'Knjiga neispunjenih želja' jedan je od onih romana koje je na predivan način nemoguće svrstati u konkretan žanr. Impresivno ispreplitanje tema ljubavi i smrti, tuge i samootkrivanja ovu priču čine transformativnim putovanjem nakon kojeg nećete ostati isti.

Iako vam se na prvu lako može učiniti da ovaj roman u prvi plan stavlja smrt, gubitak i žaljenje - redom teške teme koje kao društvo radije izbjegavamo - stvarna poruka jest važnost življenja otvorenog srca i svijesti o vrijednosti života koji toliko često uzimamo zdravo za gotovo.

Priča prati Clover Brooks, koja je cijeli svoj život posvetila proučavanju različitih tradicija i obreda vezanih uz umiranje i smrt. Kad njezin voljeni djed, s kojim je odrasla, umre sam dok ona putuje svijetom, postaje doula, odnosno 'pratiteljica umirućih', i tome se potpuno posvećuje, toliko da zanemaruje svoj život.

No sve će se promijeniti kad je posljednja želja živahne starice odvede na putovanje na drugi kraj zemlje, gdje će tragati za davno zaboravljenom i neostvarenom ljubavnom pričom te, koračajući neistraženim stazama ljubavi i prijateljstva, zapitati se kakav je njezin život i što stvarno želi - a možda putem pronaći i ljubav.

O pozadini nastanka ove priče koja slama srca i budi nadu popričali smo s autoricom Mikki Brammer, a ona je za tportal otkrila sve tajne njenog stvaranja i poruke koje je željela prenijeti čitateljima.

Priznala je da nikada ranije nije zamišljala da će napisati knjigu, a kamoli roman, jer kao novinarka piše uglavnom o umjetnosti, arhitekturi i dizajnu. No tijekom pandemije, kao i gotovo cijeli svijet, našla se suočena s gotovo svakodnevnim gubitkom poznanika i bliskih osoba, što ju je natjeralo da preispita svoj strah od smrti.

'Ideja za knjigu započela je kao vježba u kojoj sam istraživala vlastite strahove vezane uz smrt i smrtnost, ali nisam imala planove da je pokušam objaviti. Počela sam je pisati početkom 2020. godine, na početku pandemije, kada je New York (gdje živim) bio jedno od prvih žarišta. Dok sam pisala, sirene hitne pomoći tjednima su neprestano zavijale ispod mog prozora danju i noću, a vidjela sam kako su nekoliko mojih susjeda odveli na nosilima i nikada se nisu vratili', iskreno govori i nastavlja:

'To me natjeralo da shvatim da će smrt i tuga biti značajan dio naših života u doglednoj budućnosti i pomislila sam da bi ova knjiga koju pišem mogla biti korisna više ljudi, a ne samo meni. Srećom, pronašla sam agenta i urednicu koji su se složili sa mnom i imala sam sreću da je knjiga objavljena!'

Osobna transformacija koja se čita kao najnapetiji roman

Tema je prilično originalna. Čak će i strastveni čitatelji, koji se rijetko viđaju bez knjige u rukama, ovo štivo smatrati jedinstvenim. Ipak je riječ o douli za umiruće, lijepoj ženi u tridesetima koja se još uvijek nije usudila zakoračiti u odrasli život, ostajući strahovima i nesigurnostima okovana u zoni poznatog. No kako priča napreduje, tako i pratimo njenu transformaciju koja se čita kao najnapetiji roman!

'Tijekom mog uranjanja u temu, prvi put sam saznala za pojam doule za umiruće i fasciniralo me to da bi netko posvetio svoj profesionalni život tome da promatra ljude kako umiru. Činilo mi se to kao izuzetno plemenit poziv i zapitala sam se što bi nekoga potaknulo da izabere takav put. Tada sam osmislila lik Clover - nekoga tko se osjeća ugodnije u društvu umirućih nego živih. Nadala sam se da će čitatelji toliko biti zaokupljeni njezinom pričom - vrstom kasnog sazrijevanja, kada prvi put doživljava prijateljstvo i romansu, unatoč tome što je u tridesetima - da im sva ta priča o smrti i tugovanju neće biti toliko depresivna.'

Maksimalno iskoristiti život - dok još možemo

Autorica ističe da je teme smrti i tugovanja željela učiniti prihvatljivijima za ljude i potaknuti čitatelje da maksimalno iskoriste svoje živote dok još uvijek mogu.

'Malo nas zna kada će biti naši posljednji udasi, naši posljednji trenuci, pa je važno izvući sve iz života dok imamo priliku. To može biti vrlo zastrašujuće kada znači izlazak iz zone udobnosti te izražavanje snova i emocija koje smo dugo krili od svih. No željela sam pokazati da je ono što leži s druge strane tog straha apsolutno vrijedno - ako smo spremni napraviti taj skok. Kako jedan od likova, Leo, kaže u knjizi, 'tajna prekrasne smrti je živjeti prekrasan život'.'

U preuzimanju odgovornosti leže prava moć i sloboda

'Knjiga neispunjenih želja' priča je i o oslobađanju od utjecaja ranih iskustava te trauma u djetinjstvu. Iako nas one neupitno oblikuju kao osobe, u odrasloj dobi imamo moć preuzeti odgovornost, iscijeliti ih i osloboditi se njihove sjene.

'Zaista me zanima kako nas događaji iz djetinjstva oblikuju kao odrasle osobe. Kako postajemo sve više samosvjesni kao društvo, mnogi od nas istražuju kako su određene rane iz djetinjstva utjecale na nas, ali htjela sam naglasiti da, iako nas one mogu oblikovati, ne moraju nas definirati. Na nama je kako ćemo se dalje kretati unatoč tim stvarima. Clover je to što je bila 'odbačena' na toliko različitih načina u djetinjstvu dovelo do toga da igra na sigurno i nikada se ne izlaže', kaže Brammer i ističe vrijednu lekciju:

'Ali to je značilo da je zapravo propuštala najbolje dijelove života jer nije bila spremna riskirati da bude povrijeđena. Namjerno sam htjela da se doima emocionalno nezrelom jer, kao ljudi, emocionalno rastemo kroz navigiranje odnosima, bilo da su romantični, prijateljski ili obiteljski. No budući da se Clover zatvorila prema svijetu, nije doživjela mnoge odnose i stoga nije mogla emocionalno zdravo rasti.'

Naša sudbina je samo u našim rukama

Glavna junakinja također je žrtva tzv. samoispunjujućeg proročanstva. Vjeruje da je onakva kakvom je okolina doživljava te ostaje unutar okvira istih uvjerenja i obrazaca ponašanja, odbijajući preuzeti odgovornost za vlastiti život. No spoznaja da je njezina sudbina u njezinim, a ne nečijim drugim rukama vraća joj moć i istinsku slobodu.

'Clover je zaista trebala preuzeti odgovornost i priznati vlastitu moć odlučivanja, umjesto da pasivno okrivljuje svijet za to kakav joj je život. Ključ njezine transformacije leži u biranju načina na koji će djelovati u svijetu, bez obzira na to kako je svijet vidi. Kada ljudi okrivljuju vanjske faktore za to što im život nije ispao onako kako su se nadali, često mislim da je to zato što se boje pogledati u sebe i preispitati ulogu koju su sami odigrali u tome. Vrlo je lako dopustiti da vam se život jednostavno događa umjesto da ga zaista živite. To zahtijeva hrabrost, ali donosi mnogo više nagrada i manje žaljenja na kraju.'

Vlastite neispunjene želje

Brammer je istaknula i kako je njezina želja da 'Knjiga neispunjenih želja' navede ljude da se zaustave i razmisle o vlastitim životima i odnosima s voljenima te da iskreno razmotre postoji li nešto zbog čega bi zažalili da im je danas posljednji dan na Zemlji.

'Možda postoji mali prvi korak koji mogu poduzeti da bi smanjili šanse za takvo žaljenje, bilo da je to učiniti nešto što su oduvijek željeli učiniti ili reći nešto što su oduvijek željeli reći nekome. Žaljenje samo po sebi nije loša stvar - tako učimo i rastemo. Problem je kada ne razmislimo o svojim žaljenjima dok ne bude prekasno. Knjiga je sada objavljena u više od 26 zemalja i toliko ljudi mi se javilo govoreći da ih je inspirirala da naprave promjenu u svom životu. Za mene je to najveća mjera uspjeha!'