Movember je nastao kao pokret u Australiji, kada je grupa prijatelja počela puštati brkove, te su tražili donacije od rodbine i prijatelja. Od 30 ljudi u početku 2005. god, pokret se proširio po cijelom svijetu. Inače puštanje brkova do kraja mjeseca studenog muškarci diljem svijeta daju podrušku muškarcima s rakom prostate.

U okviru javnozdravstveno-edukativne inicijative Health Huba 'Riješimo muški problem!' koja se provodi kao podrška Movember-u i prioritizaciji teme raka prostate, razgovarali smo s dr.sc. Marinom Prpićem, dr.med., specijalistom onkologije i radioterapije s Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu.

Kako ocjenjujete situaciju s rakom prostate u Hrvatskoj?

Epidemiološki parametri poput incidencije, prevalencije i mortaliteta su brojčane mjere, putem kojih se moge usporediti različite europske i svjetske države po pitanju pojavnosti raka te smrtnosti od raka. Rak prostate je u svijetu drugi najučestaliji karcinom u muškaraca. U Hrvatskoj je rak prostate po incidenciji, pak na 1. mjestu te se u Hrvatskoj godinama dijagnosticira oko 3000 slučajeva raka prostate godišnje, što se može pratiti svake godine u Biltenu Registra za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, koji izlazi jedamput godišnje.

Prema podacima European Cancer Information System (ECIS), Hrvatska se po incidenciji od 122,1 na 100 000 nalazi ispod prosjeka Europske unije (EU 27), koji iznosi 153,9 (nižu stopu od Hrvatske imaju Rumunjska, Slovačka, Poljska i Grčka, a najvišu Švedska, potom Finska, pa Estonija).

Iako je stopa incidencije raka prostate niža od europskog prosjeka, stopa mortaliteta od raka prostate je pak viša od europskog prosjeka, te se Hrvatska nalazi na 8. mjestu od 27 zemalja (ECIS) s stopom od 40 na 100 000 (EU 27 prosjek 32,1 na 100000).

Gdje smo u odnosu na druge europske države, kada govorimo o petogodišnjem preživljenju nakon dijagnoze raka prostate?

Petogodišnje čisto preživljenje (engl. net survival) od raka prostate prema CONCORD-3 istraživanju za bolesnike dijagnosticirane između 2010.-2014. godine u Hrvatskoj je iznosilo 80,9%, što nas je smjestilo u skupinu 5 europskih zemalja s najlošijim preživljenjem. Za usporedbu, zemlje u susjedstvu poput Italije i Slovenije,imaju 5-godišnje stope preživljenja od 89.5% odnosno 85%. Mortalitet od raka prostate, ipak je u padu u većini razvijenih zemalja svijeta. Takav trend se registrira i u Hrvatskoj, u posljednjih 20 godina.

Smanjenje mortaliteta vidljivo je samo kod muškaraca starijih od 70 godina, i nije toliko izraženo kao u zemljama sjeverne i zapadne Europe. Prosječan medijan od postavljanja dijagnoze raka prostate do smrti je 14 godina (66 godna, 80 godina medijan dobi pri smrti). Ukoliko se razviju koštane presadnice, medijan preživljenja je nekoliko godina, unatoč svom dostupnom liječenju.

Može li se utjecati na smanjenje smrtnosti? Na čemu je potrebno raditi kako bismo smanjili broj umrlih od raka prostate?

Kako bi smanjili smrtnost trebaju se detektirati bolesnici koji imaju inicijalno metastatsku bolesti, kojih je u Hrvatskoj populaciji znatan broj. Za visoke stope petogodišnjeg preživljenja svakako je potrebna pravodoba dijagnoza te kvalitetno liječenje,ali i praćenje bolesnika s rakom prostate.

Europska komisija je dala preporuke za rano otkrivanje raka prostate. Kako izgleda proces ranog otkrivanja i precizno određivanje proširenosti bolesti i koliko je važna dostupnost stručnjacima i dijagnostici?

Postupak ranog otkrivanja raka prostate obuhvaća neizostavno određivanje prostata specifičnog antigena (PSA). Bolesnici potom odlaze na pregled urologa, koji napravi digitorektalni pregled te indicira daljnje pretrage, ovisno o kliničkoj slici bolesnika.

Pretraga kojom se potvrđuje rak prostate je biopsija prostate, kojom se obično uzme 12 uzoraka (cilindara) iz oba režnja prostate. Pristup urologu je svakako bitan za postavljanje dijagnoze, pošto tek s dijagnozom maligne bolesti, bolesnik može započeti liječenje raka prostate, bilo da se radi o operativnom liječenju od strane urologa ili primjeni onkološkog liječenja (radioterapija, hormonske terapije, kemoterapije i druge onkološke terapije).

Kako bi se precizno odredila proširenost bolesti koriste se različite konvencionalne te moderne slikovne metode (MSCT toraksa, abdomena, zdjelice, scintigrafija kosti, PET-CT s kolinom, 99-Ga PSMA PET-CT, MR zdjelice i druge.). Svakako da je brza i pravodobna dostupnost navedenih slikovnih metoda u bolesnika s dijagnosticiranim rakom prostate i postavljenom indikacijom za njihovo provođenje, vrlo važan faktor, a koji određuje daljnji tijek liječenja. Ovo je osobito važno u u otkrivanju metastatske bolesti u ranijem stadiju, kako bi se ranije pristupilo liječenju i na taj način produžilo preživljenje, ali i kvaliteta života bolesnika s ovim tumorom.

Koliko je za ishode liječenja važna dostupnost skrbi, integrirani pristup u dijagnostici i liječenju, kao i suradljivost samih pacijenata

Danas se o raku prostate, kao i svim ostalim malignim tumorima ostalih sijela, raspravlja u okviru multidisciplinarnih timova, koji postoje u svimtercijarnim centrima, a u čiji rad su uključeni stručnjaci različitih specijalnosti koji se bave dijagnostikom i liječenjem raka prostate.

Za postizanje željenih ishoda nužno je liječiti velik broj bolesnika u centrima s iskustvom, kako bi se iskustvom poboljšali ishodi liječenja. Pojedini bolesnici, osobito oni iz udaljenih krajeva, imaju slabiju dostupnost skrbi, odnosno dostupnost urologa i dijagnostike što se može dovesti u vezu s lošijih ishodom bolesti.

Je li rak prostate samo bolest osoba starije životne dobi ili u praksi viđate i mlađe pacijente? Koliko je važna svijest o redovitim pregledima?

U mojoj svakodnevnoj kliničkoj praksi, liječim i pratim velik broj bolesnika s rakom prostate, koji su uglavnom starije dobi. Nove smjernice za probir na rak koje je izdala Europska komisija preporučuju PSA testiranje kod muškaraca mlađih od 70 godina. Međutim iako se rak prostate pojavljuje uglavnom u starijoj populaciji, u praksi viđam i bolesnike koji su mlađe životne dobi, neki su mlađi i od 50 godina, a koji nemaju obiteljsku pojavnost raka prostate.

Iako su navedeni slučajevi rijetki pitanje je kako otkriti navedene bolesnike. Jedan dio bolesnika mi dolazi jer im je zbog povišene vrijednosti tumorskog biljega PSA na sistematskom pregledu otkriven rak prostate. S druge strane, pretjerana i nekritična upotreba PSA testiranje dovodi do velikog porasta broja bolesnika koji nemaju nikakve tegobe i koji za života ne bi razvili klinički značajan oblik bolesti.

Nažalost, neki bolesnici ne pokazuju brigu o zdravlju, nisu nikad bili kod liječnika, niti se testirali na PSA te nisu imali kvalitetnu informaciju. Povezivanje između ustanova te javnozdravstvene kampanje za podizanje svijesti, o raku prostate će sigurno doprinijeti koraku prema naprijed u rješavanju ovog 'muškog problema'.

Kakve su stručne smjernice kada govorimo o procesu liječenja raka prostate?

Budući da većina tumora prostate nije klinički značajna, odnosno ne radi tegobe tijekom prosječnog životnog vijeka, njihovim se otkrivanjem može dovesti do nepotrebne tjeskobe i liječenja. Liječenje raka prostate pak s druge strane nosi rizik od nuspojava, kao što su narušena spolna funkcija te funkcija mokraćnog mjehura i crijeva. Stoga se rak prostate se u nekih bolesnika ne liječi, nego se aktivno prati. Aktivno praćenje je prikladna opcija za mnoge asimptomatske bolesnike s niskorizičnim rakom prostate, u kojih je rizik od smrtnosti drugih prisutnih komorbidnih stanja veći nego rizik od smrtnosti od raka prostate. Aktivno praćenje podrazumijeva ponavljanje biopsije, periodičke digitorektalne preglede, određivanje PSA i procjenu simptoma. Ako se dokaže progresija bolesti, pristupa se liječenju. Otprilike 30 % bolesnika na aktivnom praćenju zahtijevat će radikalno liječenje.

Postoji li poveznica između ulaganja u liječenje raka i ishoda liječenja?

Svakako jedan od važnih faktora je izdvajanje za liječenje, odnosno koliko sredstava se potroši za liječenje po osobi. U 2018. godini izravni trošak od raka u Hrvatskojje iznosio 61 € po osobi, što je bilo znatno manje od europskog prosjeka od 154 € po osobi.

Studije su pokazale da one zemlje koje ulažu više u liječenje raka imaju tendenciju postizanja boljih ishoda za pacijente. Postoje razlike u dostupnosti pojedinih opcija liječenja u pojedinim Europskim zemljama. S obzirom na relativno nisku stopu izdvajanja po osobi, postoji dosta opcija liječenja za rak prostate u Hrvatskoj.

Dostupne su gotovo sve novije opcije liječenja, koje se primjenjuju i u svijetu i danas možemo liječiti bolesnike na suvremeni način, ali naravno da bi se većim izdvajanjem dodatno poboljšala onkološka skrb za ovu veliku skupinu bolesnika.

Europski plan borbe protiv raka je već unaprijedio smjernice za rano otkrivanje a i puno se govori o smanjenju nejednakosti u dostupnosti inovativnim metodama liječenja među državama istoka i zapada EU. Kako bismo 'riješili muški problem', moramo ga biti svjesni.

Bitno je informiranje, kao i podizanje svijesti o raku prostate. Briga o sebi, o svom zdravstvenom stanju, ulaganje zdravstvenog sustava u poboljšanje dijagnostike, dostupnosti liječničke skrbi, suvremeno liječenje i praćenje, svakako su korak naprijed u rješavanju ovog vrlo čestog 'muškog problema', raka prostate- najčešćeg raka u muškaraca u Hrvatskoj.