Francuski milijarder Bernard Arnault 2019. postao je druga najbogatija osoba na svijetu, nakon Billa Gatesa, a nakratko je izbio i na sam vrh. Iznimnim vještinama širenja poslovanja Arnault godinama postiže ogroman uspjeh pa su procjene neto vrijednosti većinskog vlasnika modno usmjerene LVMH grupacije za ovu godinu iznosile nevjerojatnih 186 milijardi dolara. Međutim, Forbes njegovu vrijednost procjenjuje na 198,9 milijardi dolara, s čime je Arnault izbio na prvo mjesto najbogatijih ljudi na svijetu. Kako je biznismenu iz modnog svijeta, pod čijom su kapom brendovi poput Diora, Vuittona ili Fendija, pošlo za rukom izbiti ispred tehnološki orijentiranih biznismena Jeffa Bezosa i Elona Muska?
Bernard Arnault rođen je 1949. u francuskom Roubaixu kao Bernard Jean Etienne Arnault. Otac mu je bio industrijalac s diplomom prestižnog inženjerskog fakulteta École Centrale Paris, koji je od punca Étiennea Savinela naslijedio građevinsko poduzeće Ferret Savinel. Majka porijeklom iz imućne obitelji, imala je sklonost prema modnoj marki Dior, pa se stoga može reći da su porijeklo i interesi njegove obitelji umjereno utjecali na Bernardovu sklonost luksuznim markama.
U modni biznis ušao je zahvaljujući čavrljanju s taksistom
Arnault je krenuo očevim stopama i diplomirao 1971. godine na tada najboljoj francuskoj inženjerskoj instituciji École Polytechnique i vrlo brzo počeo raditi u očevoj tvrtki. U roku od tri godine bio je uključen u donošenje upravljačkih i infrastrukturnih odluka Ferret Savinela, a jedan od prvih prijedloga za njegovog oca bilo je skretanje fokusa poslovanja na nekretnine i preimenovanje tvrtke u Ferinel.
vezane vijesti
S 25 godina zasjeo je na mjesto predsjednika tvrtke i tu dužnost, koja se smatra njegovim prvim uspjehom u profesionalnom životu, obnašao do 1987. godine. Zaokret prema tekstilnoj industriji i svijetu mode, prema vlastitom priznanju, duguje neobaveznom čavrljanju s taksistom u New Yorku. Na pitanje je li čuo za francuskog predsjednika Georgesa Pompidoua, taksist je Arnaultu odgovorio: 'Ne, ali znam za Christiana Diora'.
Kad je socijalist François Mitterrand 1981. postao predsjednik Francuske, Arnault se preselio u SAD, pokušavajući tamo izgraditi diviziju tvrtke. No, pokazao je veću ambiciju od građevine, maštajući o poduzeću s dobrim izgledima za širenje, poslu s korijenima u Francuskoj i s međunarodnim dosegom.
Sve je krenulo s Diorom
Kad je 1984. godine saznao da se Christian Dior prodaje, nasrnuo je. Krovna tvrtka Boussac, koja se bavila proizvodnjom tekstila i pelena za jednokratnu upotrebu bankrotirala je i francuska vlada je tražila kupca. Uz pomoć Antoinea Bernheima, starijeg partnera financijera Lazarda Frèresa et Ciea, Arnault je kupio Financière Agache, postavši izvršni direktor i preuzimajući kontrolu nad Boussacom, posrnulom tekstilnom tvrtkom koja je, između ostalog, posjedovala Christian Dior i odjel trgovina Le Bon Marché. Arnault je ovo uporište iskoristio za početak izgradnje najvećeg svjetskog luksuznog konglomerata, uloživši 15 milijuna dolara svoje obitelji i 80 milijuna dolara koje mu je osigurala najveća svjetska investicijska banka Lazard.
U to vrijeme Arnault je navodno obećao oživjeti poslovanje i očuvati radna mjesta, ali je ipak otpustio 9 tisuća radnika i rasprodavši veći dio posrnulog poslovnog carstva u džep pospremio pola milijarde dolara. Zbog tog je poteza prozvan 'vukom u kaputu od kašmira', no njegove su poslovne i ulagačke vještine polučile uspjeh i posao Financière Agachea u Francuskoj je počeo rasti.
Najveći Arnaultov uspjeh oduvijek se povezuje s grupacijom Louis Vuitton Moët Hennessy (LVMH), u koju mu je vrata odškrinula međusobna borba dvojice čelnika robnih marki kompanije. Arnault se udružio sa Henryjem Racamierom, šefom Louis Vuittona, i pomogao mu svrgnuti Moëtovog šefa, a potom Racamieru postao najjači poslovni suparnik i 1989. godine mu oduzeo poziciju u upravnom odboru konglomerata.
Do 1990. godine, uz podršku investicijske banke Lazard i koristeći gotovinu stečenu rasprodajom Boussaca, Arnault je preuzeo kontrolu nad tvrtkom u kojoj su bili Moët & Chandon, poznati francuski proizvođač šampanjca i Hennessy, francuski proizvođač konjaka osnovan 1765. godine.
Izgubio u 'ratu torbica' od rivala Pinaulta i odustao od Guccija i Hermesa
Jednoglasno je izabran za predsjednika izvršnog odbora LVMH-a i u samo nekoliko godina svoj posao pretvorio u jedan od najvećih, a on sam postao je jedan od najbogatijih ljudi. Izvanredan rast LVMH-a pod Arnaultovom vladavinom uključuje povećanje profitne marže za faktor 5 i rast tržišne vrijednosti za oko 15 puta.
Nakon osvajanja LVMH-a, Arnault je potrošio milijarde na kupnju vodećih europskih tvrtki u modi, mirisima, nakitu i satovima te vrhunskim vinima i žestokim pićima. Godine 2011. grupacija LVMH je platila gotovo 5 milijardi dolara za talijanski Bulgari, stekavši većinski paket dionica. Dvije godine kasnije kupili su za 2,6 milijardi dolara dobavljača fine vune Loro Piana, a platili su i 3,2 milijarde dolara za londonsku hotelsku grupu Belmond, čiji bogati posjed uključuje hotel Cipriani u Veneciji, luksuznu željezničku liniju Orient Express i tri ultra luksuzne safari lože u Bocvani.
No, nije iz svake poslovne bitke izašao kao pobjednik pa je 2001. godine izgubio u 'ratu torbica', kako je u medijima prozvana njegova borba s francuskim rivalom Françoisom Pinaultom za preuzimanje slavne talijanske modne kuće Gucci. U sljedećem se desetljeću stoga okrenuo stealth taktici uobičajenoj među hedge fondovima. Zamjenom gotovine za dionice pokušao je tajno steći 17 posto Hermesa, proizvođača finih svilenih šalova i kultne torbe Birkin s više od 180 godina dugom tradicijom. Dugotrajna bitka Hermesa i Arnaulta završila je 2017. godine odustajanjem LVMH-a od većinskog paketa dionica Hermesa.
Do 2020. konglomerat je posjedovao oko 75 luksuznih marki, a Arnaultove poslovne strategije su dopuštale pojedinim tvrtkama dovoljno slobode i prostora za procvat bez petljanja LVMH grupacije. Metoda decentralizacije pokazala se prilično uspješnom i jednim od ključnih čimbenika uspjeha tvrtke.
I kad spava sanja o novim idejama
No, pitate li Arnaulta za ključ uspjeha njegove tvrtke, reći će vam da svako jutro započinje s mišlju kako bi poželjnost njegovih marki trebala biti jednako snažna i za deset godina. S tom mišlju budi se u 6.30 sati i slušajući klasičnu glazbu informira se o vijestima iz industrije, šalje poruke članovima obitelji i šefovima svojih robnih marki. U ured stiže do 8 sati, gdje zna ostati čak do 21 sat, uz povremene pauze od 20-30 minuta za sviranje klavira.
Njegovo najstarije dijete, od petero iz dva braka, izvršna potpredsjednica Louis Vuittona, 46-godišnja Delphine Arnault uvjerena je da joj otac radi 24 sata dnevno, jer i kad spava, kaže Delphine, sanja o novim idejama.
Generalni direktor TAG Heuera, 26-godišnji Frédéric Arnault otkriva očev ritual subotnjih obilazaka maloprodajnih trgovina, u kojima preuređuje izloge i daje sugestije zaposlenicima. U jednom jedinom jutru, otkriva Frédéric, posjeti čak 25 trgovina, uključujući i konkurenciju.
Detalje iz posjeta trgovina Arnault prenosi šefovima svojih vrhunskih marki, a najmanje jednom mjesečno putuje privatnim avionom u neki kutak svog poslovnog carstva, pa je tako prije dvije godine posjetio gradić Keene u Teksasu, gdje je s Donaldom Trumpom presjekao vrpcu na prvoj od dvije nove radionice Louisa Vuittona koje bi trebale osigurati tisuću radnih mjesta u nadolazećih pet godina. Novinarima je rekao da nije tamo zbog politike, a s Trumpom se poznaje još od 1980-ih kad je živio u New Yorku.
Dobar je prijatelj i Nicolasu Sarkozyju, bivšem predsjedniku Francuske, čak toliko da mu je 2008. godine bio kum na vjenčanju s Carlom Bruni. Blizak je i sa sadašnjim francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, ali i s Tonyjem Blairom, bivšim premijerom Velike Britanije.
Ostvario je suradnju s Rihannom, a Stellu McCartney je angažirao kao posebnu savjetnicu predsjednika za održivi razvoj. Pomalo pod utjecajem svoje djece, koja su na visokim pozicijama njegovog poslovnog carstve, vuk počinje mijenjati dlaku pa je 2014. godine osnovao Fondation Louis Vuitton u Bois de Boulogne, izvanredan muzej suvremene umjetnosti koji je dizajnirao Frank Gehry, i u kojoj je njegova vlastita zbirka korporativne suvremene umjetnosti, a koji će u konačnici postati dar gradu Parizu. Obećao je i 200 milijuna eura za obnovu crkve Notre-Dame nakon požara koji je uništio krov u travnju 2019. godine. LVMH je donirao 11 milijuna dolara za borbu protiv požara u amazonskoj prašumi.
Međutim, Bernard Arnault svoje bogatstvo nije stekao isključivo kroz LVMH, a u sjeni tog uspjeha su drugi uspješni poslovi poput ulaganja u web tvrtke kroz holding Europaatweb. Između ostalog, ulagao je i u Netflix 1999. godine kroz svoju drugu holding tvrtku naziva Groupe Arnault.
Arnaultova vizija budućnosti LVMH-a
'Možda ovo ne bih trebao reći, jer ćete misliti da sam pretenciozan, ali LVMH je francuski spomenik, jer predstavlja Francusku u cijelom svijetu. Ljudi bolje znaju imena Louis Vuitton, Christian Dior, Dom Pérignon i Cheval Blanc od bilo kojeg drugog. Možda poznaju i Napoleona? Generala de Gaullea. Mislim da je važno da ovu grupu dugoročno kontrolira francuska obitelj', rekao je jednom prilikom Bernard Arnault, po kojemu čak nije nužno da njegov nasljednik dolazi iz njegove vlastite obitelji.
'Za grupaciju je najvažnije da nađemo najbolje, a vidjet ćemo je li u obitelji ili izvan obitelji', rekao je 72-godišnji Arnault koji još ne razmišlja o svom kraju i prepuštanju kormila.
Niti njegova djeca o tome ne razmišljaju, barem za javnost koju uvjeravaju kako ne njihov otac još uvijek mlad. Po nekima će raditi barem još 30 godina, a po nekima nikad neće prestati s radom. Svi ga jednoglasno žele vidjeti što dulje u vodećoj ulozi, a te bi želje mogle biti i u korist obiteljskog zajedništva kojega pokazuju u javnosti.
Međutim, upućeni tvrde da bismo kad dođe trenutak prepuštanja vođenja tvrtke nekom drugom, Arnaultovi nasljednici mogli uprizoriti 'Igre prijestolja'.
