Hospitality Club međunarodna je internetska mreža čiji je cilj omogućavanje besplatnog smještaja, i to pretežno u obiteljima. Klub je osnovan 2000. godine, a početkom ove godine brojio je više od 448.000 članova u 207 zemalja. No putnici ne dobivaju samo besplatan smještaj, nego i ljubazne domaćine koji im pokazuju grad ili pomažu kod organizacije nastavka putovanja.

'Njemačka, Velika Britanija, Letonija, Estonija, Bjelorusija, Švicarska, Austrija, Francuska, Nizozemska - to su samo neke od zemalja u kojima putnici i avanturisti mogu naći besplatan smještaj', kaže student iz Flensburga Chee Keong, podrijetlom iz Malezije. On rado putuje i već je posjetio sve ove zemlje. No u hotelima skoro nikada ne noći, u prvom redu zbog novca. Jer, noćenje u hotelima u Europi jednostavno je preskupo za studenta.

Za Cheeja Keonga postoji još i nešto drugo osim novca, a to mu može ponuditi samo Hospitality Club: 'Mogu upoznati domaće stanovništvo i njihov svakodnevni život. To je drukčije, jer nisam pravi turist, nego gost.' Keong studira na poslijediplomskom studiju u Flensburgu na engleskom jeziku. Zbog toga mu nije lako steći njemačke prijatelje iako bi rado htio više vidjeti i naučiti o Njemačkoj. A to je najjednostavnije ostvariti kao gost u jednoj tipično njemačkoj obitelji, kao što je to obitelj Kristiane Plath sa sjevera Njemačke. Pedesetjednogodišnja Kristiane ima dvoje djece i rado prima goste.

Ovako luksuzni ambijent ne može se naći putem 'couchsurfinga' (besplatnog noćenja na nečijem kauču) - jer oba gosta imaju svoju sobu i čisto presvučenu posteljinu. Kristiane Plath usto je još i kuhala: krem juha od rajčice s rižom, caprese i kolač od povrća. Domaćini još nude i sok, vino ili pivo. Na dugačkom stolu u dnevnom boravku ima za svakoga ponešto. Ubrzo se za stolom razvija intenzivan razgovor, Kristiane i suprug žele što više saznati o Maleziji i Indoneziji. Znatiželjno pitaju goste što je za njih tako drukčije u Njemačkoj za razliku od njihovih domovina. Tania priča o kulinarskim običajima i prometu u Indoneziji: 'Kod nas se ne večera za stolom, nego bilo gdje. Ovdje kada je na semaforu crveno svjetlo automobili stoje i čekaju zeleno. U Indoneziji se vozi za vrijeme crvenog, žutog ili zelenog svjetla.' Kristiane se uvijek točno informira o domovini svojih gostiju, kako bi saznala sve ono što se preko interneta ne može. U njezinoj je kući noćilo već 40 osoba s različitih kontinenata.

Njezina je velika strast biti domaćin ljudima iz cijeloga svijeta: 'Meni je raznolikost svih tih ljudi veoma zanimljiva. Uvijek naučim nešto novo. Jednostavno je uzbudljivo.' Kada bi htjela, mogla bi proputovati cijeli svijet, jer je već dobila niz pozivnica. Mnogi njezini gosti rado bi se htjeli odužiti za ugodan boravak kod nje. No tu postoji veliki problem, kaže Kristiane, a to je da se boji letenja. Mnogi pitaju nije li to onda krajnje jednostrano, jer Kristiane samo prima goste, a sama nigdje ne putuje. Ali onda na to ne gleda tako: 'S obzirom na to da me zanimaju druge zemlje i ljudi, a sama ne mogu otići tamo, onda si u kuću dovodim svijet. Time mi gosti sami čine uslugu.'

www.dw-world.de