Malo je ljudi koji nikad nisu čuli za slavnu izreku 'svi putovi vode u Rim'. I nije to samo izreka, jer jedno od najvećih dostignuća koje nam je Rimsko Carstvo ostavilo u nasljeđe baš je gradnja cesta. Jasno, putovanja su tada bila neusporedivo kompliciranija, no odnedavno možemo provjeriti kako bi to izgledalo s današnjom tehnologijom
Mnogo je, naime, pravaca koji prate nekadašnje rimske ceste, a mnogo je i onih kojima danas možemo hodati ili planinariti. I sve to uz pomoć navigacije na kakvu smo navikli korištenjem aplikacija poput Google Mapsa. Rješenje se prikladno zove OmnesViae (Svi putovi).
vezane vijesti
Aplikacija OmnesViae oslanja se najvećim dijelom na najpoznatiju sačuvanu kartu rimskih putova, slavnu Tabulu Peutingerianu, koja se danas čuva u Bečkoj knjižnici. Ta karta nije, naravno, relikt iz rimskog doba, nego srednjovjekovna replika starijeg rimskog zemljovida, a nazvana je po antikvaru Peutingeru koji je dokument 1508. dobio u nasljedstvo i potom ga proučavao. Peutingerova mapa rađena je u skladu s ondašnjim standardima kartografije i daleko je od preciznosti današnjih zemljovida, ali ipak pruža vrlo dragocjen uvid u mrežu putova raširenih u svakom zakutku Rimskog Carstva.
Autori aplikacije OmnesViae krenuli su tragom Peutingeriane i sve točke s te mape prenijeli na suvremeni zemljovid kako bi dobili precizniji prikaz. A onda su otišli korak dalje, omogućivši pretragu najkraćih putova među raznim gradovima i drugim točkama, i to prema udaljenosti na rimskim, a ne suvremenim putovima, uzimajući u obzir rijeke i planine koje su te ceste morale presijecati. Moguće je jednim dijelom tako čak i putovati, makar ponekad to morali raditi pješice.
Kako pretraživati? Jednostavno, koliko je to jednostavno i sa sličnim aplikacijama.
U lijevom prozoru upišu se polazna i odredišna točka, a zanimljivije je ako upisujete izvorna rimska imena. Mnogi današnji gradovi tada nisu postojali ni u tragovima, od velegradova poput Bruxellesa pa do recimo našeg Šibenika ili Zagreba. Ali zato možete lako dobiti put kojim je trebalo ići da bi se iz Salone stiglo u centar carstva, možda gledati kakav spektakl u Koloseju. Odmah se pokaže i udaljenost od 649 rimskih milja (današnjih oko 970 kilometara), za što je trebalo putovati puna 44 dana. Danas se od Solina do Rima trebate voziti oko 1150 kilometara, naravno znatno brže.
Još je duže do svoje umirovljeničke palače putovao Dioklecijan, kojem je od prijestolnice u Nikomediji do Spalata trebalo 58 dana da bi prešao 855 rimskih milja (1265 kilometara). Danas je najkraći put od Izmita (na mjestu nekadašnje Nikomedije) do Splita onaj kojim treba prijeći nešto više od 1500 kilometara.
Ovakva aplikacija može biti i više od obične igre za ljubitelje arheologije i zaljubljenike u rimsko graditeljsko umijeće koje je to carstvo, kako se pretpostavlja, premrežilo s doista fascinantnih 380 javnih cesta ukupne dužine oko 80 tisuća kilometara. Mnoge od njih i danas su u upotrebi, preciznije rute kojima su išle, pa tako i kod nas. Dio ih je vidljiv i u nekadašnjem obliku, posebno u dalmatinskom zaleđu, recimo u dijelovima između antičkih gradova Salone i Narone.
A sve su te ceste išle od jedne točke: 20. godine prije Krista car August podigao je pored Saturnova hrama na rimskom Forumu stup nazvan Milliarium aureum ili Zlatni miljokaz, od kojeg su se mjerile udaljenosti prema svim gradovima u njegovu carstvu. Ili, ako hoćete u skladu s onom uzrečicom s početka, od tih gradova prema centru. Gdje god biste se našli, bilo to u hladnoj Britaniji, bilo na obalama Perzijskog zaljeva, mogli ste lako naći svoj put prema jednom i jedinom Rimu. A uz malo pustolovnog duha, istim trasama to možete raditi i danas.
