Što zapravo znači da je svaki odnos čovjeka i psa jedinstven? Rečenica odlično zvuči, no njen se smisao ne iscrpljuje samo u tome da se vlasnici pasa osjećaju dobro i posebno.

Dobro je, naime, poznato kako svaki vlasnik psa dobro zna koliko je upravo njegov pas poseban i u tome nema ništa neobično. Pas čovjeku koji se njime intenzivno bavi, mnogo može pružiti.

Komunikacija čovjeka i psa katkad se čini gotovo telepatskom, a učinak držanja pasa na naše zdravlje i obogaćivanje društvenog života je neupitan.

Psi i ljudi kao da nikad nisu bili čvršće isprepleteni nego u suvremeno doba. Te su suradnje nekad sjajne, nekad tegobne, nekad upravo grozne, no uvijek bogate emocijama i snažnim iskustvima.

Uz psa, ako smo otvoreni toj ideji, možemo početi cijeniti male stvari, od kojih je, kažu mudraci, sačinjen život. Jutarnja šetnja po snijegom posutoj šumi, primjerice, nešto je što sve manje odraslih ljudi ima priliku doživjeti, a šetanje pasa daje nam izliku za to i druga iskustva u prirodi, od susreta s divljim životinjama do zajedničkog planinarenja i susretanja s drugim zanimljivim ljudima i psima.

Također, u gradovima se sve blagonaklonije gleda na pse, sve više su dobrodošli u kafiće i javna prometala, a neke sretnike njihovi psi smiju pratiti i na posao. Psi i ljudi često se druže i u grupama na takozvanim psećim livadama, u čemu načelno nema ništa loše ako se psi dobro poznaju, grupa nije prevelika, a vlasnici su odgovorni i pozorni.

Ipak, da bismo imali psa koji je vodljiv, važno je kvalitetno provoditi određeno vrijeme nasamo s njim. Iskustvo komuniciranja sa stvorom koji drukčije osjetilno percipira život, i jednog i drugog sudionika mijenja i obogaćuje. Tada se naš odnos u pravom smislu razvija.

Riječ odnos, može se možda učiniti, daje preveliku težinu nečemu tako svakodnevnom i običnom kao što je držanje kućnih ljubimaca, no svatko tko ima psa zna da je opis točan. Isto tako svaki vlasnik psa zna i u kojoj ga mjeri taj odnos zadovoljava.

Kad smo nabavljali psa, imali smo određena očekivanja. Neki su to učinili da razvesele djecu pa na kraju postali (kao što nerijetko biva) ljubitelji pasa, nekima je pas trebao poslužiti tek kao dodatni maneken na obiteljskoj razglednici, neki su, razočarani u ljude, očekivali od psa dobiti utjehu, nekima je trebao partner za džogiranje, neki ljudi psa su nabavili vođeni sućuti i empatijom prema napaćenom stvoru, neki su nabavili krupnog psa da djeluju muževnije, a neke dame patuljastog psića s buljavim očima nalik bebinim. Tu popis ne prestaje.

Mnogo je motiva zbog kojih nabavljamo pse i svaka od psećih i ljudskih priča doista jest posebna. Neki iz suživota sa psom dobiju upravo ono što su očekivali, a neki se trajno osjećaju uskraćeni i nezadovoljni ponašanjem i osobinama svog ljubimca. Katkad je to zbog lošeg odabira psa, a često zbog neadekvatnog držanja i neinformiranosti.

Jasno je da uglavnom veći dio odgovornosti leži na racionalnijim bićima – ljudima. Osjećaj odgovornosti ipak nikako ne treba miješati s krivnjom. Ako imate psa koji vuče povodnik, grize ga, skače na goste, laje i zavija kad je sam, reži na druge pse, ne dolazi na poziv ili piški po stanu jedan ste od mnogih ljubitelja pasa koji nisu znali s njima se ophoditi i komunicirati na pravi način.

Vaše ophođenje prema vlastitu psu doista jest najčešći uzrok njegovih neprimjerenih reakcija, stanja i ponašanja no odlučivši nešto poduzeti u vezi s tim ne samo da činite nešto da olakšate život sebi već i jasno pokazujete koliko vam je stalo do dobrobiti vašeg ljubimca.