Neki prigovaraju više, neki manje, no kako god bilo, znaj da su rijetki starci koji nemaju te porive. Oni zapravo brinu za tebe i žele te odvesti na pravi put.

Oni misle da si ti još mlada dušica koju mogu mijenjati i usmjeravati. Ipak, u tinejdžerskim godinama formiranje osobnosti i odrastanje nešto je što još nisi dovršio, pa nije ni čudo da te starci žele odvesti na pravi put. Ili jednostavno žele da neke stvari radiš onako kako bi oni voljeli, pa da je i njima život lakši. Ti, s druge strane, budi mudar i prihvati činjenicu da su oni već debelo formirani i da ti njih – ne možeš promijeniti!

Oni ti zanovijetaju i žele od tebe jedno, a ti želiš drugo i ne misliš se promijeniti. Ipak, potpuno zatvaranje ne vodi ničemu pa ćemo ti morati savjetovati i neke kompromise, a čak i sami malo zakvocati, no nadamo se da neće biti suviše bolno. Na kraju krajeva, nije loše ponekad čuti i tuđe mišljenje, pa i onih starijih od tebe, i razmisliti o njima. Tko zna, možda su baš u pravu. Osim toga, ponekad se bolje pokunjiti nego tjerati pravdu do besvijesti. Zapamti: isprike uvijek smekšaju.

ZANOVIJETANJE BROJ JEDAN

Starci kažu: 'Kako to izgledaš?! Tako misliš van izaći? Pa daj obuci nešto normalnije, svi će ti se smijati! Odvratno, ne shvaćam kako to možeš nositi!'

Ti odgovaraš: 'Gle, ni meni se baš ne sviđa ova vesta koju nosiš, no vjerujem da je najvažnije da se tebi sviđa i da se ti ugodno osjećaš u njoj, pa ti ništa ne govorim. Fer je da i ti poštuješ moj izbor, znam da ti je stalo da se ja dobro osjećam, a to mogu samo u obleki koju si sam odaberem.'

ZANOVIJETANJE BROJ DVA

Starci kažu: 'Pospremi svoju sobu! Pogledaj kakav nered imaš, k'o svinja živiš! Kako te nije stid?!'

Ti odgovaraš: 'Čuj, meni je dobro. Baš se ugodno osjećam u njoj. Ne mogu ti puno obećati, ali pokušat ću popraviti situaciju koliko se može!' (Ne preostaje ti ništa drugo nego zbilja malo pospremiti sobu, barem da nije totalni nered. Na kraju, ipak su oni vlasnici doma u kojem živiš.

ZANOVIJETANJE BROJ TRI

Starci kažu: 'Ocjene su ti živa koma! Kad sam ja bio tvojih godina, imao sam puno bolje ocjene. Kako se misliš s takvim ocjenama upisati u srednju školu/na faks?! Ako ih ne popraviš, ukinut ću ti džeparac i nema više izlazaka!'

Ti odgovaraš: 'Sorry, znam da nisam baš briljirao u školi, no potrudit ću se više. Danas nas fakat zatrpavaju gradivom i nevažnim činjenicama i k tome se teško koncentriram. No dajem sve od sebe, sorry.' Ovome dodaj i pogled žalosnog mišića (ponekad je bolje pokunjiti se i priznati poraz, a što se ocjena tiče, tu moraš priznati da su ti starci u pravu. Još ako ti prijete kolci, hello, što čekaš?! Ne valjda mirovinu?)

ZANOVIJETANJE BROJ ČETIRI

Starci kažu: 'Kako se možeš družiti s onim društvom, pokvarit će te! Ne želim da se družiš s njima!'

Ti odgovaraš: 'Zar mi želiš određivati s kime ću se družiti? Nije li najbolje da se družim s onima kojim mi najbolje odgovaraju? Oni su moje društvo i bilo bi mi teško da ih otkantam zbog tvog mišljenja, a i ne poznaješ ih! Budi bez brige, stvarno su dobra ekipica.'

ZANOVIJETANJE BROJ PET

Starci kažu: 'Dakle, ti se prežderavaš fast foodom, čipsevima, slatkišima, kolom i svim nezdravim. Pogledaj se na što ličiš, uskoro ćeš se natjecati s japanskim sumo borcima. Zašto ne bi umjesto pomfrita pojeo malo povrća?'

Ti odgovaraš: 'OK, znaš da mrzim povrće i zdravu hranu, no nije sve tako jednostavno. Trudim se poboljšati svoju prehranu, no ne mogu preko noći. Za početak bi mi zato bile prihvatljivije kombinacije, pa kad kuhaš, molim te da kuhaš nešto što bih koliko-toliko i ja mogao pojesti, a da nije 'premakrobiotski' i 'premikrobiotski'. Thanks!'

ZANOVIJETANJE BROJ ŠEST

Starci kažu: 'Rekli smo ti da do 12 moraš biti doma. Ako misliš dolaziti kasnije, onda se nemoj ni vraćati. Zbilja sam ljut! Briga me dokad radi taj disko i kad se tvoji frendovi mogu vraćati. Bit će kako ja kažem, je l' jasno?!'

Ti odgovaraš: (Oprez: Netko je zbilja ljut, nemoj potpirivati vatru. Pristani na kompromis, pronađite kompromisno rješenje i sjeti se da im sigurno već dugo nitko nije tepao.) 'O, mamice/tatice, znam da sam prekoračio kućni red, no tako sam se dobro zabavio, a pomislio sam i, ako sam neki dan ostao kraće, nećete se ljutiti ako sad ostanem malko dulje. Osim toga, ne mogu stalno gledati na sat, a kad je dobro, vrijeme za čas prođe! Tko bi rekao, a? Zbilja se ne trebate brinuti za mene, odgovorna sam osoba i pokušat ću dolaziti kako vi kažete, no nadam se da nije takav problem ako koji put malo zaboravim na vrijeme.'

Eto vidiš, uopće nije teško! Pamet u glavu, pokunji se kad trebaš i argumentiraj kad pretjeraju. I, najvažnije: ne viči i ne lupaj vratima, već zadrži prisebnost. Tako će te ozbiljnije shvaćati i više ti vjerovati. Sretno!