Rijetko ćete sresti nekog tko nije nikad spomenuo kako mu se čini da su njegova braća/njegove sestre draža/e roditeljima!

Problem s prepoznavanjem favoriziranja je i u različitim perspektivama kako roditelja, tako i svakog djeteta. Naime nitko od nas nije nepristran i svi smo skloni vidjeti sebe kao oštećenu stranu kad god se suočimo s kritikom.

Puno puta se primjerice dogodilo da se jedno dijete požalio roditeljima na drukčiji tretman u odnosu na brata ili sestru.

'Njemu nikad na daš takvu kaznu kao meni', čuo je svaki roditelj barem jednom od svoje djece. Međutim isto to će reći i njegova braća ili sestre.

Dakako, riječ je o vrlo čestoj pojavi jer mnoga djeca tijekom godina redovito optužuju roditelje da favoriziraju brata ili sestru u odnosu na njih.

Određeni stupanj usporedbe s njima je neizbježan. Ipak, ispostavilo se da roditelji imaju iznenađujuće slične preferencije.

Iako je svaka obitelj zajednica za sebe, istraživači su otkrili da u većini obitelji favoriziranje zapravo slijedi sličan obrazac.

Zanimljiva studija

Istraživači sa Sveučilišta Brigham Young i Western University izvukli su podatke iz 30 recenziranih članaka u časopisima i disertacija/teza te 14 baza podataka za svoju metaanalizu 'različitog roditeljskog postupanja', odnosno načina na koji roditelji drugačije postupaju s djecom. Postupke roditelja kategorizirali su u kategorije 'različite privrženosti, različitog sukoba, različitih resursa (poput toga koliko vremena provode s djecom ili stvari koje im daju), kao i različite autonomije ili slobode (poput toga koliko prostora daju djeci), rekao je za HuffPost Alex Jensen, jedan od autora studije.

Roditelj bi mogao pokazati drugačiji tretman i tako što npr. provodi više vremena s jednim djetetom ili, naprimjer, troši više novca na njega.

Istraživači su ispitali kako se ovaj različit tretman razlikuje prema redoslijedu rođenja i spolu djece, kao i prema njihovom temperamentu i osobnosti. Dok su prethodna istraživanja bila mješovita kada je riječ o favoriziranju i spolu, ovo je istraživanje pokazalo, kaže Jensen, da su kćeri obično favorizirane, i to posvuda. I majke i očevi bili su skloni različitom tretiranju ženske djece.

Tko je najomiljenije dijete?

Nije iznenađujuće to da su 'dobra' ili savjesna djeca obično favorizirana. To se događa posvuda, rekao je Jensen.

Kad je riječ o redoslijedu rođenja, također nije bilo iznenađenje vidjeti da su roditelji bili skloni prvorođenoj djeci dati više slobode i autonomije - ta su djeca, na kraju krajeva, starija od braće i sestara. No to se favoriziranje zadržalo i u odrasloj dobi, rekao je Jensen.

Moguće je da neki obrasci, poput oslanjanja na kompetenciju najstarije kćeri, započinju u djetinjstvu i nastavljaju se tijekom odrasle dobi. Jensen smatra da bi to moglo biti jedno od objašnjenja zašto su roditelji favorizirali djevojčice, napominjući da su one na glasu kao lakše što se tiče ponašanja nego dječaci.

'Možda je s kćerima roditeljstvo samo malo lakše', rekao je Jensen, ističući da ako djevojčice imaju manje problema u ponašanju od dječaka u školi, logično je da se sličan obrazac pojavi kod kuće. To mu se čini vjerojatnijim od drugog teorijskog objašnjenja: da se roditelji drugačije ponašaju prema kćerima jer pretpostavljaju da će one jednog dana postati njihove njegovateljice. 'S evolucijskog stajališta, pretpostavljam da je to moguće', rekao je Jensen, iako je to po njegovom mišljenju manje realno nego teorija da je roditeljstvo lakše s djevojčicama.

Veliko je pitanje, naravno, zašto je favoriziranje važno. Ono što se nameće je i pitanje koje su posljedice nekontroliranog favoriziranja?

Posljedice favoriziranja

Ali poput mnogih drugih odnosa u djetinjstvu, favoriziranje u obitelji ima i drugu stranu.

Djeca koja su favorizirana 'imaju bolje mentalno zdravlje, imaju bolji uspjeh u školi, imaju bolje odnose u obitelji. Manje je vjerojatno da će se uključiti u korištenje alkohola ili droga od ostalih tinejdžera. Imaju manje problema u školi i kod kuće', rekao je Jensen. S druge strane, djeca koja nisu favorizirana imat će negativne posljedice.

Moguće je, primijetio je Jensen, da kada favoriziranje dođe do ekstrema, čak će i favorizirano dijete patiti zbog toga - ali bilo bi teško odrediti kada je ta granica prijeđena u određenoj obitelji, a kamoli u općoj populaciji.

Kako bi roditelji trebali postupati da bi spriječili optužbe za favoriziranje?

Oni mogu upasti u obrazac favoriziranja kćeri, no starija djeca, svejedno kojeg spola, ili ona koja su savjesnija (posve logično, zar ne?) također mogu promijeniti način na koji se roditelji odnose prema djeci.

Dr. Blaise Aguirre, psihijatar, profesor na Medicinskom fakultetu Harvarda i autor knjige 'Mrzim sebe: prevladaj samomržnju i shvati zašto nisi u pravu u vezi sa sobom', rekao je za HuffPost: 'Ljudi, samo općenito govoreći, imaju tendenciju da se osjećaju bliže onima koji su im slični po temperamentu.'

'Naprimjer, ako emocionalno intenzivno dijete ima roditelja koji nije takvog karaktera, oni jednostavno ne razumiju kako može biti tako 'eksplozivno', pa to može biti zbunjujuće', rekao je Aguirre. Dodao je da roditelji više vole opuštenu djecu i onu koja nemaju problema u školi.

Aguirre je također primijetio da se roditeljski stil može značajno promijeniti između prvog djeteta i sljedeće djece.

'Ti su odnosi u stalnoj promjeni', rekao je.

Međutim, kako djeca rastu, neka ponašanja koja zadovoljavaju roditelje mogu dovesti do usporedbi među braćom i sestrama te optužbi za favoriziranje.

Pohvale i kritike

Osim toga, 'skloni smo pamtiti kritiziranje puno više nego što pamtimo pohvale', rekao je Aguirre.

Osim ako pohvala nije za brata ili sestru. 'Sjećat ćete se pozitivnih pohvala za brata i sestru mnogo više nego što se sjećate kritika na njihov račun', rekao je Aguirre.

Kao roditelj ne možete uvijek kontrolirati kako se vaše dijete prisjeća i tumači stvari koje kažete ili učinite. Možete zato otvorenog uma saslušati sve brige koje ima zbog favoriziranja ili nečeg drugog. Aguirre je rekao da bi savjetovao roditeljima da bez odlaganja razgovaraju sa svojom djecom o svim osjećajima koji se pojave.

'Često je puno toga i u percepciji. Mislim da je najbolja stvar da se time odmah pozabavimo kako se to ne bi ukorijenilo u djetetu', rekao je.

Roditelj bi mogao tražiti od djeteta da razmotri tuđu perspektivu ili uvjeriti ga da ga voli zbog onoga što ga čini jedinstvenim, a ne zbog toga što se njegove ocjene iz matematike ili glazbenog talenta uspoređuju s onima druge djece u obitelji.