U ovim napisima već je bilo govora o nabavci psa, bilo kupnjom ili udomljavanjem, no problem na koji mnogi budući vlasnici nemaju odgovor je kako i kojeg psa izabrati za sebe i svoju obitelj. Zahvaljujući čarima interneta raznolike su nam informacije dostupne, pa i one o raznim pasminama i pasjim karakteristikama. No to je tek prvi korak. Te informacije, bilo iz literature ili s interneta, mogu biti više ili manje korektne, točne i detaljne, no najčešće nisu dovoljne.

O karakteristikama neke pasmine najviše znaju njihovi vlasnici i stoga sve češće neki ljubitelji intuitivno odlučuju naprosto porazgovarati sa šetačima i ljubiteljima pasmine kojoj su iz nekog razloga skloni. Ti razlozi mogu biti zdravi i pravi, no i oni drugi.

Voditi se isključivo izgledom ili popularnošću neke pasmine, često je put u nezadovoljstvo i jad, no i pomnije promišljanje može dovesti do neskladnog izbora. Primjerice, labradorski retriver iznimno je popularna pasmina koja je na glasu kao druželjubiv, poslušan, inteligentan i blag pas idealan za obitelj ali i terapijske namjene. Ipak, terapijski se psi ne rađaju, već odgajaju i školuju i pasji drag karakter i naša dobra volja ne moraju biti dovoljni da pas nama ili nekom od ukućana bude oslonac.

Također, nerealno je, a imam dojam i ne baš fer, stavljati na teret drage nam životinje (koja jest uz nas vezana pa i sposobna prepoznati naša stanja) našu opću dobrobit, a pogotovo je tako ako pas nije obučen. Usto, labradori mogu biti veliki proždrljivci, a, naročito mužjaci, znaju prolaziti i kroz prilično burne faze u odrastanju s kojima bez pravilnog odgoja i angažmana nećemo moći izići na kraj. Stoga, prije odluke kakvog psa želimo, valja proučiti literaturu, ali i po mogućnosti konzultirati stručnjaka ili barem iskusnog vlasnika pasmine.

Ako se odlučujemo za udomljavanje, također ne bi bilo loše konzultirati stručnjake, jer katkad volonteri nemaju dovoljno znanja i iskustva u kontaktu sa psima da nam pruže sve potrebne informacije.

Ako smo se odlučili za štene koje uzimamo od uzgajivača (registriranog pri Kinološkom savezu), nekoliko je stvari koje valja uzeti u obzir. Prije svega, imati na umu da kupujući štene ne nabavljamo štenca, već odraslog psa s kojim ćemo proživjeti brojne krasne stvari, ali i one koje nas neće nužno činiti sretnim.

Naš pas će svašta pojesti, doživjeti, biti napadan ili napadati druge pse, možda se i razboljeti ili nas i prerano napustiti. Ne treba od toga strahovati, no nije loše biti spreman na sve moguće komplikacije. Da bismo te rizike sveli na najmanju moguću mjeru, morali bismo se pobrinuti da štene koje uzimamo bude zdravo i lijepo uzgojeno, da je primilo sva potrebna cjepiva, te da je čipirano i očišćeno od glista. Usto, bilo bi dobro dobiti uvid u njegovo podrijetlo kako bismo saznali njegove pretke, ali i provjerili da u genetskoj strukturi mališana nema nasljednih bolesti i mana koje nastaju zbog križanja u srodstvu i neodgovornog uzgoja.

Ne preporučujem nabavku psa na mah, iako se nerijetko srećem s krasnim pasje-ljudskim pričama koje počinju upravo tako. Bolje je kontaktirati uzgajatelja i prije dolaska legla na svijet te ga dobro ispitati o njegovim psima, načinu na koji ih drži i uzgaja, te o pasmini. Dobar uzgajivač neće se susprezati, već će mu biti i drago da i vama postavi neka pitanja.

Kad ste odabrali uzgajivača i leglo, morat ćete odlučiti želite li mužjaka ili ženku. Generalno, ma koliko se mnogo govorilo o navodnim seksualnim eskapadama mužjaka, s nekastriranim mužjacima se lakše živi no sa ženkama no ni to nije pravilo. Kujice u tjeranju znaju zadavati dosta glavobolja svojim vlasnicima ali i vlasnicima drugih mužjaka, no vješt i odgovoran vlasnik znat će to prevladati. Također, tu su i mogućnosti kastracije, koja ne bi trebala biti obaveza jer sa sobom nosi potencijalne rizike i nuspojave. Mužjaci su načelno 'tvrđeg' karaktera dok su ženke poslušnije i nježnije te ako ste se odlučili za radnu, čuvarsku ili obrambenu pasminu ženka nije loš izbor.

Posljednja stavka je izbor jedinke, baš onog psića s kojim ste naumili provesti idućih desetak godina. Postoje brojni testovi karaktera štenadi, temeljeni na pomnim istraživanjima i dugo godina smatrani su pouzdanim, sve dok nije prestalo biti tako. Naime, odgovorni uzgajivači s vremenom su sve više počeli uviđati kako je doista teško u dobi od dva mjeseca pouzdano odrediti budući karakter štenadi.

Ipak, ne birajte najsitnije ni najkrupnije štene kao ni ono koje vam prvo priđe i počne grickati cipelu ili dlan. Osim ako ste iskusan trener i vlasnik takav psić vjerojatno bi vam mogao stvarati dosta teškoća.

Poznata britanska trenerica Jackie Drakeford zagovara 'naopaku' metodu. Umjesto da izabere štene koje joj prvo priđe, ona se odlučuje za štenca koji uz nju najdulje ostane.

U svakom slučaju, najviše informacija o leglu znat će uzgajatelj. Ako štenci djeluju zdravo, ako je nastamba i ležaj čist, a oni cijepljeni i dobro hranjeni mnogo će vam značiti da vidite oba ili barem jednog roditelja (kujicu, naravno) te da od uzgajatelja saznate podosta o njihovim osobinama. To, jasno, nije garancija da će vaše štene biti baš takvo ali pružit će vam dobar uvid. Uostalom, karakter i ponašanje vašeg psa dijelom su genetski uvjetovani, no umnogome ovise i o njegovoj okolini i odgoju. A za to ćete ionako biti zaduženi vi.