povezanost počinje

Kako su jedna stepenica i tramvaj broj 12 pokrenuli priču o rušenju granica

19.11.2024 u 08:23

Bionic
Reading

Jedna stepenica. Toliko je trebalo da Antun Brzak započne svoju životnu misiju rušenja granica. Rođen s dijagnozom sindroma patuljastog rasta, Antun je od djetinjstva učio kako male pobjede mogu dovesti do velikih promjena. No, upravo su ti izazovi oblikovali njegov karakter i postavili temelje za priču o rušenju granica.

Povezanost počinje gdje prepreke nestaju.

Jedan od velikih problema današnjice je prisutnost podijeljenosti u društvu, zbog čega se čini kao da smo više usredotočeni na ono što nas razdvaja, umjesto na sve ono što nas povezuje. Povezanost počinje tamo gdje prepreke nestaju je središnja poruka Hrvatskog Telekoma koja se temelji na uvjerenju kako i u današnjem polariziranom društvu ima daleko više stvari koje nas povezuju neovisno o vjeri, nacionalnosti, dobi, društvenom statusu, osobnim preferencijama i interesima. I zato, s ciljem inspiracije donosimo seriju priča pojedinaca koji nisu dopustili da ih prepreke na koje su u životu naišli ograničavaju i razdvajaju već su ih srušili i odlučili živjeti punim plućima i povezani.

"Mnogima će ovo biti smiješno, ali moja prva velika prepreka u životu je bila stara dvanaestica. Stanovnici Dubrave su dobro upoznati s tramvajem broj 12. Stari model tramvaja je imao jednu izuzetno visoku stepenicu koja mi je dugo bila najveća prepreka, protivnik”, prisjeća se Antun." Zato sam bio jako sretan kada sam napokon, s 9-10 godina, uspio sam ući u tramvaj, bez tuđe pomoći. To mi je bio bitan korak na mom putu ka potpunoj samostalnosti.

Taj mali, ali značajan trenutak bio je simboličan početak njegovog puta prema samostalnosti i neovisnosti. Od tada, Antun je rušio prepreku za preprekom, prvo u bazenu, a kasnije i na kazališnim daskama.

Sportska karijera kao škola života

Plivanjem se počeo baviti zbog rehabilitacije, ali sport je brzo postao važan dio njegovog života, a uspjesi nisu izostali. "Sport mi je pomogao da se razvijem, upoznam ljude iz cijelog svijeta i naučim kako se nositi s izazovima," kaže Antun. "Puno sam putovao, družio se i natjecao s drugim plivačima s invaliditetom. Kada vidite kako se oni nose s preprekama, ne možete ne učiti od njih."

Tijekom karijere, stekao je i prijatelje koji su mu postali uzori. "Kristijan Vincetić, Dino Sinovčić i Matija Grebenić – ti ljudi su pravi borci. Njihova upornost i snaga motiviraju me da svakodnevno dajem najbolje od sebe."

No, Antunove ambicije nisu stale na bazenu. Preusmjerio je fokus na svijet umjetnosti, gdje se jednako uspješno nosi s novim izazovima.

Iz bazena na kazališne daske

Antun je danas prepoznatljivo lice s malih ekrana i kazališnih dasaka, no njegov put do uspjeha nije bio lišen izazova. S predrasudama se, kako kaže, nosi kombinacijom profesionalizma i humora. Međutim, priznaje da ga jedna stvar posebno pogađa.

"Nemam problema otići u dućan, platiti račune ili izvesti curu na cugu, ali me doživljavaju kroz stereotipe, kao da je moje postojanje i to što sam niska osoba neka zezancija," iskreno govori Antun. "Koliko god je važno progovarati o vlastitom iskustvu kako bi djeca s mojim stanjem lakše prolazila kroz školske dane, jednako je bitno da ljudi s kojima radim razumiju da sam odrasla osoba, umjetnik, i da imam što za reći. Nisam samo 'mala osoba'. Bez tog razumijevanja, nema pravog pomaka u inkluzivnosti."

Naviknut na predrasude od najranijih dana, Antun je pronašao način kako ih uspješno razbijati. "Mislim da se s predrasudama dobro nosim jer su one dio mog svakodnevnog života. Mnogim mojim kolegama sigurno nije svejedno kada me prvi put vide i upoznaju, vjerojatno im se u glavi javlja mnogo pitanja. No, trudim se profesionalizmom i humorom razbiti led te im pokazati da sam, na kraju dana, poput njih – glumac, javna osoba, bivši sportaš. Invaliditet je tu sekundaran," objašnjava.

Antun trenutno radi na kazališnoj predstavi s poznatim glumcem Matkom Knešaurekom, projektu koji nenametljivo promiče inkluziju. Naglašava kako, iako inkluzija nije glavni fokus predstave, ona je prisutna u većini njegovih projekata.

“Mislim da će predstava srušiti predrasude i potaknuti mnoge na promišljanje. Umjetnost ima nevjerojatnu moć – ona spaja ljude i pokazuje koliko su različitosti vrijedne prihvaćanja."

Neovisnost na kotačima

Otkriva nam kako je i tehnologija odigrala ključnu ulogu u njegovom životu, posebno prilagođeni automobil. "Ručne komande u mom autu omogućuju mi potpunu slobodu. Bez njih bih bio ovisan o javnom prijevozu ili tuđoj pomoći," ističe Antun. "To mi daje neovisnost – mogu otići na kavu, posao ili more kad god poželim."

Njegovi prijatelji dijele slično mišljenje. "Svi se slažemo da je prilagođeni automobil jedno od najvažnijih pomagala u našim životima."

Humor kao most prema drugima

Antun je poznat i po tome što često koristi humor kako bi olakšao razgovor o ozbiljnim temama. "Čitav život slušamo kako možemo postići sve. Slutim da NBA draft ipak nije opcija za mene, ali to ne znači da ne mogu ostvariti velike stvari u glumi," kaže uz osmijeh. "Jedan od mojih snova je monodrama – to bi bio pravi vrhunac karijere."

Kao ekstrovert, uživa u radu i povezivanju s ljudima, posebno tijekom praznika kada ima najviše angažmana. "Volim taj kaotični period. Praznici su savršeno vrijeme za nove projekte i druženja." 

Snaga u autentičnosti

Njegova poruka onima koji se bore s vlastitim granicama je jednostavna, ali snažna: "Rušenje granica je cjeloživotni proces. Budite svoji. Prihvatite se kakvi jeste jer kada jednom to napravite, vaše samopouzdanje će vam biti ogroman oslonac u životu i tada ćete zbilja moći sve. Dobro, gotovo sve, NBA draft i dalje nije opcija”, govori kroz smijeh.

Za kraj, naglašava i ističe koliko je važna vidljivost: "Ako ovaj članak potakne barem jedno dijete s invaliditetom da slijedi svoje snove, učinili smo veliku stvar. Možda će postati glumci, sportaši, pa čak i političari." 

Antun je pravi dokaz da granice postoje samo kako bi ih nadvladali, a njegova priča inspiracija je svima koji se suočavaju s vlastitim izazovima. Kako je sam rekao: "Da ste desetogodišnjem meni rekli da ću jednog dana biti glumac, nasmijao bih vam se. A evo me, tu sam." 

Prilog je napravljen u produkciji Tnative tima tportala u skladu s najvišim profesionalnim standardima u suradnji s Hrvatskim Telekomom.