Gordana Popović već je deset godina dio 'životinjske' scene Zagreba, a fotografski biznis kojim se bavi posljednje dvije godine nazvala je 'Pet Almighty'. Na početku nam je ispričala kako ju je put doveo u fotografske vode i prisjetila se svog prvog fotoaparata i početničkih pokušaja. Najprije je fotografirala pse i mačke koji su trebali dom.

'Na početku tog puta, znam samo da sam imala nezaustavljivu želju naučiti fotografiju. Kako se vizualno najlakše izražavam, fotografija mi je bila i ostala savršen medij i alat za 'utjelovljenje' trenutaka i osjećaja koji inače prekrije vrijeme. Prvi fotoaparat koji sam držala u rukama i s kojim sam okinula prve fotke bio je posuđen. Nakon što sam prikupila osnovno znanje, 2009. nabavila sam svoj prvi fotić, bio je to Nikon D90. Ubrzo nakon toga shvatila sam da mi treba 'pravi' fotoaparat i nabavila sam svoj prvi 'full frame', govori nam Gordana.

Ideja o Pet Almightyju

Ispred objektiva prošle su joj tisuće životinja koje je kroz godine uglavnom fotografirala za potrebe udomljavanja. 'Mnogo je fotografija nastalo za potrebe udomljavanja, kampanje, kalendare i sve vrste vizualnih materijala vezanih uz dobrobit životinja. Ideja o Pet Almightyju bila je tu cijelo to vrijeme, no tek prije otprilike dvije godine, sa svime što imam krenula sam u avanturu. Naši ljubimci dio su naše obitelji. Povezanost s njima i ono što nam znače u životu nadilazi svaki pokušaj da taj odnos opišemo riječima. To je dio neke druge dimenzije. Svi koji imaju i vole svoje ljubimce znaju točno što govorim. Taj odnos je čist, neposredan, tu su za nas kada osjete da ih trebamo i u većini slučajeva razumiju nas bolje od mnogih ljudi. Pet Almighty slavi tu povezanost i stvara najčišće uspomene na njih, naše četveronožne prijatelje', istaknula je.

Objasnila je što je privlači kod fotografiranja omiljenih životinjica i kakve fotografije na tom području voli stvarati. 'Vodi me misao i jaka želja da tu vezu zaustavim u vremenu i na taj način ljudima predam najvrijednije i najčišće uspomene na njihove voljene ljubimce. Uspomene koje će uvijek biti uz njih. Uz portrete ljubimaca i akcijske fotografije, najviše volim fotografirati upravo ljubimce i njihove ljude zajedno, ono što opisuje duh te specifične povezanosti, njihovu neponovljivu zajedničku priču', priznaje nam Gordana.

Anegdota ima u obilju

I sama je, naravno vlasnica više ljubimaca. 'Teško je sad reći imam li ja njih ili oni imaju mene. Živimo s dva najbolja psa i dvije najbolje mace na svijetu. Zipi, Lula, Pero i Fifa. Svi se savršeno slažu i nadopunjuju. Jedino mačke Pero i Fifa ponekad znaju imati međusobnih razmirica, ali mogu reći da se prilično dobro toleriraju. Svi četvero su udomljenci', rekla nam je. Zanimalo nas je je li uvijek snimanje ugodno i zabavno ili je bilo i kakvih nepredviđenih situacija.

'Na fotkanjima nam je uvijek i ugodno i zabavno. Svaki je session jedinstven, a anegdota ima u obilju. Gotovo na svakom fotkanju dogodi se 'the trenutak' koji nas natjera u smijeh. Recimo, neki dan sam fotkala jednog mačora (u pravom smislu te riječi). S macama je drugačije, ne znate kako će reagirati, ali nekako se uvijek dogodi malo čudo i uspijem ih 'nagovoriti' da mi poziraju. Tako je bilo i s njim. Jako mu se svidjelo da ga fotkam samog, da je u centru pažnje. Birao si je svoje omiljene točke u stanu, ugodno bi se smjestio i pogledao ravno u fotić', priča nam Gordana i nastavlja:

'Problem je bio kada sam ga krenula fotkati s njegovom 'ljudicom', nipošto joj nije htio biti u rukama iako je inače maza totalna i obožava biti u njenoj blizini. Nakon silnih pokušaja, on bi jednostavno odšetao do neke osamljene pozicije u stanu, namjestio se i kao da mi je pokušavao reći: 'Hajde fotkaj, vidi me kako sam divan'. Naposlijetku nam se smilovao, rekla bih da nas je malo provocirao i manipulirao situacijom, baš kako to mačke rade. Pred kraj sessiona napravili smo najmazije fotke ikad i ulovili onu 'esenciju' njihove zajedničke priče', s veseljem je prepričala.

Mnogi klijenti se vraćaju

Zamolili smo je da na opiše kako izgleda kad ima snimanje nakon što upozna klijente i modele. S njima prije samog susreta uživo putem upitnika prođu kroz kratka pitanja o navikama, karakteru ljubimca, zdravstvenoj situaciji, kako bi barem za početak stekla ideju o modelu i osmislila koncept fotografiranja.

'Kada se nađemo na dogovorenom mjestu obično prvih 15-ak minuta ne fotkam već samo pričamo, šećemo i dajemo poslastice modelu kada mi se približi kako bi se naviknuo/naviknula na moju prisutnost. Cijeli proces pretvaramo u igru i tada sve ide lakše. Zapravo pratim dinamiku ljubimca i kada se dovoljno opuste tu i tamo dajem upute ljudima kako da stanu, sjednu, štogod, a mnogo puta mi i oni sami kažu točno kakve bi fotografije htjeli ili se spontano dogodi da ulovimo neki sjajan trenutak. Ono što često čujem od klijenata i što me jako veseli je to da im je samo fotkanje bilo super iskustvo i da su uživali u cijelom procesu. Tako nam se mnogi klijenti vraćaju ponovo jer kad dobiju fotografije, naprosto žele ovjekovječiti još trenutaka ili u nekom drugom ambijentu ili s nekom drugom temom', zadovoljna je naša sugovornica.

Snimanja traju ovisno o situaciji. Obično je to sat do sat i pol - dva, no neki put znaju sve fotke dobiti u pola sata. Sve ovisi o ljubimcu, uvijek kaže Gordana, prate njegov/njen tempo. Otkrila nam je gdje više voli raditi i što je zahvalnije - snimati vani ili u interijeru. 'I vanjska kao i fotkanja u interijeru imaju svojih čari. Kreativnost je moguće izraziti na sve načine i uz sve moguće svjetlosne situacije. Teško mi se odlučiti što više volim, i jedno i drugo ima svojih prednosti kao i izazova', priznaje.

Kad smo je pitali koja joj je najdraža fotografija koju je dosad snimila, rekla nam je da je malo hvata panika pri pomisli da se mora odlučiti samo za jednu fotografiju, jer puno je onih najdražih. Dotakli smo se i ovih čudnih vremena u kojima se ljudi udaljuju jedni od drugih i više okreću prema ljubimcima. 'Svijet se komplicira, sve je teže pronaći neku sigurnost i prirodno je da se okrećemo onima koji su najiskreniji i najčišći. Onima za koje znamo da nas neće izigrati, razočarati ili na bilo koji način povrijediti, a to su svakako oni, naši ljubimci', smatra Gordana.

Mnogo je danas pet fotografa kojima se divi, mnogo je i onih čiji joj se rad sviđa i zaista joj je teško izdvojiti nekoliko njih jer bi ostale morala izostaviti. 'Šareni je to svijet, baš kako i treba biti. Važno je samo pratiti svoj puls i razvijati svoj stil i doprinijeti tom šarenilu', ističe. Osim fotografiranja ljubimaca i produkt fotografije, ostatak vremena uživa sa svojom obitelji, educira se koliko god može i stigne i planira što dalje. Otkrila nam je ponešto o tome što sanja kakvi su joj planovi.

'Oh puno toga i želim i planiram. Pri vrhu tog popisa je studio. Zasad radimo s mobilnim studijem, što je super za događanja na kojima često sudjelujemo, no sasvim je druga priča fiksni studio. To je mjesto gdje klijenti mogu doći kod nas, izabrati temu, ali i gdje mi možemo realizirati neke projekte na kojima već dugo radimo. Sve nas to jako veseli i marljivo radimo na realizaciji', iskrena je.

Uspomene koje se mogu dotaknuti

Uz digitalne fotografije, u ponudi imaju i izradu fotografija u velikim formatima na platnu i na foto papiru te foto knjige. 'Mi ih zovemo i 'Uspomene koje možete dotaknuti'. Fotografije su sjajne na društvenim mrežama, ali one su stvorene da budu ispisane. Zamislite samo zadovoljstvo dok listate foto knjigu s fotografijama vašeg ljubimca ili kad nakon napornog dana uđete u svoj dom i na zidu vas čeka taj omiljeni par očiju koji u trenutku rastjera sve 'sive oblake', kaže kroz smijeh.

Uz privatne klijente, u ponudi imaju i komercijalnu pet fotografiju za one koji su u pet svijetu. 'Radimo i komercijalnu pet fotografiju za samostalne poduzetnike, startup-ove i veća poduzeća koja trebaju custom made vizualne materijale za predstavljanje svoje djelatnosti, proizvoda, usluga ili za uređenje svog poslovnog prostora', naglasila je.