Virtualne osobe ušle su u naše živote kao eksperiment i u njemu se zadržale puno dulje nego smo očekivali. Dapače, u današnje vrijeme virtualni likovi popularniji su više no ikad, a njihovoj slavi ne predviđa se kraj - imaju desetine tisuća sljedbenika na društvenim mrežama, kreiraju trendove, stupaju u životne zajednice sa stvarnim ljudima i naprosto...

Što ih čini toliko privlačnim, upitali smo Stéphana Hugona, sociologa i istraživača u CEAQ-u, Centru za istraživanje današnjeg i svakodnevnog života Sveučilišta u Sorbonni i suosnivačem instituta za istraživanje budućnosti Eranos.

Granice između stvarnog i virtualnog života sve su nejasnije. Što je uzrok tomu?

Ljudi već dugo znaju razliku između stvarnog i virtualnog svijeta. To potječe iz naše tradicije razlikovanja između stvarnog i nestvarnog, svjetlosti i tame itd. koja se temelji na Aristotelovim učenjima. Cijelo jedno područje naše kulture temelji se na tom načelu. Međutim, u današnje vrijeme svjedočimo situacijama u kojima fikcija - dakle nešto što nije stvarno - može bolje objasniti pojavnosti u svijetu od znanosti. Igranje, fikcija i 'fikcionalizacija' objašnjavaju i pomažu predvidjeti ishod ili rezultat. Istina više nije apsolutni pojam, već ovisi o onome tko je tumači. U sadašnjem kontekstu u kojem su društvena pravila manje jasna ili u potpunosti neshvatljiva, povratak igri, fikciji i bajkama predstavlja načelo koje omogućuje bolje razumijevanje vlastitog okruženja i reakcija drugih. U razdobljima previranja, igra nam zapravo pomaže ponovno pronaći smisao u svijetu koji je postao besmislen.

Umjetno stvoreni svijet u tome igra važnu ulogu. Suprotno našoj tradiciji temeljenoj na Aristotelovim učenjima, način na koji zamišljamo virtualno sada znači da savršenstvo zamišljamo kao sredstvo ispravljanja nesavršenog svijeta. U virtualnim svjetovima nema pogrešaka. Virtualne osobe stoga odabiremo i volimo jer nas nikad ne iznevjere. Tako se Japanac nedavno vjenčao s hologramom imena Hatsune Miku. Ulaskom u virtualni svijet možemo pronaći njegovo podrijetlo, što ne možemo tvrditi za stvarni svijet. Stoga smo skloni izbjegavati stvarni život i njegove negativne aspekte poput navika, starenja i smrti. S druge strane, virtualni svijet nam omogućava da obogatimo stvarnost. Aplikacije kozmetičkih marki u potpunosti su iskoristile taj zamah i virtualnu stvarnost pretvorile u oruđe.

Savršena koža, moderna odjeća i savršeni životi: influenceri u stvarnom životu sve više nalikuju jedni drugima. Ne čini li to onda virtualne influencere autentičnijima?

Odnos s tehnologijom je dvojak. No virtualni svijet nudi iskustva koja su nezamisliva bez pomoći alata. U kontekstu povijesti, kad god se tehnologija suočila s popularnom kulturom došlo je do proširenja normi i izričaja te općenite transformacije referentnih točaka i kultura. Digitalno okruženje, Instagram i milijarde selfija promijenili su način na koji zamišljamo i prikazujemo svijet.

Markama koje pridaju važnost kulturnoj estetici i pokretima vjerojatno je u interesu da se ponašaju kao što se marke u Aziji već ponašaju i da u svojoj ponudi nemaju samo jednu, već mnoštvo ličnosti. Junaci korejskih drama i televizijskih serija često su dio skupine te na taj način pružaju politeistički pogled na svijet i svoj identitet iskazuju na različite načine. Tako se izbjegava isključivi prikaz ličnosti i identiteta. Smanjuje se rizik od neuspjeha u nastojanju da se pridobije naklonost drugih.

Upravo zbog toga ne čudi što se veliki i poznati brendovi sve više odlučuju za virtualne ambasadore i promotore svojih brendova. Tako je i Renault, primjerice, za promociju svog novog KADJARA angažirao mladu, privlačnu, sposobnu i zanimljivu no nestvarnu Liv, protagonisticu u njihovoj najnovijoj reklami. Liv je svoj posao obavila savršeno, a kako izgleda suradnja s virtualnim likom, pogledajte u reklami koju je snimila.