'Različiti stilovi odgoja utječu na razvoj osobnosti djeteta. Netočan je mit o roditeljskoj ljubavi kao garanciji dobrog roditeljstva. Uz ljubav je potrebno znanje, povjerenje, uvažavanje, kooperativnost i samokontrola. Ponekad moramo biti 'loši' roditelji kako bismo frustrirali dijete koje onda napravi sljedeći razvojni korak, ali onda kad je razvojno spremno za to. Zbog različitih neugodnih ili opasnih situacija, roditelji pomisle da je njihovo dijete pretjerano aktivno ili hiperaktivno, no razlog može biti i u tome da se dijete ne može smiriti jer ima nisku razinu tolerancije na frustracije, a potrebno je uočiti koje su to situacije i kako možemo nejefikasnije reagirati,' kazala je Nelica Šimleša, dipl. defektolog.

Roditelji koji pokazuju mnogo ljubavi i topline, ali i kontrole koriste adekvatan način za rani razvoj djeteta i na najbolji način postavljaju granice koje su u odgoju važne, a na taj će način poticati razvoj vrijednih djetetovih osobina poput znatiželje, samouvjerenosti, nezavisnosti i dobrog akademskog uspjeha. 'U takvim je odnosima izražena komunikacija s djetetom, poticanje djeteta, vođenje računa o njegovom raspoloženju te neinzistiranje na pravu odrasloga. Kod djeteta odgajanog u ovakvom roditeljskom stilu prevladavati će osjećaj povjerenja, iskrenosti i odgovornosti', kazala je Nelica Šimleša, dipl. defektolog.

Oni roditelji kod kojih u odgoju prevladava nadzor nad pokazivanjem topline, potiču kod djeteta razvoj agresivnosti, ćudljivost i nisku razinu tolerancije na frustracije. 'Odnos roditelj-dijete temelji se na odnosima nadređenosti i podređenosti te nagrade i kazne. Osjećaji koji dominiraju kod djece su strah, nepovjerenje, neiskrenost, lažno poštovanje, a oblikuje ih roditeljski stav u kojem ima puno cinizma, grubosti i vrijeđanja', upozorava defektologinja.

Popustljivi roditelji topli su prema svojoj djeci i osjetljivi na njihove potrebe, ali postavljaju malo zahtjeva, nepredvidljivi su, stoga djeca mogu biti impulzivna, nezrela i bez kontrole.

No, najmanje zdrav stil imaju ravnodušni roditelji koji pokazuju malo pažnje i emocionalne podrške svojoj djeci te ne postavljaju gotovo nikakva ograničenja. Djeca odgajana u takvim uvjetima razvijaju osobine kao što su neposlušnost, zahtjevnost, neprimjereno sudjelovanje u igri i drugim socijalnim aktivnostima.

'Vrlo je važno da su obiteljska pravila jasna i konstantna uz otvorenu komunikaciju. Nepostojanje jasnih pravila dovodi do nerazumijevanja u odnosu roditelja i djece, stalnih zabrana i kazni. Stoga je u odgoju djeteta potrebno uzeti u obzir razvojnu spremnost (na primjer, frustrirajuće je i za dijete i za roditelja pokušavati dijete odvići od pelena prije nego što je razvojno spremno za taj korak, obično oko 18. mjeseca života ), češće koristiti nagrade koje su efikasnije od kazni, ne etiketirati dijete ružnim riječima jer to stvara lošu sliku djeteta o sebi i utječe loše na razvoj samopoštovanja', kazala je Nelica Šimleša, dipl. defektolog.

Tako se djetetovo 'zločesto' ponašanje može znatno lakše izbjeći i umanjiti ukoliko roditelji reagiraju pravovremeno te se posluže malim trikovima. U razdoblju kada je dijete u fazi istraživanja prostora (otvara kuhinjske ormariće, ladice vadi i razbacuje predmete, umjesto stalnih zabrana i neprestanog uzvikivanja 'ne', pametnije je opasne predmete maknuti, a djetetu omogućiti 'istraživanje'. Isto tako, u situaciji čekanja dijete je nestrpljivo i plačljivo. Umjesto upozoravanja, opominjanja ili kažnjavanja, već se unaprijed pripremimo tako da imamo nekoliko stvari 'iznenađenja' u torbi i po potrebi ih vadimo, naravno ovisno o mjestu, dobi i interesu djeteta. To mogu biti bojice, blokić, kemijska, igračke i slično', defektologinja Šimleša.