'Današnja je mladež razmažena, neposlušna, bezbožna i lijena. Ona nikada neće biti kao generacija prije nje i nije u stanju održati našu kulturu...'

Ove riječi nisu kritika kakvog čangrizavog babyboomera, nego poruka zapisana klinastim pismom prije 4.000 godina, pronađena u kolijevci civilizacije Uru, današnjem Iraku.

Nerealna očekivanja od svijeta rada

Mileniji prolaze, generacijski jaz ostaje i, eto, stigosmo, do generacije Why, ili, kraće, generacije Y. To su današnji tridesetogodišnjaci, rođeni poslije osamdesetih prošloga stoljeća, koji odrađuju svoj prvi posao ili ga, kao u nas, još bezuspješno traže na pustom tržištu rada. Godine 2020., u mirovinu će otići zadnji babyboomer, mirovina će se smiješiti i prvima iz generacije X rođenima 1965. Kormilo će tada preuzimati generacija Y. Što će ponuditi?

Nazvana zbog onog presudnog 'why' (engleski 'zašto'), generacija Y sve dosadašnje vrijednosti dovodi u pitanje, a nadređeni ih nerijetko ne štede, kao ni onaj klinasti autor prije četiri milenija opisujući ih kao samouvjerene, ambiciozne, egoistične i razmažene, zbog čega dovode u pitanje posao, zaradu i razvoj. Odgajani da sebe doživljavaju kao glavne junake vrlo osobite priče, predodređene za nešto posebno, ostaju u čudu pri susretu sa surovom stvarnošću konkretnog posla i spoznajom da velika karijera znači godine krvi, znoja i suza, i da su je samo vrlo rijetki postigli u svojim dvadesetima.

'Oni imaju nerealna očekivanja od svijeta rada dovodeći u opasnost prosperitet cijeloga društva. Njima je najvažniji 'prostor slobode', ali ne podnose kritiku, jer su ih učili da budu jedinstveni individualci', kaže Manfred Schweiger s minhenskog Sveučilišta Ludwig-Maximilians. Ovako oštre kritike neki tumače i drastičnim smanjenjem nataliteta u razvijenom zapadnom svijetu, zbog čega se sve manje kritičara može osloniti na iskustva s vlastitom djecom, a sve više na hladne trendove, istraživanja, marketing i medije koji govore o 'mladoj generaciji'.

Generacija Petra Pana

Ipsilonci traže stalne povratne informacije, u čemu šef više ne šefuje, nego je mentor, za razliku od njihovih roditelja, čija je deviza bila 'glavu dolje i odradi svoje'. Oni ne znaju što bi započeli sa svijetom rada prijašnjih generacija, gdje se sve vrtjelo oko novca, statusa i moći. Pod ambicijom ne podrazumijevaju to sveto poslovno trojstvo, nego samodokazivanje, ne žele biti radoholičari i crnčiti od danas do sutra, nego uživati u dijelu slobodnog vremena. Vole novac, ali ga ne žele trošiti na skorojevićke statusne simbole kao japiji na bijesne marke automobila i dizajnerska odijela, nego ulagati u sebe i putovanja. Zalažu se za više izravne demokracije i ljudskih prava, ali ne izlaze na birališta. Na poslu žele samostalnost i slobodu odlučivanja, ali sve dulje ostaju živjeti s roditeljima i ne žele preuzeti sve obiteljske odgovornosti zbog čega ih menadžeri ljudskih resursa nazivaju generacijom Petar Pan imajući sve više problema u pronalaženju 'lidera sutrašnjice'.

'Formalno su najobrazovanija generacija u povijesti, ali je pitanje koliku mogu dati protuvrijednost, jer je generaciji Y važnija originalnost od učinkovitosti', tvrdi Manfred Schweiger i kaže: 'Njihov poslovni model možda ne obećava profit, ali zato dobije 1.000 lajkova.'

Pate od sindroma princa Charlesa

No za razliku od babyboomera i generacije X, za bolje radno mjesto nije im više dovoljna diploma, nego barem jedan doktorat (otuda u nas inflacija doktora znanosti), bolje su informatički potkovani od starijih kolega, ali pate od sindroma princa Charlesa, jer će ih većina morati provesti godine u čekanju za top poziciju. Tako je to u hijerarhijski ustrojenim velikim kompanijama, državnoj službi i javnim poduzećima, ali zbog promjene gospodarske strukture u kojoj je sve više mladih sam svoja mala tvrtka, od radnika na tržištu rada postaju poslodavci, a tada i uspjeh, kao i neuspjeh postaje osobna stvar.

Možda baš zbog toga očekuju više fleksibilnosti na radnom mjestu i visoku razinu identifikacije sa svojim zanimanjem nastojeći prije svega realizirati sebe, što - kaže njemačka novinarka specijalizirana za gospodarstvo Carola Sonnet – ne mora biti loše.

Tako stvari stoje u bogatijim ekonomijama, od koje smo udaljeni milenijima. Kakvi su to razmaženi, egocentrični cro-ipsilonci koji do tridesete plus koje više ne mogu naći prvi posao, a nakon toga ne dolaze u obzir jer su prestari i bez dana radnog iskustva? Kakva je to visoka razina identifikacije, kada one kojima se posrećilo da ih neko ministarstvo primi po formuli jedna godina iskustva plus 1.600 kuna, a onda ispljune na cestu, jer ih ne može zaposliti? Ili one kojima poslodavac u šali kaže da podvežu jajnike, jer si ne može priuštiti financiranje trudnica? I oni koji će nadolazećoj generaciji moći samo predati dugove svojih prethodnika? Generaciju Y oni bogati zovu i generacijom E, ali ne zato što su odrastali u svijetu elektronskih medija, nego zbog egoizma. U nas bi se trebala zvati generacija I, ali ne zbog toga što su odrastali u informatičkoj eri, nego stoga što je riječ o izgubljenoj generaciji.

Poslovi budućnosti

- 1961. u SAD-u je bilo zaposleno 34 posto žena, a 46 posto muškaraca radilo je u poljoprivredi i tvornicama
- studenti koji upišu petogodišnji studij, polovina onoga što nauče na prvoj godini, na trećoj će biti zastarjelo !
- 65 posto današnje predškolske djece bavit će se poslovima koji danas ne postoje.
- prije 10 godina nisu postojala radna mjesta poput programera za aplikacije, stručnjaka za održivost, menadžera za društvene mreže ili tehnologa za računalstvo u oblacima
- od vještina koje se zahtijevaju od generacije Y i Z (Z kao zero ili nula, rođeni početkom milenija) najvažnije je kritičko mišljenje, sposobnost rješavanja problema, kreativnost, digitalna pismenost i poduzetništvo.
- u 2030. predviđaju se zanimanja kao što su digitalni arhitekt, savjetnik za brigu o starim osobama, zbrinjavatelj otpadnih podataka, inženjer za proizvodnju dijelova tijela za presađivanje, nano-medicinar (kreira vrlo male implantate za praćenje zdravlja i uzimanje lijekova), vertikalni zemljoradnik (onaj koji će uzgajati voće i povrće u neboderima, zbog manjka prostora), kontrolor klime, avatar menadžer (za dizajniranje i korištenje holograma virtualnih osoba), kirurg za uvećanje memorije (poboljšava pamćenje starih osoba), dizajner djece (dizajnira nasljednike prema željama roditelja)
(Podaci prenijeti sa stranice Wagepointa, američke kompanije za istraživanje ljudskih resursa)