Ponekad u odnosima s drugim ljudima izgubimo volju za razgovorima, pregovorima, čak i svađom. Osjećamo samo tjeskobu, prazninu i neugodu. Kad su odnosi toliko zatrovani – neovisno o tome je li riječ o prijateljima, nadređenima ili partneru, prekid i odlazak mogao bi biti najbolje rješenje. Iako će već i pomisao na prekid izazvati osjećaj krivnje, možda je vrijeme da se maknemo iz veze koja u nama izaziva samo patnju i onemogućuje nas da normalno funkcioniramo, savjetuje portal Insideout.hr.

Odlazak i prekid neke veze nikad nije lak, potrebno je mnogo snage i odlučnosti da se život ponovno izgradi i otkrije vlastiti identitet izvan te veze. No ostati u lošoj vezi znači osobi s kojom više ne možemo dalje dopustiti da nas guši, maltretira ili zlostavlja.

Najveća zamka: osjećaj krivnje
Razum, razgovor, suosjećanje, strpljivost, čak ni ljubav ponekad, na žalost, nisu dovoljni da bi neka veza trajala zauvijek. Kad iscrpimo sve mogućnosti, a veza ni dalje ne funkcionira, moramo odlučiti što ćemo napraviti. Razgovor sa stručnjakom u takvim nam situacijama može pomoći da progledamo i proniknemo u to što nas sprečava da odemo.

Kad pomislimo na bijeg, većina nas taj pojam veže uz izravnu fizičku opasnost koja nam prijeti od nepoznatog napadača. Suočeni s izazovom, imamo tri mogućnosti: boriti se, pobjeći ili čekati da vidimo što će se dogoditi. Upravo je treća mogućnost ona kojoj se najčešće priklanjamo jer mislimo da će se u nekom odnosu, bilo poslovnom, bilo obiteljskom ili emocionalnom, nešto promijeniti samo od sebe. Suočeni s okolinom koja glorificira tolerantnost i borbu, osjećaj krivnje ako i pomislimo na odlazak samo se pojačava.

U većini slučajeva upravo je osjećaj krivnje glavni krivac što ostajemo u lošim vezama. Nesvjesno, krivnju projiciramo na sebe i čini nam se samorazumljivim da ne može biti kriv onaj tko ostaje, nego onaj tko želi otići. Najočitiji primjer takvog ponašanja može se uočiti u slučajevima zlostavljane djece, kad žrtve osjećaju krivnju i u sebi, a ne u zlostavljaču, traže razlog nasilja.

U lošim je vezama najvažnije spoznati koliko je situacija ozbiljna. To nije uvijek lako jer su osobe zarobljene u lošim odnosima sklone podcjenjivati patnju i isključivati osjećaje. Zato je često nužan pogled izvana, razgovor s bliskim osobama ili stručnjacima, da im otvori oči i ukaže da situacija nije održiva.

Naravno da se tome nije lako othrvati. Zato je, prije svake odluke o definitivnom prekidu s nekim, važno dobro razmisliti zašto to želimo učiniti i biti siguran u svoju odluku. Naime, prekidi u početku mogu biti i traumatičniji nego veza iz koje smo otišli pa se zna dogoditi da pokleknemo i vratimo se. To je razlog zašto moramo biti apsolutno sigurni u ono što radimo.

Nužna i potpora okoline
Nakon prekida je važno izbjeći i zamku samoobmane u koju ljudi često upadaju. Umjesto da nastave živjeti svoj život i idu dalje, stalno traže dokaze da osoba koju su ostavili pati, da je svjesna svega što je pogrešno učinila. To je, upozoravaju stručnjaci, posve pogrešno i na taj se način dugo nećemo oporaviti. Tražiti tu vrstu satisfakcije može značiti i da nismo imali prave razloge prekida veze.

Da bi prekid neke veze bio uspješan, nužna je i potpora okoline – prijatelja, članova obitelji, kao i mjesto na kojem ćemo živjeti, ako je to potrebno.

Najveća prednost prekida loše veze su nove mogućnosti koje sam se otvaraju. Ipak, to se neće dogoditi odmah. Da bismo nakon prekida prebrodili fazu žalovanja i nastavili sa životom, moramo biti svjesni što smo napravili i zašto.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.