Zanimljivo, projekt prvog pariškog hotela ove grupacije razvijao se 15 godina, no rezultat je impresivan, a za noćenje u najluksuznijem apartmanu potrebno je izbrojati desetke tisuća eura. Da odmah riješimo misterij, Cheval Blanc dio je koncerna LVMH, u čijem su vlasništvu luksuzne modne kuće poput Diora, Givenchyja i Louis Vuittona, a čiji glavni izvršni direktor Bernard Arnault u svemu što radi voli biti najbolji. U razvoju ovog hotela Arnault se nije zamarao kalkulacijom o zaradi koju će mu on donijeti, a ne zamara se previše ni time što je otvoren u vremenima smanjenog intenziteta putovanja.

'Cilj Cheval Blanca nije biti veliki lanac. Ne moramo biti grupa s 50 hotela. Želimo se koncentrirati na to da budemo najbolji – da imamo najbolju lokaciju, najbolji tim, najbolji dizajn interijera, najbolju arhitekturu. A za to je potrebno vrijeme. Ne žurimo', objašnjava 72-godišnji Arnault Financial Timesu.

Samaritaine je osnovao Ernest Cognacq 1870. godine kao malu trgovinu odjeće, a u sljedećih nekoliko desetljeća širio se i postao hram secesije i art decoa, kao i trgovine, po čemu je poznat i danas. Nakon desetljeća financijskih gubitaka i otkrivenih sigurnosnih problema u zgradi trgovina je 2005. zatvorena, a pet godina kasnije LVMH preuzima potpunu kontrolu nad njom. Tek preuređenjem izvorne robne kuće Arnaultu je sinula ideja da u dijelu zgrade uz Seinu izgradi hotel, shvativši da joj je najveća vrijednost njen pogled.

Dovršeni Cheval Blanc otvoren je početkom rujna, s nekoliko mjeseci kašnjenja zbog covida. U hotelu se nalaze 72 apartmana, četiri restorana i spa centar. Početna cijena noćenja u apartmanu je 1150 eura, a najekskluzivniji smještaj nosi naziv The Apartment. Proteže se na 1000 četvornih metara, ima sedam spavaćih soba, ogroman dnevni boravak, mramorne kupaonice i privatnu teretanu.

The Apartment ima osiguran i neovisan pristup ulici, tim predanog osoblja spremnog pobrinuti se za bilo koju uslugu i veliki privatni bazen. Bazen je manji od onog u hotelskom podrumu namijenjenog ostalim gostima, ali ima slikovit prozor kroz koji se kupači mogu diviti pogledu na baziliku Sacré-Coeur. Kupači u podrumu pak pogled na Seinu imaju zahvaljujući videoprojekcijama.

Kao i velik dio zgrada u vlasništvu LVHM-a, The Apartment je projektirao arhitekt Peter Marino, a sadrži i niz umjetničkih djela muzejske vrijednosti.

'Zamolili smo Petera Marina da dizajnira interijer kao da je to privatna kuća. I to možete vidjeti u ritmu soba. Možete pristupiti i gornjoj terasi, na kojoj su vam na raspolaganju kokteli i slične stvari. Mislim da je to najbolje iskustvo u gradu', rekao je Arnault. S prostrane hotelske terase pogled se pruža na Bastilju, Seinu, Louvre i Montmartre.

Osim što Samaritaine zadivljuje svojom arhitekturom, zgrada je postala simbol. Čudesno je to s kakvom su brigom i pažnjom za detalje obnovljeni secesijsko pročelje zgrade, natpisi i znakovi od lijevanog željeza, kao i atrij ispunjen staklom, po čemu je robna kuća bila prepoznatljiva. Zgrada je obnovljena po principima društvenog poduzetništva, jer su u projekt obnove uključeni i 96 jeftinijih stambenih jedinica, dječji vrtić i ured, izgrađeni uz hotel i trgovinu. Mjesto je to i građanskog ponosa te ga je od ponovnog otvaranja dnevno u prosjeku vidjelo 35 tisuća posjetitelja. Nakon masakra u Bataclanu i Charlie Hebdou, demonstracija žutih prsluka, katastrofalnog požara u Notre Dameu i 18 mjeseci pandemije ponovno podiže moral u glavnom francuskom gradu.

'Simbol je to ponovnog otvaranja Pariza. Simbol povratka normalnom životu', kaže Arnault.

Olivier Lefebvre, izvršni direktor grupe Cheval Blanc, kaže da su bili ugodno iznenađeni popunjenošću i rezervacijama za restorane, a među gostima, čak i onima koji su odsjeli u hotelu, bila je jako prisutna domaća klijentela. Kad je projekt osmišljen, očekivanja su vjerojatno bila da će u Parizu biti puno više turista, no pandemija je malo poremetila planove i pred ugostiteljsku industriju stavila ogromne izazove.

'Amerikanci se postupno vraćaju, ali ne i Kinezi, kao ni turisti iz drugih zemalja. Znate, turizam je važan, ali ne treba ga precjenjivati. Kad je došao covid i kad smo vidjeli da Kinezi neće putovati, mislili smo da bi to moglo izazvati poteškoće. Ali Kinezi su počeli kupovati u svojoj zemlji, a mi smo izgubljeno u turizmu i prodaji u zračnoj luci nadoknadili prodajom u Parizu', kaže Arnault, kojemu trenutna odsutnost azijskih turista ne uzrokuje stres.

'Mislim da u Pariz neće stići nijedan turist koji neće poželjeti vidjeti Samaritaine, i robnu kuću i hotel. Ovaj je trg 15 godina bio potpuno prazan, a kao što vidite, sad je pun života', kaže Arnault i otkriva tajnu svoje očito vrlo uspješne poslovne logike, temeljene na dugoročnim razmišljanjima o ulaganjima.

'Uvijek govorim ljudima koji rade u tvrtki da ne trebaju gledati na isplativost. Profitabilnost je posljedica dobro obavljenog posla i posljedica poželjnosti proizvoda. Tako je bilo i s ovim projektom. Nismo gledali na neposrednu isplativost. Željeli smo iskoristiti ljepotu ove povijesne arhitekture i fantastično mjesto usred Pariza. Jer, znate, ovakav projekt nije mogao napraviti nitko drugi. Bilo nam je potrebno 15 godina ulaganja, bez ikakve dobiti cijelo to vrijeme', kaže Arnault, čija je tvrtka u obnovu i preuređenje pariške znamenitosti uložila 750 milijuna eura.