostvarenje svojih ambicija kroz njih. Roditelj mora puno raditi na svojoj zrelosti i roditeljskoj odgovornosti. Teško je, izazovno, ali preduvjet je zadovoljnog djeteta pored sebe', poručuju iz udruge BoliMe.

Ukoliko se kod djeteta ustanovi depresija, psihijatrica Marjeta Knez Turčinović objašnjava kako se 'lijekovi u toj životnoj dobi rijetko koriste kao jedina metoda liječenja, već se dijete od samog početka nastoji uključiti u psihoterapijski tretman'. Dodaje kako je 'svakako korisno i roditelje što aktivnije uključiti u tretman djeteta u smislu savjetovanja, kako bi im se olakšalo prihvatiti i nositi se s poteškoćama koje imaju njihova djeca, ali i kako bi mogli pratiti i podržavati promjene koje se dešavaju kod djece tijekom terapije'.

'Djeci i mladima želimo da razvijaju vještine svjesnog življenja u trenutku, da nauče stati i usporiti, iako cijeli svijet žuri, da se ne zaborave pitati: tko smo mi, koliko se dobro poznajemo, što o tome mislimo, kako se osjećamo, kako se ponašamo prema sebi, koji je naš smisao i svrha, da prepoznaju što se događa u njima, da budu nježni prema sebi, prihvaćaju sebe, da njeguju dobre odnose, razgovaraju otvoreno o svemu što ih muči ili zanima s roditeljima, prijateljima, profesorima, školskim psiholozima, obiteljskim liječnicima. Da je sve što u sebi prepoznaju u redu i da za sve postoji rješenje i pomoć', poručili su Marina Vitković i Adrian Pezdirc.