Ipak, ako ćemo biti iskreni, GM-u se, s obzirom na politiku upravljanja i nagomilane dugove te kontinuirano bilježenje financijskih gubitaka, ovakva sudbina spremala godinama. Financijskom krizom uzrokovana recesija bila je onaj konačni kamen spoticanja ili katalizator koji je samo ubrzao ovaj proces.

Ipak, prijavljivanje 11. poglavlja o zaštićenom stečaju nije i kraj za General Motors. Premda je ishod neizvjestan za većinu povezanih strana – vjerovnike, dioničare, dobavljače, bivše i sadašnje zaposlenike, već je sada prilično jasno da će američka vlada na čelu s predsjednikom Obamom učiniti sve što je u njihovoj moći da održe GM na životu. Jedini način za postizanje tog cilja upravo je zaštićeni bankrot, u kojem će se GM razdvojiti na dvije kompanije – Novi GM i Stari GM. Novi GM će preuzeti svu vrijednu imovinu, a onu bezvrijednu, zajedno s dugovima, prepustiti vjerovnicima da se, koliko-toliko, naplate. Novi GM bi potom, kada nakon 60 do 90 dana iziđe iz stečaja, trebao provesti vladin plan održivosti, kojim bi se smanjili troškovi proizvodnje, povećala domaća proizvodnja, srezao broj radne snage, kao i mreže distributera te započeo razvoj energetski učinkovitih vozila.

Novi GM će zadržati samo četiri od trenutačnih osam GM-ovih brendova: Chevrolet, Cadillac, Buic i GMC. Hummer, Saab, Saturn i Pontiac morat će pronaći novu sretnu zvijezdu. Hummer je svoju već pronašao u kineskom Sichuan Tengzhongu, Saab bi vlasnika trebao dobiti u roku od dva tjedna, za Saturn je navodno zainteresirano 15-ak kompanija, dok je Pontiac završio u vječnim lovištima.

GM-Europe, koji sadrži Opel i Vauxhall, završio je u rukama kanadskog proizvođača dijelova Magne i neće biti dio stečajnog postupka, budući da je njemačka vlada osigurala milijardu i pol eura pozajmice Opelu da bi ga zaštitila od insolventnosti. Novi GM će ipak zadržati 30-ak posto Opelovih dionica kako bi dvije kompanije nastavile s dijeljenjem tehnologija i komponenata. Kada je, pak, u pitanju Novi GM, on bi vrlo skoro mogao postati poznatiji kao Government Motors, odnosno 'Vladini strojevi', budući da će američka vlada biti većinski vlasnik kompanije. Iz programa TARP američka vlada GM-u je već dala 20 milijardi američkih dolara, a tijekom zaštićenog stečaja GM će dobiti još 33 milijarde, od čega će vlada tražiti otplatu tek 6,7 milijardi dolara, dok će ostatak novca biti pretvoren u vlasnički udio od 60,8 posto. Vjerovnici koji potražuju 27 milijardi dolara svoj će udio zamijeniti za 10 posto dionica, vlade Kanade i Ontarija dobit će 11,7 posto, a UAW-ov mirovinski i zdravstveni fond svojih će 20 milijardi dolara zamijeniti za 17,5 posto udjela.

Kako god takvu raspodjelu udjela u Novom GM-u nazivali, činjenica jest da GM prestaje biti tvrtka u vlasništvu privatnog kapitala i postaje državno vlasništvo, što je u SAD-u izazvalo burne reakcije na svim razinama. I dok se pojedini kritičari sprdaju na račun američke vlade, tvrdeći da su, kada su već odlučili kupovati tvrtke, mogli odabrati one koje zarađuju novac, a ne one koje nižu gubitke.

Američki predsjednik već se prvoga dana pokušao ograditi od očekivanih kritika, tvrdeći da je država pretvaranjem potraživanja u vlasnički udio zapravo postala 'nezadovoljni vlasnik' koji će svoj udio nastojati prodati privatnoj strani čim se za tako nešto pruži prilika, odnosno čim GM stane na vlastite noge.

Ipak, nisu svi sigurni da će država samo stajati po strani i vjerovati da će GM-ovo vodstvo samostalno uspjeti provesti sve dijelove plana o održivosti nakon izlaska iz stečaja. Ford, jedini Američki proizvođač automobila koji nije zatražio državnu pomoć, strahuje da bi američka vlada, zbog vlastite umiješanosti, mogla pokazati naznake nepotizma. U službenom izvješću u Fordu su istaknuli da se 'vesele suradnji s Obaminom administracijom kako bi osigurali da većinski vladin udio u GM-u neće promijeniti kompetitivnu dinamiku industrije te kako bi se održala podjednaka pravila igre za sve sudionike.'

Nama se čini da pravila igre nisu ista još otkako je GM od američke vlade dobio prvih 20 milijardi dolara praktički bespovratnih kredita, no jedno je sigurno - američki porezni obveznici itekako su podržali Fordovu nesklonost posuđivanja državnog novca, pa je taj američki proizvođač u proteklom kvartalu zabilježio znatno manji pad prodaje u odnosu na prosjek industrije.