Na stotu obljetnicu tragičnog potonuća Titanica, 15. travnja 1912. godine, u Belfastu se otvara muzej i tematski park posvećen najslavnijem brodu izgrađenom na tim prostorima. U srcu nekadašnjeg brodogradilišta Harland i Wolff, zvanom četvrt Titanic, blješti ultramoderna šesterokatna zgrada arhitekta Erica Kuhnea, podsjećajući na četiri metalna brodska trupla što streme ka nebu.

S istoga mjesta građani Belfasta su prije jednog stoljeća ispratili 'praktično nepotopivi' najveći putnički brod na svijetu, a nakon dva tjedna Titanic se našao na dnu Atlantika sa 1517 putnika, članova posade i s iskusnim kapetanom Edwardom Smithom. Od 2224 ljudi na brodu, preživjelo ih je samo 707.

Obasjana suncem, fasada presvučena metalnim krhotinama izgleda kao voda u pokretu, iz zraka podsjeća na zvijezdu, simbol posade Titanica, a okružena je reflektirajućim bazenima. Nakon razgledanja muzeja – interaktivnog čuda suvremene muzeologije – posebna željeznica odvodi posjetitelje na put kroz industrijsku povijest Belfasta.
Tour-operatori muzej su već uvrstili u nezaobilazna mjesta Sjeverne Irske, a još prije otvaranja National Geographic proglasio ga je jednom od 20 svjetskih atrakcija 2012. koja se ne propušta. I dok ga domaći ponosno nazivaju Eiffelovim tornjem Belfasta i irskim Guggenheimom, neki ovaj pothvat smatraju jednako bizarnim kao da Ukrajina izgradi tematski park Černobil, a Pariz ponudi nezaboravan doživljaj pada nadzvučnog Concordea.

Iako na prvom i posljednjem putovanju od engleskog Southaptona do New Yorka, Titanic nije dosegao američku obalu, službeni Belfast je konačno 'digao glavu', tvrdeći da brod sam po sebi nije bio katastrofa, nego žrtva tragičnih okolnosti. Štoviše, kažu, bio je 'fantastičan podvig brodograditeljstva'.

Nakon knjiga, dokumentaraca, filmova, osnivanja društava za istraživanje i sjećanje na tragediju, te 200 muzeja i tematskih parkova razasutih po gradovima koji su na neki način bili ili uopće nisu bili vezani uz sudbinu broda, i Belfast je odlučio izvući svoj komad kolača. U mjesnom Transportnom muzeju Ulster bila je izložena najveća zbirka fotografija Titanica u svijetu, fokusirajući se poglavito na gradnju plovila i njegove konstruktore, ali takva vrsta ozbiljne prezentacije ne izaziva provale emocija kao tzv. katastrofični turizam.

A u njemu su Amerikanci pravi majstori. Otkako je u srpnju 1986. godine sa dubine od 3800 metara izronjena većina od 6000 predmeta i dijelova potonula broda, muzeji su se širili poput požara. 'Doživljaj Titanic', jedan od šest nepreglednih tematskih parkova blizu Orlanda na Floridi (susjedi su Mickey Mouse i Harry Potter), nudi 200 artefakta, kapetanovo kormilo i osobne stvari članova posade i putnika, te najnoviji, restaurirani dio trupla težak dvije tone, nabavljen specijalno za stotu godišnjicu i dovučen iz muzeja u Melbourneu. Rekonstruirane su stepenice na ulazu u glavnu plesnu salu, kabine prve klase, kapetanski most, kotlovnice i promenadna paluba. U pola cijene, za samo 59 dolara po paru, nudi se posljednja večera na Titanicu, s izborom jela koja su bila na stolu zadnjeg dana na brodu, a za pravi ugođaj brinu se glumci, igrajući posadu, putnike i kapetana.

Izgrađen u obliku slavnoga broda nedaleko Dollywooda, zabavnog parka Dolly Parton, u Pigeon Forgeu (Tennessee) niknuo je 2010. Titanic muzej, a uz njega se gradi i tematski park vrijedan 40 milijuna dolara. U obliku broda usidrenog na vodi da stvara iluziju Titanica na pučini, nalazi se i privatni muzej u Bransonu (Missouri), vlasnika Johna Joslyna, sudionika ekspedicije koja je prva sišla do potonulog broda. Joslyn je načinio tisuće podvodnih snimaka, pribavio stotine artefakta i cijeli život posvetio istraživanju broda. Njegov se muzej (gradnja je stajala 25 milijuna dolara) hvali najvećom stalnom postavom u svijetu, no ono što nudi uz to, ratuje s dobrim ukusom. Kustosice su odjevene u brodske sobarice, posjetitelji na ulazu dobivaju ulaznicu s imenom nekoga od posade i putnika, da bi na izlazu saznali jesu li preživjeli brodolom ili nisu. Mogu slati SOS signale, a kao posebnu atrakciju u jubilarnoj godini nude show dvaju psića, Molly i Carter, podsjećajući na pseće žrtve – koliko ih je bilo na brodu, a koliko ih se utopilo, potkrepljujući to psećim kartama za ukrcaj i pričom o sudbini svakog kućnog ljubimca. Djevojčice tu mogu proslaviti rođendan kao 'princeze', a dječaci kao 'kapetani Titanica'. U sjeni tragedije ljubavni parovi mogu provesti nezaboravno Valentinovo ili romantično vjenčanje, a vjenčani bonus uključuje srcoliku ogrlicu od Swarovskog, tortu s dva golupčića i pjenušac. Ovdje možete organizirati i službene sastanke i u 'relaksirajućoj atmosferi' se bolje zbližiti s poslovnim partnerima.

Muzej u Indian Orchardu (Massachusetts) hvali se pojasom za spašavanje najbogatijeg putnika, američkog biznismena Johna Jacoba Astora. Najveći komad trupla broda nalazi se u hotelu Luxor u Las Vegasu. Pomorski muzej u Liverpoolu ima originalnu maketu broda. Povijesno društvo East Hants u Maitlandu u Novoj Škotskoj (Kanada) u svom muzeju ima stol za balzamiranje žrtava brodoloma, među kojima je na njemu obrađen i Astor. Stotinjak kilometara dalje, u Halifaxu, luci najbližoj mjestu nesreće, najstariji Pomorski muzej u Kanadi nudi posebnu izložbu 'Titanic: nepotopivi brod i Halifax', a 3. travnja, u tom gradu na čijem je groblju posljednji počinak našlo 150 žrtava, otvorena je obljetnička izložba 'Priče o 150 grobova'. U blizini londonskog Wembleya Twentieth Century Fox i kompanija Special Entertainment Events svojedobno su otvorili park Titanic gdje su posjetitelji uživali u scenografiji čuvenog blockbustera Jamesa Camerona, a izložba se kasnije selila u Nizozemsku, Njemačku, Francusku i Italiju. Postoji i Online Titanic muzej.

'Djeca Titanica' su društvo bližih i daljnjih potomaka žrtava brodoloma ili onih 'koji se tako osjećaju', kaže osnovačica, pra-pranećakinja kapetana Smitha, izvjesna Kathleen Alice Evans, a bave se istraživanjem životopisa predaka i pisanjem poezije na temu Titanica. U Liverpoolu je podignut spomenik u sjećanje na 244 brodska poslužitelja stroja, koji su do zadnjega ostali u strojarnici. Washington je golemom granitnom skulpturom odao počast muškarcima koji su se žrtvovali za spas djece i žena. U Ballaratu u Australiji podignut je spomenik orkestru koji je svirao na palubi, dok je brod tonuo. U Cobhu u Irskoj podignut je spomenik u sjećanje na poginule irske emigrante...

A u show-verziji Las Vegasa 'Titanic tone noću' toples plesačice se divlje razbacuju pozadinom. U švicarskom gradu Ibachu zabranili su golemi tobogan u obliku tonućeg Titanica s obrazloženjem da djeca ne smiju uživati u onome što je za neke bila puka borba za život. Jedna američka turistička agencija, pak, povodom stote obljetnice tragedije nudi memorijalno putovanje Titanicovom rutom sa zaustavljanjem na mjestu nesreće. O užasu tog kobnog 15. travnja na mjestu gdje je u sudaru broda i ledenjaka more progutalo tolike živote, lakše ćete razmišljati uz čašu whiskeyja ili coca-cole rashlađene komadom leda u obliku Titanica. Toliko o pijetetu prema žrtvama jedne od najvećih pomorskih nesreća.