Krećući se svakodnevno u raznovrsnim skupinama, naučili smo kako je važno da se znamo nositi sa stresom, da smo strpljivi i ustrajni, te da shvatimo svoje svakodnevne hirove i postupke koji su posljedica osjećaja, a ne logike. Još je teže slušati druge, te razumjeti i prihvatiti njihove osjećaje i postupke.

Malobrojni su oni koji u tome uspijevaju, a kad razmislimo i o ostalim osobinama koje krase takve ljude, prisjetit ćemo se da su često nasmijani, omiljeni i uspješni u društvu i poslu. Veseljaci su to s kojima se rado družimo, znaju slušati druge, iznimno su samopouzdani, a o problemima s kojima se susreću ne govore kao da je riječ o nečem katasrofalnom. Zanimljivo je da će mnogi o njima misliti kao o srećkovićima kojima sve polazi za rukom, no kvaka nije u sreći: upravo smo opisali neke vrline koje krase osobu visoke emocionalne inteligencije (EQ)

Ne ulazeći u stručne definicije, emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihova jasnog identificiranja i kontrole, te konstruktivnog i kreativnog usmjeravanja. Emocionalno inteligentna osoba, dakle, svjesna je svojih osjećaja, razumije ih i kontrolira, što znači da uspješno rješava probleme koji su posljedice emocija, ali i iskorištava prednosti koje emocije nude. Sve ovo vrijedi i za odnos prema osjećajima drugih ljudi. Nažalost, EQ je u društvu prilično zanemaren, a IQ cijenjen.

Nema puno smisla truditi se da dijete nauči sva slova s tri godine, no važno je pružiti djetetu šansu za rani razvitak emocionalne inteligencije. To je najbolji način ispunjenja sna svakog roditelja – da njegovo dijete bude sretno. Spriječit ćete (ili bitno umanjiti) traume zbog kasnijih neuspjeha, a vaše si dijete vjerojatno neće postavljati pitanja zašto ga društvo ne voli, zašto mu se rugaju, zašto nikad u životu nema sreće...

Vrijeme provodite u druženju, a ne ispred TV-a

EQ je velika i važna tema. Zasad smo vas, nadamo se, uvjerili u to, a nudimo i nekoliko jednostavnih recepata za razvoj EQ-a djeteta. Najbolja vijest je da se EQ uči, i to cijeli život (za razliku od IQ-a, koji je genetski uvjetovan).

EQ se znatno više uči u obitelji, nego u školi: dijete gleda roditelje, pa se pokazalo da emocionalno inteligentni pojedinci češće odgajaju takvu djecu. Brine li vas da sami niste dovoljno emocionalno inteligentni, podsjećamo vas da možete učiti zajedno s djecom. Za početak će biti dovoljno da ih volite, te da se trudite svoje negativne, pesimistične misli zamijeniti pozitivnima. Kad imate veći problem, ne fokusirajte se na razmišljanja o njegovoj veličini, jer će u vašoj glavi i srcu problem postajati sve veći. Strah će vas paralizirati i onesposobiti za rješenja. Kad vam je teško, udahnite i sjetite se dobrog u vašem životu, te onoga što vam je još lani izgledalo grozno, a čemu se danas smijete.

Budete li dovoljno predani ovakvoj filozofiji, samim time ćete već učiniti puno za dijete, jer se ono uči optimizmu i samopouzdanju gledajući takve roditelje.

Često nismo svjesni dječje snage i otpornosti, pa previše brinemo. Od djece ne treba skrivati probleme, nego ih treba objasniti na primjeren način. Kako djeca obično osjete kad im nešto skrivamo, to će samo doprinijeti njihovoj nesigurnosti i emocionalnoj nestabilnosti.

Iako društvo i obitelj pate od kroničnog nedostatka vremena, s djecom treba aktivno provoditi što više vremena, u igri i druženju.

Ne dopustite previše pasivnih aktivnosti, poput gledanja televizije.

Dobro je pružati podršku, no nikako ne rješavajte probleme umjesto djeteta.

Puno se govori o tome da dijete ne treba ni na što prisiljavati, no to često rezultira pretjeranim odustajanjem. Djecu zato treba hrabriti da nastave pokušavati i u onim disciplinama koje im ne idu od ruke, jer je za život iznimno važno naučiti nositi se s frustracijama i neuspjesima.

Iskrenost od djeteta treba tražiti i u malim i u velikim stvarima, ali i roditelji moraju biti iskreni.

Poštujte ako dijete o nečemu toga trenutka ne želi razgovarati.

Pustite dijete da pogriješi, jer će na pogreškama shvatiti da sloboda nosi i odgovornost.

Pravilna prehrana, redovita i obilna tjelesna aktivnost i dovoljno sna važni su za biokemiju mozga. Dobrobit je ovdje dvostruka, jer dijete koje se nauči brinuti o prehrani, tijelu i zdravlju, dobiva poruku da je vrijedno i ono i njegov život, te će razviti samopouzdanje.

Više o ovoj i ostalim lifestyle temama na www.trigon.hr