Široke avenije sijeku grad, a promet na njima zagušen je kao u svim velikim svjetskim metropolama. Voziti kroz Teheran pravo je umijeće, a prijeći ulicu s jedne na drugu stranu još je veća umjetnost. No, to je neponovljiv šarm Azije. S nešto hrabrosti i vještine, kakva je potrebna za skijaški slalom, i to se brzo svlada. Putnik katkad ima osjećaj da na teheranskim ulicama vozači semafore shvaćaju prilično fakultativno, pa golemim gradom, s više od sedam milijuna stanovnika, rijeke automobila i ljudi nezaustavljivo teku avenijama.

Islamski zakoni ne govore puno muškarcima o tome kako da se odijevaju. Žene, pak, imaju propisane načine odijevanja. Kosa im mora biti pokrivena, a ni jedan dio tijela ne smije biti otkriven. Može li se u takvim strogim pravilima pojaviti nešto što nazivamo modom? Čini mi se da može. Ljudska domišljatost nema granica, s malenim je detaljima moguće biti drukčiji. Uostalom, zar to nije vječna želja svakog ljudskog bića – biti jedinstven? U Teheranu žene pokazuju kako je to moguće i u tako strogim pravilima kakve propisuje Islamska Republika Iran. Teško je vidjeti djevojku ili mladu ženu u Teheranu koja nekim sitnim detaljem ne ističe svoju osobnost.

Modni trendovi skriveni su, često nevidljivi nenaviklom europskom oku. No djevojka koja s mobitelom u ruci korača ulicom Teherana, u osnovi se ne razlikuje od svoje europske vršnjakinje. Prizori golih ženskih ruku i ramena na javnim mjestima, na koje smo se navikli u Europi, u Iranu su zabranjeni, no to ne umanjuje žensku ljepotu Teherana. Naravno, katkad se čini da je na teškim ljetnim vrućinama nepodnošljivo naporno biti žena u Teheranu. To je impresija stranca, i pri tome muškarca. No čini se da je ipak istinita, jer zakoni termodinamike jednaki su na svim meridijanima, u svim religijama i kulturama. Žene imaju poseban status u Islamskoj Republici Iran. Razmišljajući o brojnim ograničenjima propisanim za žene u Iranu, pomislio sam da ta ograničenja zapravo govore o slabostima muškaraca.

Pogled na razgolićena ženska ramena – vjerski se zakoni i tako mogu shvatiti – čini muškarca, predodređenog za velika, povijesna djela, slabićem koji gubi kontrolu nad sobom i postaje nemoćan poput pustinjskog pijeska koji i najmanji nalet vjetra baca s jedne na drugu stranu kad pogleda lijepu ženu. Bez obzira na mule i šerijatske zakone, u Teheranu se ženska ljepota može vidjeti na svakom koraku. No ako propise koji u Islamskoj Republici Iran žene pokušavaju sakriti od muških pogleda shvatimo kao jednu krajnost, onda možda moramo priznati, zbog kulture u kojoj živimo, da je komercijalna upotreba ženskog tijela u našoj civilizaciji druga krajnost. Kako bilo, Teheran je grad lijepih žena.