O državnoj maturi mogu se čuti različita mišljenja, od negativnih kritika do uzdizanja u nebesa. Što god mislili, matura je tu. Malo je onih koji je doživljavaju bez stresa i neprospavanih noći, a s maturantima je dozu stresa dobio i ostatak obitelji.

Uvedena je državna matura po uzoru na svijet kojem težimo, ali sveukupni školski programi nisu u dovoljnoj mjeri modernizirani po istim uzorima. Opterećeni su viškom nepotrebnih podataka, iz mnogih se predmeta i dalje traži štrebanje gomile podataka, a njegovanje logičkog razmišljanja, rješavanje problema i snalaženje u novim situacijama nisu ugrađeni u temelje školstva, već ovise o volji i entuzijazmu pojedinih profesora. No što je, tu je. Nadamo se samo da su sastavljači ispitnih zadataka o svemu ovome vodili računa.

Sama činjenica da učenik ima jednu (ili dvije) prilike pokazati znanje koje je stjecao četiri godine ogroman je stres, posebno za one koji školu ozbiljno shvaćaju i koji su dosad revno ispunjavali zadatke. Članovi uže obitelji najbolje će pomoći ako svom maturantu olakšaju tih nekoliko mjeseci od početka mature do upisa na fakultet. Oslobodite ga većine kućanskih poslova i svih aktivnosti za koje zajedno zaključite da su mu u ovom trenutku opterećenje, a nisu nužne.

Također, na jedan način ćete se postaviti prema marljivom djetetu koje je pod stresom, a na drugi prema onome koje maturu ne shvaća ozbiljno i ne želi učiti. Obitelji ovih drugih već su navikle na izbjegavanje školskih obveza, pa će svi savjeti koji su vrijedili tijekom školovanja vrijediti i za polaganje mature. Također, oni srednjoškolci koji se nemaju namjeru upisati na fakultet ne brinu toliko o maturi, jer će imati priliku kasnije polagati ispite ako negdje zabrljaju. Pod najvećim stresom su maturanti koji bi željeli upisati fakultete koje nazivamo najelitnijima, odnosno na kojima će ostati najviše onih 'ispod crte.'

Dobro informirani roditelji u trenucima krize svoje će dijete podsjećati na prednosti nove mature. A zaista velika prednost, koja može predstavljati protutežu sveukupnom maturalnom stresu, povećanje je šanse za upis na željeni fakultet. Naime, dosadašnji prijemni ispiti održavali su se u nekoliko dana pa su se termini ispita na srodnim fakultetima nerijetko preklapali. Frustrirajuća je bila činjenica da se svaki kandidat mogao prijaviti na dva prijemna ispita, pa se tako većina odlučivala za fakultet koji im je prvi izbor. Drugi izbor mnogima je bio laganiji faks, za koji možda i nisu bili posebno zainteresirani, ali su ga smatrali dosta sigurnom opcijom ako ne uspiju na prvom fakultetu. Mnogi, primjerice, nisu imali hrabrosti prijaviti medicinu i stomatologiju ili elektrotehniku i arhitekturu bez obzira na to što bi ih oba studija veselila, jer su se bojali da ne upadnu ni na jedan. Sada se svaki maturant može prijaviti na deset studija i to je vjerojatno najveća prednost novog sustava. Naime, mnoge zanima četiri-pet sličnih fakulteta, pa novi sustav svima daje veću šansu za upis ako ne najmilijeg fakulteta, onda onog s vrha ljestvice želja.

Ako dijete želi samostalno planirati učenje za maturu, a dosad je bilo uspješno u školi i pokazalo da mu možete vjerovati, ne miješajte se. Pretjerana kontrola stvara nesigurnost i ne dovodi do boljih rezultata. Osim toga, većina je maturanata punoljetna i zaista je vrijeme da i 'dijete' i roditelji shvate da nema više smisla tjerati ga na nešto, nametati odluke… Maturant bi trebao biti dovoljno zreo (i to mu treba jasno reći) za svijest o tome kako će ubuduće u životu sve više toga ovisiti o tome kakve će odluke donijeti i koliko će truda uložiti u njihovo ostvarenje. Tjerati nekoga da uči za maturu ili ispite uglavnom je jalov posao, malo tko je završio fakultet samo zbog želje roditelja.

Ako pak dijete pokaže potrebu za pomoći, platite instrukcije ako možete ili pomognite u učenju ako vladate znanjima iz nekih predmeta, ispitujte i hrabrite dijete…

Ne dopustite da se razdoblje mature pretvori u izvanredno stanje u obitelji i da to bude svakodnevna tema. I na kraju, ako matura i upis na fakultet ne prođu prema željama i očekivanjima, koliko god je kriza, uvijek ostaje marljivo učenje i pokušaj sljedeće godine. Godina pauze uz povremeni rad za novac može pomoći da dijete sazrije i bolje iskoristi drugu priliku. Ne zaboravite, školovanje je važna, ali ne i najvažnija stvar na svijetu i koliko god otrcano zvučalo, skoro svi smo skloni praviti dramu od svakodnevice, a tek kad nas zadese teži problemi, sjetimo se prioriteta. Zaboravljamo jednostavne činjenice, poput one da dobar i uspješan čovjek ne mora nužno biti najbolji u školi ili završiti fakultet.