Prijateljstvo ljudi i pasa smatra se samorazumljivim, no nameće se legitimno pitanje: ‘Opisuje li se njime doista narav tog odnosa?'. Treba li nam pas biti prijatelj ili podanik-poslušnik?’

U kinološkim krugovima odavna poznat termin 'vođa čopora' u našoj je široj javnosti tek odnedavna pustio korijenje, zahvaljujući televizijskoj emisiji popularnog Cesara Millana. Ipak, kinologija je znanost koja se stalno razvija, a famozni šaptač psima, mnogi se slažu, svoje 'vodstvo čopora' ipak malo prenaglašava. Dominacija je po njemu prirodno stanje uma svakog psa i pse se treba stalno, pa i fizički, podređivati ljudima.

Tko se tako ponaša prema prijateljima? Mi sigurno ne bismo htjeli biti takvi prema svome najboljem prijatelju. Srećom, dvojba prijatelj (kakvim ga mi zamišljamo) ili podanik zapravo nije stvarna.

Pas nam itekako može i treba biti prijatelj, i naš odnos zapravo je partnerska simbioza u kojoj svaka strana daje svoj doprinos. Ipak, komponenta autoriteta je nužna. Ne zato što će nas u suprotnom naš vlastiti pas 'doći glave' već iz bjelodanog razloga da psi žive u ljudskom svijetu i kulturi čije principe i pravila moraju, i radi vlastita dobra, usvojiti.

Bilo kako bilo, psi nam doista jesu prijatelji što ipak ne isključuje naš nužan status vodstva u tom odnosu. To, u praktičnom smislu, znači da ne činimo dobro svojim psima povlađujući im. Primjerice, davanje psima poslastica 'tek tako' nije preporučljivo. Mnogo je bolje prethodno od psa tražiti da obavi neki zadatak ili trik, poput sjedanja ili davanja šape. Tako pas uči zaslužiti nagradu a mi dobivamo status vodstva u našem odnosu.

Također, nije dobro da pas inicira zajedničku igru, mnogo je korisnije igračke namijenjene interakciji držati spremljene i vaditi ih kad nama odgovara poigrati se s našim psom. Na taj način mi imamo kontrolu a pas potrebnu strukturu vlastita života.

Strukturiranost podrazumijeva i redovite obroke, a nikako hranjenje iz zdjelice u kojoj uvijek ima hrane. To je važno iz nekoliko razloga. Prije svega, pas se uči redu i tome da ne bude izbirljiv pri jelu, što može imati dodatni značaj i da lakše primijetimo kad nešto nije u redu s njegovim zdravljem.

Kod psa koji uvijek brlja po hrani mnogo ćemo teže uočiti manjak apetita. Usto, točna i redovita prehrana tako da ako naš ljubimac ne pojede ponuđenu hranu, zdjelicu uklonimo, regulirat će bolje i njegovu probavu.

Konačno, i mi ljudi hranu konzumiramo obično u točno određenim obrocima. Sebi ili svom djetetu ne biste ostavili tanjur s juhom na stolu cijeli dan. Nema potrebe to čini ni sa psom.

Na kraju, za psa koji živi u stanu bilo bi dobro da ipak spava odvojen od svoga gazde. Mnogi vlasnici vole sa psima dijeliti ako ne ležaj onda bar zajednički prostor. Načelno, u tome nema ništa loše ako smo psića prethodno naučili da noć može provesti i sam. Tada je dijeljenje prostora ipak naša odluka i zajednička ugoda.

Psi se sjajno prilagođavaju okolnostima a, kad bolje razmislite, vi zapravo uvelike možete kontrolirati okolnosti njihova življenja.