Kad vam ujutro zazvoni budilica, vjerojatno ćete u glavi pobrojati sve obveze i rokove koji vas taj dan čekaju. Najprije ćete provjeriti poruke na telefonu i mailu, izvući se i kreveta, krenuti prema poslu...

Sve dok jednog dana, kao 30-godišnja Sunny iz Londona, menadžerica u PR tvrtki, jednostavno ne budete više mogli dalje. Nakon šest godina teškog rada, u kojem je zapustila zdravlje, prehranu i odnose, njezin je duh bio skršen.

'Probudila sam se, otvorila oči, umjesto da se uspaničarim hoću li sve stići, glava mi je ostala zalijepljena za jastuk. Osjećala sam se tupo, kao da sam na autopilotu', ispričala je za Daily Mail. 'Svakog sam dana ostajala dugo na poslu, ali mi se činilo da sve mogu izdržati. Ali, napokon me ulovilo, umor je došao na naplatu i više nisam mogla ni milimetra dalje', prepričala je.

Tjednima prije nego što je klonula osjećala je ozbiljnu nervozu i teško se koncentrirala. 'Uvijek sam se ponosila što sve mogu izdržati, ali tog me dana nešto iznutra ugrizlo. Prvi put u životu sam ugasila mobitel da me nitko ne može nazvati.' Sunny je otišla na posao u 11 sati noseći odjeću koju je pokupila s poda svoje spavaće sobe i bez trunke make-upa. Otišla je ravno do šefa i dala otkaz. 'Nije raspravljao o mojoj odluci, a ja nisam pustila suzu dok sam mu govorila. Plakala sam kasnije. Ali je moj šef po mom tupom izgledu lica morao zaključiti da sam slomljena', rekla je.

Strah od liste za odstrel

Njezin slom nije ni po čemu jedinstven. I znanstvena istraživanja dokazuju su da osobe koji rade više od osam sati dnevno, pet dana u tjednu, šest puta bliže sindromu sagorijevanja.

Jedna od deset žena radi više do 45 sati tjedno pa ne čudi što su mnoge na rubu svog mentalnog i fizičkog zdravlja. Nisu ugroženi samo perfekcionisti i radoholici, tvrdi dr. Joan Borysenko, autorica knjige koja istražuje taj fenomen. Taj je problem povećan s ekonomskom krizom i masovnim otpuštanjima budući da su uposlenici koji (još) nisu dobili otkaz suočeni često s nemogućim zahtjevima poslodavaca, istodobno preplašeni da bi, potuže li se, mogli biti sljedeći na listi za odstrel.

Dr. Borysenko vjeruje da žene još teže podnose taj pritisak, jer one, za razliku od muškaraca, često ugađaju drugima ignorirajući vlastite potrebe. Zarobljene u uvjerenju da moraju dati sve od sebe, ne shvaćaju da najveću cijenu plaćaju one same.

'Sagorijevanje isisava nadu i život iz inače marljivih i kompetentnih ljudi koji tada gube motivaciju i vitalnost', kaže dr. Borysenko.

'Taj sindrom možete prepoznati kad osjetite da više ne možete izdržati niti minutu više, ili kad pomislite da mrzite vlastiti život.' Za žene je rizik još veći budući da većina njih primijeti problem tek kad duboko zaglibe na putu prema dolje s kojeg se teško vratiti bez ozbiljne intervencije.'

Na putu prema dolje

Vaša okolina možda može primijetiti promjenu, ali vi zatvarate oči u strahu da ne izgledate slabo, preplašeni zbog potencijalnog gubitka posla, kuće i financijske sigurnosti.

No pad u limb ponekad može značiti i početak dugog uspona prema zdravlju. U nedavnoj studiji otkriveno je da čak jedna od tri žene uzima antidepresive, a njih čak 80 posto nije priznalo svojim obiteljima da uzimaju lijekove, dok se jedna od deset nije povjerila niti partneru.

'Važno je znati da, iako sindrom sagorijevanja može sličiti na depresiju lijekovi ga neće izliječiti', kaže dr. Borysenko i savjetuje da ne ignorirate znakove upozorenja te da napravite temeljite promjene u životnom stilu.

Za mnoge žene spirala prema dolje počinje kad povjeruju da moraju biti pod stalnim stresom da bi zadatak uspješno dovršile, no od vitalnog je značaja da razlikujete pozitivan od negativnog stresa.

'Produktivnost se povećava sa stresom, ali samo do određene točke', kaže. 'Kad ste pod stresom trčite, ali za istim starim ciljem i nagradom. Izmoreni i isprani radite sve više, ali manje kvalitetno. To je točka u kojoj počinje sagorijevanje.'

Iscrpljene, cinične, negativne

Drugi je znak kad prestanete brinuti o sebi: zanemarite zdravu prehranu, vježbanje, aktivnosti izvan posla. Naime, žene blizu sagorijevanja sebe obično guraju na zadnje mjesto na listi prioriteta.

Iscrpljene, postaju cinične i razvijaju negativan odnos prema životu, pa čak i kompleks žrtvovanja. 'Kad smo pretrpani obvezama događa se nekoliko promjena u mozgu: aktivira se centar za strah i gubimo kontrolu emocija', objašnjava dr Borysenko.

'U svakom od nas postoji Jekyll i Hyde, a pod stresom Mr. Hyde izlazi van: izgovaramo sve što nam je na pameti, a kasnije žalimo jer stvari nismo uspjeli držati pod kontrolom. Tako se, naravno, ne možete ponašati kad ste na poslu, no kod kuće ćete se lako iskaliti na osobama koje vas vole ili na djeci. Vaš umor truje odnose i obiteljski život.'

'Osjećam da umirem'

Dr. Borysenko je i sama provela desetak godina pokušavajući žonglirati između znanstvenog istraživanja, podizanja dvoje djece i pisanja knjige. Shvatila je da nešto nije u redu kad je primijetila da su njezini osjećaji tupi i u najradosnijim trenucima. 'Žene su sjajne u multi-taskingu, ali kad ste zaposlena majka imate previše obveza', kaže dr. Borysenko. 'Gdje god se nalazili, mislite da ste na krivom mjestu.' Žene zato moraju brutalno rezati nepotrebne stvari u svojim životima kako bi preživjele.

'Čujem stalno od žena koje su sagorjele kako govore da imaju osjećaj da umiru ili da ih nešto ubija. One opisuju osjećaj u fizičkom smislu. Simptomi ovise o slabim točkama njihovog organizma. Neke primjerice ne mogu spavati, neke vuku upalu koja se ne da izliječiti.'

Žene moraju kreirati vlastitu kliznu skalu u svojoj glavi. Na jednom kraju prvi stupanj označava stanje kad se osjećate stvarno dobro, a desetka bi mogla značiti da se osjećate da ste na rubu. Kad se približite osmici vrijeme je hitnu akciju kako bi se situacija riješila. Prag tolerancije varira kod osoba, ali pomaže ako shvatite što vam pomaže. Ponekad to može biti samo vrijeme da se bavite sobom, primjerice masaža ili vrijeme u kojem vas nitko neće tražiti na napravite bilo što.

Na dnu je grozno, a prepoznat ćete kad osjetite da je vaš duh nestao, da se više ne smijete i da nema radosti u vašim očima.

Tada hitno morate naći vrijeme za sebe, baš kao što vozači Formule 1 moraju ući u boks kako gume ne bi izgorjele.