Povijest mu je obilježena sudbinom luterana i naseljavanjem protestanata, podzemnim grobljem Karner, malom kosturnicom iz 16. stoljeća s blizu 1500 lubanja i muzejem soli do kojeg vodi mala žičara, iako se sve do konca 19. stoljeća do mjesta moglo doći samo kozjom stazom ili čamcima. Sa svojih 800 stanovnika Hallstatt je turistički ponos Austrije, mjesto turističkog hodočašća u koje godišnje pristiže 800.000 posjetitelja, idilično seoce stiješnjeno između biserno bistrog jezera i pitoresknih Alpa.

Od početka lipnja i službeno je zaživio još jedan Hallstatt

Jedno i jedinstveno. Ma, je li? Jer, preko sedam gora, preko sedam mora i 7000 kilometara istočnije, u kineskoj provinciji Guangdong, od početka lipnja i službeno je zaživio još jedan Hallstatt, vjerna kopoja austrijskog originala. Marljivi Kinezi pedantno su klonirali svaku slikovitu seosku kuću i krčmu s tipičnim drvenim balkonima, trgić, obalu, crkvu, uličicu, čak stvorili umjetno jezero ispod planinskog lanca, ne bi li domaćim turistima dočarali ono za što bi inače morali potegnuti do daleke Europe. Nema, doduše, alpskih kravica, stanovnici kloniranog Hallstatta još nisu primijećeni u tracht kožnim hlačicama na tregere, jezero je 50 puta manje od originala, a ni zrak nije opojno čist kao u originalnim Alpama, ali što ćemo, ni Swarowski kamenčići ne sjaje kao pravi dijamanti.

Prije koju godinu grupica kineskih arhitekata i građevinara ubacila se u običnu grupu turista, konspirativno obišla selo, uslikala ga i izmjerila sa svih strana, te je odmah započela gradnja. Za cijelu priču Austrijanci su saznali sasvim slučajno, za vrijeme prošlogodišnje posjete grupe gospodarstvenika pokrajine Salzkammergut Hong Kongu.

'Stanovnici Hallstatta osupnuti su činjenicom da negdje na drugom kraju svijeta netko živi u njihovim ulicama i kućama', tužio se zaprepašteni gradonačelnik mjestašca Alexander Scheutz, dok lokalni katolički svečenik Richard Czurylo u dnevniku Die Presse upozorava da klonirana crkva mora također biti mjesto molitve, a ne puka turistička atrakcija. Gradonačelnik je o svemu uredno izvijestio UNESCO i austrijske vlasti, no ništa se nije dogodilo. Dok zakon sankcionira imitaciju ručnih satova Bulgari ili majica Lacoste, pravna situacija oko kopiranja zgrada, infrastrukturnih objekata, spomenika ili cijelih gradova tek mora biti ispitana, objašnjava Hans-Jörg Kaiser iz austrijskog Icomosa, nacionalnog odbora za zaštitu spomenika pod zaštitom UNESCO-a, iako se zna da je izgradnja nove zgrade prema fotografiji legalna, ali vlasnici moraju dati dozvolu kada je riječ o dimenzijama.

Ali Hallstatt nije prvi europski uzor koji je inspirirao radišne Kineze. U gradu Antingu, 30 kilometara od Šangaja, izgrađena je Njemačka četvrt Anting za 20.000 stanovnika, zaseban gradić u gradu prema arhitekturi Alberta Speera, uključujući stil Bauhausa i fontanu sa spomenicima, ni manje, ni više no Goethea i Schillera! Godine 2005. u pokrajini Chengdu iznikla je kopija engleskog grada Dorchestera, godinu kasnije Thames Town blizu Šangaja za 10.000 Kineza, s crkvom visokom 66 metara, kopijom katedrale u Bristolu i zgradama u Tudor-stilu, a u blizini su također mini-verzije Barcelone, Venecije i modela jednog skandinavskog grada. U tematskom parku 'Prozor svijeta' u pokrajini Shenzhen izgradili su egipatske piramide iz Gizeha i, naravno, čuvene sfinge. Jest da su manjih dimenzija, ali ne treba barem putovati do Egipta. Ni do Indije, jer imaju i svoju malo skromniju verziju Taj Mahala.

Arhitektonski plagijati hit među kineskom srednjom klasom

Arhitektonski plagijati naročito su popularni među kineskom srednjom klasom i omiljena pozadina na vjenčanim fotografijama. Zašto Kinezi vole europske imitacije, kada imaju vlastitu superiornu kulturu i arhitekturu? Tko zna, ali u svakom slučaju nisu jedini. I vašingtonski monumentalni Kapitol ima svoga klona u Havani. Kubanski je stotinu godina mlađi, a stotine palmi ispred njega ipak daju pravi karipski ugođaj. Kada je njujorški Empire State Building još do 1972. godine bio najviša građevina na svijetu, u Mexico Cityju su se pobrinuli da i oni dobiju jedan primjerak, iako 200 metara niži od originala. U Kataru je izgrađen golemi shopping-centar kao vjerna kopija Venecije s kanalima i gondolama, ali malo kičastiji od originala.

Rajski otok Atlantis' na Bahamima dobio je svog dvojnika na jednom od tri umjetna palmina otoka u Dubaiju, a oba pripadaju južnoafričkom milijarderu Solu Kerzneru. Snjeguljica u Disney Worldu na Floridi živi u imitaciji bavarskog dvorca Neuschwanstein, životnog djela luckastog Ludviga II. Čuveni Golden Gate most u San Franciscu ima brata -dvojčeka u Lisabonu, 'Ponte de 25 Abril', koji središte grada povezuje s Almadom, lisabonskim Novim Zagrebom. Čak mu je i boja crvena, kao američki original. Ali ni Europa nije cijepljenja protiv imitacija, pa je prošle godine danski obožavatelj Elvisa Presleya, Henrik Knudsen, o svom trošku izgradio repliku čuvene pjevačeve vile Graceland u Bredi, rodnom gradu Elvisova menadžera Toma Parkera.

No jeste li znali da u Tokiju postoji Eiffelov toranj, 9 metara viši od pariškog originala, a u Las Vegasu još jedna kopija? Znate li da i Francuzi, koji su Amerikancima poklonili Kip slobode, i sami imaju jedan manji u Parizu?

Našlo bi se toga još, ali to ne tješi zatečene stanovnike Hallstatta, koji se osjećaju nelagodno jer se sve događalo bez njihova znanja. Ipak, gradonačelnik Scheutz optimitstički zaključuje da kineski klon možda može postati dodatni motor njihovom turizmu. Uostalom, zaključuje on, i Da Vincijeva Mona Lisa ima bezbroj kopija, ali svi opet žele vidjeti original u Louvreu.