Mnogobrojne roditeljske zabrane znaju itekako biti opasne za živce (za obje strane, dakako), no budući da živiš pod njihovim krovom, moraš se naučiti i diplomatskim vještinama.

Iako katkad znaju izludjeti svojim pravilima, znaj da to nije zato što te ne vole, već upravo suprotno. Mnoga su istraživanja pokazala da upravo umjereno strogi roditelji koji su uključeni u život svoje djece, ali i pokazuju ljubav, dakle nisu ni prestrogi ni previše popustljivi, imaju najuspješniju taktiku te da su njihova djeca manje problematična.

Zbog čega roditelji uopće postavljaju tolika pravila? Puno je razloga – nekada su zabrinuti za tvoju sigurnost, nekada da bi napravio/la ono što očekuju od tebe, a nekad samo zato što to mogu.

Naravno, u takvoj si situaciji da ih moraš slušati, no ako ti neko njihovo pravilo baš smeta i smatraš ga lošim, ono što trebaš je pokušati razgovarati s njima.

Dakle, ključna riječ je: razgovor. Nikako ne pomažu žalbe, kuknjava ili vikanje na roditelje. Oni takvo ponašanje najčešće ili ignoriraju ili te na kraju još i kazne.

Zato hladne glave i bez povišenih tonova (znamo da je katkad to teško, ali moraš) zamoli roditelje za ozbiljan razgovor.

Pametno odaberi trenutak za to (kad roditelji nisu živčani zbog posla ili kad vidiš da imaju vremena) i spomeni pravila za koja misliš da su u redu, koja razumiješ i poštuješ te prijeđi na ono što ti smeta. Dakako, sve to potkrijepi dobrim argumentima.

Zatim kreni u akciju: pitaj roditelje zbog čega vjeruju da su ta pravila bitna i predloži kompromis (tako će roditelji osjećati da je to pravilo i dalje na snazi, nikako ne traži ukidanje, samo da ti malo izađu ususret). Obećaj da ćeš ih se pridržavati te sam predloži i odgovarajuću kaznu ukoliko to prekršiš – tako ćeš im dati do znanja da si ozbiljna i zrela osoba koja je u stanju preuzeti odgovornost za svoje postupke.

Ponudi se oko dodatnih kućnih zaduženja – taj prijedlog će im se sigurno jako svidjeti.

Bilo što od navedenog pokazat će tvojim roditeljima da ti je jako stalo do onoga što tražiš i da imaš ozbiljnu namjeru da ih ne razočaraš.

Kako god da se razgovor odvija, ostani miran/a i apsolutno izbjegavaj: vikanje, lupanje vratima, povišen ton, prekidanje drugih kad govore, kuknjavu, bacanje, udaranje ili lomljenje stvari, bježanje (tada ili kasnije)... Ako ne popuštaju, probaj zamoliti neku osobu u koju imaju povjerenja, npr. stariju sestru ili brata, rođaka ili tetu s kojom ste dobri, da razgovara s njima.

Naravno, ukoliko pristanu, potrudi se da se držiš svog obećanja. Jer ako iznevjeriš njihovo povjerenje, bit će ti još teže nego prije.

Nažalost, ako ne uspiješ, jedino što ti preostaje je čekati novu priliku i smekšati ih svojim uzornim ponašanjem pa možda ipak malo popuste uzde.