Djeca sve manje gledaju brojanje kovanica i papirnatog novca jer režije plaćamo internet bankarstvom, novac ispada iz bankomata kad nam ga ponestane, a većinu robe u trgovinama kupujemo kreditnim karticama. Sve to povećava nivo dječjeg nerazumijevanja povezanosti zarade i potrošnje. Kao što se smijemo slavnoj izjavi: 'Ako nemaju kruha, neka jedu kolače', tako gotovo i nema modernog gradskog roditelja koji nije doživio da mu dijete kaže: 'Ako nemaš love, plati karticom.' I mi odrasli ponekad tako razmišljamo, pa kako ne bi klinci?!

Upravo zbog toga što djeca sve rjeđe imaju priliku uvidjeti da se za čokoladu mora izbrojati manje novca nego za zimski kaput, sve je važnije kod njih poticati financijsku svijest i odgovornost. Naši će klinci daleko više nego mi baratati virtualnim novcem, ali i dalje će ga imati samo onoliko koliko ga stvarno zarade, naslijede i uštede.

S četiri godine dijete može razlikovati kovanice, pa je sjajno povesti ga u pekarnicu ili na tržnicu – rijetka su to mjesta na kojima svi još uvijek koristimo novac. Dijete će biti jako ponosno dobije li priliku zajedno s vama prebirati po novčaniku i vaditi sitan novac za pecivo ili banane, pa će uskoro shvatiti i da sve stvari ne koštaju jednako. Pitajte dijete ponekad hoćete li kupiti banane ili mandarine, kako bi shvatilo da se, osim brojanja, prilikom plaćanja donose i odluke što kupiti.

Ako je dijete rano savladalo brojanje novca, s polaskom u školu možete odgovornost odlučivanja o potrošnji polako prebacivati na njega tako što ćete mu davati džeparac. Visina džeparca ovisit će o načinu života, djetetovoj dobi i vašim mogućnostima, ali svrha mu je da dijete shvati da je na početku tjedna dobilo određenu svotu novca i da njome treba pokriti određene potrebe. Razgovarajte s djetetom o njegovim potrebama – iako ih vi dobro znate, razgovor je potreban djetetu kako bi osvijestilo da uopće ima financijske potrebe.

Dijete će naučiti dvije važne lekcije: novac s jedne strane služi zadovoljenju svakodnevnih manjih potreba, pa ga treba ravnomjerno rasporediti, a s druge strane postoje i veće, dugoročnije potrebe, kao i male nagrade i sve ono što nije nužno, a što si ipak s vremena na vrijeme priuštimo: za takve potrebe štedimo.

Tjedni džeparac najbolji je, jer je djetetu briga o financijama za cijeli mjesec pretežak zadatak. Ne budite previše strogi – skoro svakom djetetu dogodit će se da pogriješi jer, ako prvi dan potroši sav džeparac, ostatak tjedna bit će bez novca.

Kako dijete raste, povećavaju se njegove potrebe, ali i sposobnost upravljanja novcem, pa mu povećavajte džeparac: čak i ako užinu plaćate mjesečno u školi, neka je dijete samo plaća od džeparca – znat će da svaki tjedan mora uštedjeti određenu svotu da bi na kraju mjeseca platilo užinu. Klinci od malih nogu imaju mobitele koji su jako korisni ako ne služe za beskonačna ćaskanja i slanje poruka. Kupuje li bonove od džeparca, svaki klinac barem jednom će se zaletjeti jer neće kontrolirati potrošnju i ostat će bez impulsa. Naravno, posudit ćete mu za bon kako bi vam se moglo javiti u slučaju hitnosti, ali ćete mu to odbiti od sljedećeg džeparca.

Kako dijete postaje samostalnije, sve više će biti razdvojeno od vas i samim time će se sve češće nalaziti u situacijama da raspolaže novcem. Uključite ga i u trenutke kad zbrajate kućne režije, neka za svaki film koji posudi iz MAXtv videoteke ubaci novac u za to određenu posudu, neka sudjeluje u odlukama što ćete toga tjedna kuhati i koliko će to koštati, kad ćete kupiti novi auto, kad za nešto dići kredit, kad kupiti na rate. Neka shvati da je štednja sjajna, ali i da ponekad ne možemo za sve uštedjeti, pa ćemo posegnuti za kreditima. U odgovorno shvaćanje financija spadaju i odluke o tome za što ćemo štedjeti, a za što ćemo dići kredit. Krediti i kreditne kartice nisu najveće zlo na svijetu, ali ni vreće bez dna – sve je to u nekom obliku naš novac, koji ćemo morati zaraditi.

Nagradite dijete novcem ili dugo željenim predmetom kad postigne nešto iznimno. Dok se ne osamostali, uvijek govorimo o novcu koji ste vi zaradili, ali puno ćete pomoći ako dijete dijelom tog novca rano počne raspolagati kao da je njegov. Podsjetimo i da starija djeca imaju priliku zaraditi povremenim zapošljavanjem, ali i kod kuće odraditi nešto što inače drugima plaćate.