Schiaparelli, cijenjena francuska modna kuća, ne dolazi k vama - vi ćete otići k njoj. Ako želite kupiti jednu od pomno izrađenih kreacija, morate otići u Pariz i stići do broja 21 na trgu Vendôme. S iznimkom trgovine u Bergdorf Goodmanu u New Yorku, Schiaparellijev originalni atelje jedino je mjesto u kojem se može kupiti otkačena konfekcija i dodaci ili naručiti visoka moda iza koje stoji Daniel Roseberry, kreativni direktor te francuske kuće visoke mode.

U nekoliko kratkih godina dizajner je transformirao Schiaparelli u jedan od brendova o kojima se danas najviše govori. Navala slavnih, pojačana modom i društvenim medijima, pomogla je tome u velikoj mjeri - teško je sjetiti se slavne žene koja nedavno nije nosila Schiaparelli.

A što više bogati žele oponašati zvijezde, to su spremniji preskočiti prepreke kako bi dobili nešto što drugi ne mogu imati. Prema Roseberryju, atelje Schiaparelli može se pohvaliti stopom konverzije od 97 posto, unatoč zastrašujućim cijenama.

Place Vendôme pravi je mikrokozmos luksuza, gdje se svatko tko nije multimilijunaš lako može osjećati malenim. Atelje Schiaparelli je sve ono što biste očekivali da bude - prekrasan starinski salon s visokim stropovima, parketom, elegantnim namještajem, kitnjastim kalupima i potpuno bijelim zidovima. Među umjetninama na zidovima nalaze se dvije skice Salvadora Dalíja, naklon dugom prijateljstvu između Else Schiaparelli i nadrealističkog slikara. Samo vas rasvjeta i izrazito suvremeni lusteri podsjećaju da ste u 21. stoljeću. I odjeća, naravno.

Elsa Schiaparelli, osnivačica kuće, izgradila je svoju reputaciju na nadrealizmu i hirovitosti. Rođena 1890. godine u glavnom gradu Italije, Schiaparelli je tijekom godina postala legendarna i avangardna modna dizajnerica, poznata po svojoj ekscentričnosti i namjerno provokativnom karakteru. Njezine su kreacije također imale nadrealistički štih umjetnika koji su je inspirirali, uključujući dobro poznatog Dalíja.

Brend 2019. godine ulazi u novu eru stupanjem Roseberryja na mjesto kreativnog direktora. Čak i u takvoj dekadentnoj atmosferi on ostaje osvježavajuće otvoren i nepretenciozan. Svete dvorane couturea nisu utjecale ni na njegovo držanje. Roseberryjev skroman izgled kao da govori – ja ovdje samo radim. Odjeća koju dizajnira istodobno je otkačena i ozbiljna. Hirovitost je na površini, posebno u načinu na koji su komadi ukrašeni anatomski oblikovanim mesinganim okovom, ali i u lukavim detaljima poput pretinaca na napuhavanje na kožnom kaputu. Može to biti i pomalo uznemirujuće, kao na paru cipela iz kojih vire zlatne kandže, ili jednostavno smiješno, npr. na džemperu s parom zlatnih grudi koje strše. Postoje reference na rad osnivačice Else, ali one su suptilne i trebate dobro poznavati povijest kuće da biste ih primijetili. Jedan od njih je detalj u obliku usana, a koji se izvorno pojavio na kopči remena što su je dizajnirali Schiaparelli i Dalí.

Zlatna ključanica još je jedan naklon Dalíju, slikaru koji je koristio predmete na svojim slikama da bi simbolizirao portale koji vode u podsvijest. Ozbiljan dio Roseberryjeva rada leži u materijalima i konstrukciji, a kvaliteta Schiaparellijeve ponude je beskompromisna, kako i priliči kući visoke mode koja ne štedi novac.

Sav taj luksuz nije samo prikladan, već i strateški. Čini se da se vlasnik brenda, talijanski milijarder Diego Della Valle, ujedno vlasnik Tod'sa, ne brine o trenutnom povratu ulaganja. Roseberry, koji ima 36 godina (godinu dana mlađi je nego što je Schiaparelli imala kad je isporučila svoju prvu kolekciju), slobodno priznaje da nije samo njegovo okruženje ono što je luksuzno, već i njegov položaj. Oslobođen komercijalnih ograničenja, može se prepustiti svojoj viziji toga kako bi moderna modna kuća trebala izgledati.

Mješavina naslijeđa i novootkrivene pompe

No kada se spomene ime legendarne modne kuće Schiaparelli – pitanje je na koji točno svijet mislite. Nadrealni svijet Else Schiaparelli, dizajnerice s početka 20. stoljeća, suparnice Coco Chanel i prijateljice Mana Raya, Cocteaua i Dalíja, ili pak na estetiku koju je ponovno izumio 36-godišnji Daniel Roseberry, teksaški dizajner koji je odijevao Lady Gagu i Beyoncé te koji privlači mase u pariškoj Rue de Rivoli.

'Mislim da većina ljudi koji vole modu vole Elsu', kaže Roseberry o ženi poznatoj po svojoj haljini s uzorkom jastoga, šeširu u obliku cipele, jaknama izvezenim svime, od slonova preko insekata do grožđa, i njezinim briljantno upakiranim parfemima.

Talijanka koja je došla iz uskih, dobro povezanih kulturnih krugova Rima te koja je prvo vježbala kod Paula Poireta u Parizu stvorila je svoj buntovni svijet od 1920-ih do ranih 1950-ih, a on obuhvaća modu, sportsku odjeću i dodatke. Također je bila jedna od prvih koji su koristili vidljive patentne zatvarače. Nasuprot tome, Roseberry sjedi u sjedištu brenda u svom bijelom, vrlo minimalističkom i klimatiziranom uredu s pogledom na Place Vendôme. Njegovu izrazitu urednost - perfektno podrezanu bradu i besprijekoran stajling, čak i u dvostrukom traperu - te njegov smiren i uljudan način ophođenja potkopava izuzetno suh smisao za humor, sposobnost da se šali i pritom ostane posve ozbiljan.

'Ona je modna dizajnerica koju ljubitelji mode jako dobro znaju. No većina ljudi s kojima sam odrastao ili puno ljudi u Sjedinjenim Državama zapravo su saznali za nju tek u proteklih godinu i pol', kaže Roseberry u intervjuu za Financial Times, dajući tako kompliment i svom radu.

Roseberryjev Schiaparelli pokrenuo je lavinu otkako je Lady Gaga pjevala na inauguraciji predsjednika Bidena u siječnju 2021. odjevena u veličanstvenu tamnoplavo-grimiznu haljinu s pozlaćenim brošem u obliku goluba mira.

Nekoliko tjedana kasnije Beyoncé je postala najnagrađivanija pjevačica na dodjeli Grammyja, i to odjevena u skulpturalnu crnu kožnu minicu te noseći rukavice s doista upečatljivim zlatnim vrhom. Četiri mjeseca nakon toga Bella Hadid digla je Cannes na noge u jednostavnoj dugoj crnoj haljini velikog dekoltea, a on je prekrivao zapanjujući zlatni oklop u obliku pluća koji joj je prekrivao golu kožu i grudi. I od tada je tu lavinu nemoguće zaustaviti - od Carey Mulligan do Cardi B, nijedan zvjezdani događaj ne čini se potpunim bez prilagođenog dizajna Schiaparellija.

'Lady Gaga bila je predvodnica preokreta, Beyoncé je bila važan trenutak koji je stvorio povijest, a Bella je dala završni pečat', potvrđuje to sam Roseberry. Stilisticu Rose Forde, koja je odjenula Jessie Buckley u dječačko odijelo za ovogodišnju Met Galu, ne čudi to što umjetnike privlači ovaj novi, pomalo šokantni Schiaparelli.

Našla se tu i Dakota Johnson, glumica koja je iznimno ostavila Gucci po strani za dodjelu nagrada Gotham, Adele je izazvala oduševljenje u glamuroznoj crnoj haljini, a Lorde je osvanula u hrabroj kreaciji na naslovnici Voguea.

A haljinu iz Roseberryjeve couture kolekcije za jesen 2022. odabrala je i Naomi Acke za svjetsku premijeru filma 'Whitney Houston: I Wanna Dance with Somebody tonight' u New Yorku. Haljinu u potpunosti izrađenu od niti kristala Swarovski i srebrnih staklenih perli, za koje je bilo potrebno gotovo 5000 sati ručnog vezenja, te s najistaknutijim dijelom u obliku prekrasnog metalnog korzeta cvjetnog oblika i optočenog kamenčićima.

Daniel Roseberry – od Teksasa do Pariza

Prije Roseberryja renesansa ove modne kuće bila je pomalo stidljiva. U početku je glavni cilj bio jednostavno ispitati Elsu kao dizajnericu vizionarku, stvarno vještu u marketingu, onu koja uvijek želi surađivati s umjetnicima. No dolazak Roseberryja 2019. promijenio je taj način, a ime brenda sve više ljudi povezuje upravo s njime.

Razdoblje Schiaparelli 2.0 započelo je kada je poslovni čovjek Diego Della Valle, izvršni direktor Tod's Groupa, kupio modnu kuću 2007. Schiaparelli je pao u zaborav čak i prije nego što je Elsa umrla, 1973. godine, no Della Valle je otkupio i prostore u Parizu, započeo s prikupljanjem arhivskog materijala kojeg se mogao domoći te angažirao druge kreativne direktore, ponovno pokrenuvši brend 2013. Niti jedan dizajner nije mu ipak priskrbio veliku popularnost, a sam brend ostao je snažno nadahnut baštinom. Kad se Roseberry, inače rođeni Teksašanin, pridružio modnoj kući 2019., bilo je to netom nakon desetogodišnjeg rada za Thoma Brownea. Prijavljujući se za posao u Schiaparelliju, u projekt od 70 stranica uključio je samo pregršt detalja o Elsi. Također, nikada nije pročitao njezinu hvaljenu biografiju.

'Odložio sam je nakon tri stranice. I ne želim je ni čitati, jer volim činjenicu da je moja veza s njom kreativnija i intuitivnija. Nikada ne želim biti u poziciji – za koju mislim da je poljubac smrti – koja me predstavlja kao njezinu imitaciju', istaknuo je.

Roseberry je jednom prilikom izjavio da je Elsa imala 'barbarsku ruku'. Bi li joj to laskalo? 'Mislim da bi - jer je suprotnost bila njezin veliki neprijatelj', rekao je, misleći pritom na Coco Chanel, čije su kreacije bile nešto praktičnije. 'I mislim da je barbarska ruka zapravo ono što vam sada treba - ta vrsta stvari koja vas zgrabi i ne pušta', ističe. Smatra da je upravo zbog toga novi, seksi Schiaparelli toliko popularan i danas. 'Mislim da ljudi trenutno imaju jedinstven apetit prema stvarima koje djeluju moćno. Sve postaje puno intenzivnije', objašnjava.

Sin pastora i umjetnice, koja je odabrala ostati kod kuće i brinuti se za mnogočlanu obitelj, želio je biti Disneyjev animator sve dok ga prisustvovanje vjenčanju, u dobi od 13 godina, nije inspiriralo da postane modni dizajner. Njegova ljubav prema Disneyju i popu definira njegovu amerikaniziranost u pravoj europskoj modnoj kući. Naime odrastao je obožavajući razmetnu pompu koja se digla oko Madonne, Michaela i Janet Jackson, a Disneyjev utjecaj čini se još izraženijim. Kako sam priznaje, još uvijek gleda Disneyjeve crtane filmove.

On i njegovo troje braće i sestara odrasli su u duboko religioznom kućanstvu - čak je razmišljao o tome da uđe u svećeničku službu, a nakon srednje škole proveo je neko vrijeme putujući svijetom u misijama. Međutim život mu je krenuo u drugom pravcu kada se prijavio i bio primljen na Fashion Institute of Technology u New Yorku. Nakon samo dvije godine ponudila mu se nevjerojatna prilika: mjesto u kreativnom timu Thoma Brownea. Tijekom desetljeća koje je proveo u toj modnom brendu sa sjedištem u New Yorku (poznatom po iznimnim krojevima skupljenih odijela s blago subverzivnim izgledom, spojem preppy estetike i trendova iz sredine stoljeća) uzdigao se do šefa dizajna. Njegovo životno i poslovno putovanje doživjelo je novi zaokret 2019., kada mu je ponuđena prilika da se preseli u Pariz kao Schiaparellijev umjetnički direktor i predvodi brend u njegovo sljedeće poglavlje.

Prošle godine odjenuo je sestru za vjenčanje, a njegov otac rasplakao je sve pjevajući 'Kiss the Girl' iz 'Male sirene'. Dizajner je ostao blizak s obitelji unatoč tome što se njegova seksualnost često kosi s njihovim vjerskim uvjerenjima. 'Mislim, nikad nije sve savršeno – to je putovanje koje traje. Ali oni me snažno podržavaju', kaže za Financial Times.

Ekskluzivnost i kapitalizirana poželjnost

Prelaskom u Schiaparelli, morao je New York, u kojem je stekao alternativnu obitelj tijekom rada s Browneom, zamijeniti Parizom. To je dobro na određenoj razini, kaže on - nakon desetljeća s američkim dizajnerom trebalo mu je 'malo deprogramiranja' - ali to također znači da je u Parizu ponovno morao saznati tko je, i osobno i na profesionalnoj razini. Tu nastaje problem, jer u Gradu Svjetlosti, kako kaže, nije 'našao svoje ljude'. 'Taj problem znatno je veći od samog grada po sebi', govori i sliježe ramenima.

S druge strane to znači da Schiaparelli može biti njegov jedini fokus. Njegov je mandat do sada, očito, bio vrlo uspješan, iako se kuća sramežljivo boji objaviti službene brojke. 'Od Danielova dolaska u Schiaparelli stvorili smo potpuno novu ponudu konfekcije koja se već znatno razvila', kaže Delphine Bellini, izvršna direktorica brenda. 'Potpuno je odvojena od linije visoke mode. Nalazimo se u vrlo uzbudljivoj fazi velike potražnje za konfekcijom i torbicama, a ta razina daleko premašuje naše ciljeve', dodaje. Unatoč tome, sjedište na trgu Vendôme ostaje jedino samostalno fizičko prodajno mjesto brenda, uz ono u Bergdorf Goodmanu.

'Hodamo na liniji između toga da ostanemo izvanredno ekskluzivni i kapitaliziramo poželjnost', tvrdi Roseberry. 'Svjedočimo tome kako luksuz postaje sve masovnije tržište i smatram da je želja učiniti nešto što se čini kao protuotrov toj situaciji, svojevrsna alternativa za to', dodaje. U ovom slučaju naslijeđe kuće je prednost. 'Smatram da zbog toga ljudi dolaze kod nas – imamo bogato naslijeđe, nalazimo se na trgu Vendôme i istinska smo couture kuća. Mislim da je to trenutno značajno', kaže Roseberry.

Što se tiče prodaje, posebno dobro prolaze nakit, torbe i savršeno krojeni komadi. 'Schiaparellijeva statement torba Face Bijoux rasproda se čim se obnove zalihe. Također trenutno imamo razne liste čekanja za brojne ikonske komade, kao što je sako s mjernom vrpcom - gdje se mjerna traka obložena zlatnim koncem proteže preko kragne jednostavnog crnog sakoa oštrog kroja. Mi to zovemo psycho chic - Elsa je to nazvala hard chic', kaže Roseberry.

'Konfekcija je u procvatu, relativno govoreći. Svjedočili smo tako nevjerojatnoj reakciji na to; čim proizvod stigne, nema ga, rasproda se. Ali kreativno, couture je poput velike osobne tajne koju čuvate sa svojim timom tri mjeseca. Uvijek pitam tim: 'Mislite li da ljudi ponekad shvaćaju koliko se srca daje u izradi odjeće?' U coutureu, posebno u kući kao što je Schiaparelli, postoji razina emocionalne odanosti procesu za koju mislim da se ne može pronaći u brendu vrijednom milijardu dolara. Čvrsto vjerujem u moć neverbalne komunikacije kada je odjeća u pitanju i mislim da je ljudi mogu osjetiti', kaže Roseberry za Cultured.

'To je vrlo dojmljivo. Protiv te mješavine nečeg sofisticiranog s nečim emotivnim, instinktivnim, duhovitim ponekad se stvarno teško boriti. Kada zakoračite u pravcu nadrealnog kiča, kvaliteta opada jer se životni vijek tog odjevnog predmeta čini prolaznijim, a onda kada zađete među bezvremenske komade, oni postanu stvarno ustajali i bez duše. Mislim da uspijevamo pronaći sklad između ta dva svijeta, a on se čini iznimno uvjerljivim', ističe. Njegovi klijenti, kaže on, 'žele nešto što će im izmamiti osmijeh, što će potaknuti žamor. Za mene je to pobjednička formula', kaže Roseberry.

'Doista sam praktičan, pragmatičan, strateški nastrojen, analitičan i perfekcionist. Moje prednosti su romantičnost, maštovitost i zabavnost. A slabosti su pretjeranost, samodestruktivnost i nesvjesnost stvari koje me ponekad okružuju', opisuje sam sebe Roseberry za Dazed.

Njegove divlje kreacije, kakve nose Lady Gaga, Cardi B i Rihanna, pretjerane su u svojim detaljima, ali nikada, iako bi vrlo lako mogle, ne skreću u banalnost. Od pozlaćenih prsnih oklopa do oblikovanih nosova, ušiju i bradavica koje ističu svaku kolekciju, Roseberry je majstor balansiranja između prekomjernosti i suzdržanosti, vješto držeći granicu između onog nedovoljnog i onog što je samo malo previše.

Kolekcija koja je Roseberryja gurnula preko ruba, izvan granica njegove zone udobnosti, bila je ona za proljeće/ljeto 2022. Odabravši Petit Palais za mjesto događanja, na pistu je poslao modele s kosom podignutom u chignon punđe te su tako postali bića koja kao da su s drugog svijeta, s pozlaćenim prstenjem koje im kruži oko glave poput Saturnovih prstenova ili planetima koji su im doslovno visjeli s ušiju preko teških naušnica. Trenutak koji je zaustavio predstavu i koji je natjerao baš svakoga da posegne za mobitelom bio je dolazak modela odjevenog u zamršenu strukturu nalik kavezu, koja ga je pretvorila u pozlaćenu izvanzemaljsku božicu. Razigrani ukrasi u obliku izrezbarenih zlatnih lubanja nošenih kao torbe i dva zlatna baguettea ispod ruke jednog modela zapečatili su reviju. Bila je to čista eskapistička fantazija, ukorijenjena u neusporedivom tehničkom znanju i vještini.

Roseberry je sve sigurniji u svojoj ulozi, sada osjeća da ima 'dopuštenje' povremeno prekapati po arhivi, kao što je učinio za kolekciju jesen 2022. – našao se tu džemper s trompe l'oeil mašnama kao bazni komad modne kuće, koji je Vogue prozvao remek-djelom, te vuneni večernji kaput s porculanskim vazama za džepove.

Plodno prijateljstvo Else Schiaparelli i Salvadora Dalíja

Elsa Schiaparelli postala je vrsna dizajnerica na čelu uspješne modne kuće, a tada, tridesetih godina prošlog stoljeća, imala je ambiciju inovirati i iznenađivati sve više. Jedan od susreta koji je zauvijek promijenio njezin život i povijest danas kultnog brenda bio je onaj sa španjolskim nadrealističkim umjetnikom Salvadorom Dalíjem.

Prijateljstvo umjetnika i dizajnerice dovelo je do brojnih suradnji. Zajedno su osmislili nekoliko modnih komada koje su obilježili ležernost i ekscentričnost te savršeno karakteriziraju ovo dvoje osebujnih individualaca.

Godine 1935. nastala je njihova prva zajednička kreacija, puderijera u obliku telefonskog brojčanika. No Schiaparellijeva haute couture kolekcija za zimu 1936./37., predstavljena u kolovozu 1936., obilježila je njihovu prvu službenu suradnju. Rođeno je nadrealno Schiaparellijevo 'Odijelo s ogledalom', inspirirano Dalíjevom slikom 'Antropomorfni kabinet' (1936.).

Taj prvi komad, nastao zajedničkim snagama talijanske dizajnerice i španjolskog umjetnika, imao je prave ili trompe l'oeil džepove u obliku kutija, a gumbi odijela izrađeni su od ručki za ladice. Ponavljajuća Dalíjeva tema i simbol njegove opsjednutosti ženama - jastog je također nadahnuo talijansku dizajnericu i doveo do stvaranja 'jastog haljine' 1937. Još jedan amblematski komad u radu Schiaparellija i Dalíja inspiriran je umjetnikovim radom 'Telefon Homard' (telefon sa slušalicom od jastoga). Legenda kaže da je Dalí htio dodati malo majoneze na tkaninu, no taj prijedlog dizajnerica je odbila.

Kolekcija Le Cirque, koju je dizajnerica predstavila 1938., oda je dijalogu koji je vodila s nadrealističkim umjetnicima, posebice Dalíjem. Iz ove kolekcije i nove suradnje rođena je Tears Dress, bijela haljina s dugim velom. Nagađa se da je dizajn nastao inspiriran jednom od poderanih haljina s kojih kao da vise komadići tkanine, a koju je nosila mlada žena na slici 'Three Young Surrealist Women Holding the Skins of an Orchestra in their Arms' (1936.).

I, na samome kraju, kako govoriti o brojnim suradnjama Dalija i Schiaparelli, a ne spomenuti Chapeau Chaussure (1937.). Predstavljena povodom haute couture kolekcije za zimu 1937./38., ova originalna i iznenađujuća kreacija u obliku šešira koji izgleda poput ženske cipele inspirirana je fotografijom koju je 1933. godine snimila Gala, na kojoj slavni umjetnik nosi ženske cipele.

Dalí je nastavio dug niz godina surađivati s Elsom. Izvan okvira odjeće, za nju je dizajnirao uzorke tkanina ili bočice parfema, kao što su etikete za ulje za tijelo Shocking Radiance ili kristalna bočica Baccarat za parfem Le Roy Soleil iz 1946. godine.

Upravo je Roseberryju za rukom pošlo prigrliti osebujno naslijeđe brenda i couture modu ponovno učiniti čudesno čudnom. Kada bi njegov dizajn dolazio s receptom, lako bi sveo na ovo: začiniti luksuz nadrealizmom. 'Osjećam da u nekim drugim dijelovima mode, kako odjeća postaje konceptualnija ili kreativnija, ponekad razina luksuza može opasti. Zaista mi je fascinantno spojiti hiperkreativnost s izradom odjeće koja nije vođena korporativnim strojevima i marketinškim planovima, već održava najvišu razinu luksuza velikih svjetskih kuća. Nemati cjenovna ograničenja za izradu, tkaninu i ukrase pravi je luksuz', zaključuje.

Nemoguće je ne zaljubiti se u Daniela Roseberryja. Njegov je talent neosporan, a ambicije su mu velike. U intervjuu za Financial Times je ispričao: 'Nakon onog s Gagom, moja mi je šogorica poslala sliku na kojoj je netko izvezao njezinu haljinu na jastučnici. Pitala me: 'Jesi li ikada pomislio da će mama i domaćica iz Wisconsina izrađivati goblen s haljinom koju si dizajnirao?' A ja sam rekao: 'Da budem iskren? Pa i jesam.''