Djeca koja gledaju televiziju više od tri sata dnevno izložena su većoj vjerojatnosti da će upadati u nevolje, tvrdi novo istraživanje koje je također pokazalo da emocionalni razvoj i pažnja djeteta nisu ugroženi
Studija je utvrdila kako je vrijeme koje petogodišnjaci provodu pred televizorom povezano s povećanim rizikom od razvoja antisocijalnog ponašanja poput tuča i krađa već u dobi od sedam godina, piše Daily Mail.
Znanstvenici s britanskog Medical Research Councila kažu da je povećani rizik u emocionalnom razvoju bio vrlo mali te da vrijeme provedeno u igrama na računalu nije imalo nikakav utjecaj na ponašanje djece.
Prethodna su istraživanja sugerirala kako djeca koja provode više vremena pred televizorom imaju izraženije probleme u ponašanju i emocionalne probleme.
U Sjedinjenim Državama pedijatri preporučuju da ukupno vrijeme provedeno pred zaslonima treba ograničiti na manje od dva sata dnevno, i to na obrazovne programe bez nasilja.
Dr. Alison Parkes iz MRC-a kaže kako ova nova studija ne nudi dokaze kako gledanje televizije kod manje djece utječe na probleme u pažnji i emocionalne probleme.
'Ukratko, nema dokaza koji bi podržavali određivanje maksimalne granice gledanja televizije među mlađom djecom.'
Ova je studija prva u Velikoj Britaniji koja je ispitala odnos između vremena provedenog pred ekranima i promjena u mentalnom zdravlju male djece tijekom dvogodišnjeg razdoblja.
Majke više od 11 tisuća djece u dobi od pet godina bilježile su vrijeme provedeno pred televizijom i u elektroničkim igricama te pratile ponašanje djece, simptome emocionalnih problema, razdražljivost, hiperaktivnost, nepažnju te sposobnost druženja.
U dobi od pet, gotovo dvije trećine djece gledale su TV jedan do tri sata dnevno, a 15 posto tri sata ili više. Samo tri posto igralo je elektroničke igre tri ili više sati dnevno.
Problemi koji su zabilježeni uključivali su svađe, tuču i neposluh, ali nisu zabilježene druge poteškoće poput emocionalnih problema i poteškoća u pažnji. Studija, objavljena u časopisu Archives of Disease in Childhood, sugerira da samo ograničavanje količine vremena koje djeca provode gledajući televiziju neće vjerojatno poboljšati psihosocijalnu prilagodbu.
'Važno je da roditelji prate što djeca gledaju te da s djetetom raspravljaju o sadržaju.'
'Nema razloga za paniku, ali je ovo dobar povod da se roditelji upitaju zašto neka djeca provode toliko vremena gledajući televiziju. Istraživanje također pokazuje da djeca imaju najviše koristi od razgovora, komunikacije i igre, a to se može raditi i ispred televizora', kaže Sonia Livingstone, profesorica socijalne psihologije na London School of Economics.
Profesorica Annette Karmiloff-Smith sa Sveučilišta u Londonu kaže kako su današnja djeca rođena u medijski zasićenom svijetu. 'Umjesto fokusiranja na moguće negativne učinke, koji su, kako ovo istraživanje pokazuje, vrlo maleni, bilo bi bolje da se usredotočite na pozitivne kognitivne promjene koje se javljaju kada je dijete aktivno izloženo sadržaju s ekrana.'