Brazil trese nogometna groznica. Naročito Srce Amazone ili Šumski Grad, kako nazivaju Manaus, jedno od 12 mjesta u kojem će igrati i odabranici Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2014. Udaljen četiri sata leta zrakoplovom od Sao Paola i Rio de Janeira, zabačeni Manaus nikada ne bi izrastao usred nepregledne Amazonske prašume, da koncem 19. stoljeća nije bio svjetski izvoznik kaučukovca, sirovine za proizvodnju prirodne gume. U dovršenoj velebnoj Areni Amazoniji sa 43.000 mjesta, u milijunskom tropskom Parizu prošlog je tjedna odigrana prva probna utakmica, a proširena je i zračna luka u očekivanju navale navijača i turista.

Stvara li se pretjerana panika?

Dok se uspaljene čete spremaju na nogometni pohod, neki se boje da njihov dolazak, točnije povratak, ne ugrozi automobilsku industriju i zračni promet. I da zbog njih ne ostanemo bez žvaka, dudica, rukavica u operacijskim salama, kondoma, ljepila, izolacijskih materijala, brtvila, prenosnog remenja, svih stvari i stvarčica dobivenih iz ljepljivog mliječnog soka koji curi iz izdubljenih kanalića u kori tridesetmetarskih stabala kaučukovca na nekoj od plantaža Malezije, Indonezije ili Tajlanda.

Naime, osim sa sjajnim uspomenama, neki od mnogobrojnih posjetitelja tijekom Prvenstva mogao bi se vratiti kući s Microcyclus ulei, mikroskopski sićušnom gljivicom, zlokobnim nametnikom na kaučukovcu, koja bi – ako se prenese na azijske plantaže kaučukovca – mogla ozbiljno ugroziti svjetsku proizvodnju prirodne gume. Bez žvaka možemo, u svijetu se 60 posto gumenih proizvoda ionako dobiva iz petrokemijske sintetičke gume, no zbog nedovoljne elastičnosti, sintetička u nekim proizvodima nikako ne može zamijeniti prirodnu, naročito ne na kotačima automobila ili zrakoplova.

Pretjerana panika? Europljani, uključujući Hrvate, dobro znaju kako to izgleda kada se sićušni globtroter preseli na drugi kontinent. Od Pule do Dubrovnika u tijeku je sječa palmi, jedini način borbe protiv najezde odvratnih nametnika crvene palmine pipe i palminog drvotoča, koji su doputovali iz Južne Amerike i Jugoistočne Azije s presjedanjem u europskim rasadnicima, otkud su na jadransko odredište stigli putem sadnica, najviše iz Španjolske i Italije. Kunjaju prelijepe palme na splitskoj Rivi i zadarskoj Branimirovoj obali, nestaju u okolini Šibenika, Brodarica je poharana, a otočić Zlarin ostao ćelav, isto prijeti Makaranima, no to je cijena jedinstvenog europskog i globalnog tržišta. I u Srednjoj Europi, tamo sve do Baltika, traje agonija jasena. Nijemci računaju da bi ih u sljedećih pet godina u njihovoj zemlji mogla nestati trećina, a Britanci su od 80 milijuna stabala već posjekli više od 100.000 ne bi li spriječili širenje pogubne gljivice iz Japana.

Gljivica Microcyclus ulei smatra se biološkim oružjem

A koliko se u svijetu boje 'gumene apokalipse', dokazuje činjenica da se gljivica Microcyclus ulei smatra biološkim oružjem, čije oslobađanje ne bi imalo dalekosežne posljedice samo za azijske vlasnike plantaža kaučukovca, nego i za svjetsko tržište te sirovine, za kojom iz godine u godinu raste potražnja: bez obzira na sintetičku gumu, svjetska potrošnja prirodne od 1990. naovamo se udvostručila, s pet na više od 11 milijuna tona.

Kada je 1839. američki kemičar i amaterski istraživač Charles Goodyear otkrio da se procesom vulkanizacije kaučuk pretvara u izdržljivu elastičnu masu, inženjerima industrijske revolucije nova je sirovina pala s neba, a brazilskom gradiću Manausu, svjetskom centru trgovine kaučukom, bogatstvo je doslovno palo s grana. Trebalo je samo zaći u prašumu i iskoristiti lateks ili 'suze drveća' (doslovni prijevod indijanske riječi kaučo) Haveae brasiliensis. No koncem 19. stoljeća, engleski 'biopirat' Henry Wickham prokrijumčario je 70.000 sjemenki Haveae brasiliensis u londonski kraljevski botanički vrt, uzgojio sadnice i u pratnji kraljevske mornarice prenio ih u azijske kolonije, prvo u Šri Lanku, potom u Maleziju i Singapur. Već 1910. iz Brazila je dolazila samo polovina svjetske produkcije kaučuka, a danas ga Azija proizvodi 90 posto. Bazirana na eksploataciji slobodno izniklih stabala, brazilska proizvodnja naprosto nije mogla konkurirati deseterostruko višim prinosima azijskih plantaža. Ali ni zbog Microcyclus ulei.

Specijalizirana za rod Haveae, ta gljivica munjevito, u dva-tri tjedna uništava mlado lišće stabla u kišnom razdoblju rasta i još se brže prenosi s jednog na drugo drvo. Priroda je to riješila tako da u prirodnom prašumskom okolišu stabla kaučukovca rasporedi daleko jedan od drugoga (sigurnosna je granica dva po hektaru), što je štimalo cijelu vječnost, sve dok se podivljala gljivica nije otela kontroli, naročito u srednjem dijelu južnoameričkog kontinenta. Okidač je, pretpostavljaju stručnjaci, možda bila plantaža moćnika američke automobilske industrije Henryja Forda, koji je tridesetih godina prošloga stoljeća posadio milijun i pol stabala kaučukovca na obalama pritoka Amazone Tapajosa, da ne bi ovisio o svjetskom tržištu. Plantaža je tijekom godine dana potpuno oćelavila, a Ford pretrpio najveći financijski gubitak u životu. Dok su azijske plantaže cvale, brazilske su venule.

Pokušalo se uzgojem nekih drugih vrsta iz roda Heveae, otpornih na gljivicu, ali se pokazalo da su neisplativima, jer zbog jačeg obrambenog mehanizma daju znatno manje lateksa. Još sredinom prošloga stoljeća, američki su stručnjaci pokrenuli golemo istraživanje da prošire genetsku podlogu za uzgoj kaučukovca, ali sve je zamrlo, jer se mislilo da će sintetička guma moći u potpunosti zamijeniti prirodnu. Međutim, udio prirodne sirovine u proizvodnji gume drastično je narastao, a genetska osnova nikada nije bila tako uska kao što je danas. Ona za sada u Aziji odolijeva gljivičnoj napasti, ali stručnjaci panično upozoravaju da je globalna pobjeda gljivice samo pitanje vremena.

U međuvremenu Manaus proživljava novi gospodarski bum i gumu uvozi iz Azije. Najbrže rastući brazilski grad posebno privlači proizvođače motocikala i elektronike poput Honde, Panasonica, Samsunga, međunarodni protok roba življi je no ikada. A sada i Svjetsko nogometno prvenstvo. No prometovanjem svakog zrakoplova povećava se mogućnost da nekoliko gljivičnih spora na cipeli nekog putnika pronađu put do neke prekooceanske plantaže kaučukovca. Bio bi to sasvim slučajni 'teroristički' napad bez terorista, kao u slučaju hrvatskih palmi i europskog jasena. Za nevidljivu Microcyclus ulei, bio bi to put u raj.