Dolores Lambaša ne piše knjigu, ali piše štivo kojim, kako kaže, želi upoznati javnost s onim što joj je ispričala malena Lana, kći Dikana Radeljaka. Ističe da njezin uradak nije odgovor na knjigu Vlatke Pokos 'Život u raju' iako se njezino djelo zove 'Život u paklu'.

Čitajući pred kamerama 'IN Magazina' izvatke iz svoga štiva, Dolores nije mogla suspregnuti emocije. 'Vikala je da sam debil kao moja mama i da ću, ako ne pojedem krafnu za minutu, ići u popravni dom i da je nikada više neću vidjeti – ni nju, ni tatu, ni Lea. Tada bi mi sve stajalo u grlu, nisam mogla gutati, a kad bi me udarila, onda bih na silu sve progutala ili ostavila komade krafne u ustima. Ponekad bi me nagurala za kosu do kupaonice i vikala da perem zube, da sam glupa mazga i da ću biti nitko i ništa kad narastem', jecajući je pročitala Dolores.

Naglasila je da slučaj zlostavljane maloljetnice već četiri godine stoji u ladicama Državnog odvjetništva, a svojim uratkom Dolores želi zatražiti izvršavanje pravde. Na pitanje kako to da Dikan nije primijetio da mu je dijete godinama sustavno zlostavljano, Dolores je rekla da se ljudi nisu htjeli miješati u obiteljski život Radeljakovih, pa su sve skrivali.

Dolores je pisala i o Vlatkinu i Laninu posjetu Koprivnici: 'Željela sam da je Vlatka sretna jer me onda voli. Kad smo se vratile u Zagreb, tati je rekla da nam je bilo lijepo, a teta koja me čuvala u Koprivnici je vidjela masnicu i kasnije javila tati jer me tata pitao jesam li imala masnicu. Ja sam mu rekla da sam pala.'