Psi su danas toliko prisutni u našim životima da mnogi vlasnici pasa imaju dojam da znaju dosta o njima, a često takvo mišljenje dijele i mnogi ljudi koji nisu nikada imali psa. Usto, o psima vlada mnogo stereotipa i predrasuda.

Smatra se nekako samorazumljivom psećom značajkom karaktera slijepa odanost i podložnost, no to nije uvijek tako što primjerice vlasnici terijera dobro znaju. Popularne su i mnoge uzrečice, poput 'vjeran kao pas' ali i 'ljut kao pas'.

Što se vjernosti tiče, ona je neupitna, a ljutnja je vjerojatno vezana uz zlosretnu bjesnoću, protiv koje nekoć nije bilo cjepiva. Također, kad nas netko tužno i molećivo pogleda, opomenut ćemo ga zbog njegova psećeg pogleda. Svatko tko je ikad svom ljubimcu dobacio zalogaj za vrijeme ručka zna o čemu je riječ.

Da, o psima, kao i o politici, mnogo ljudi mnogo toga zna. Pseće livade česta su mjesta razmjene mišljenja o voljenim četveronošcima, no te informacije ne moraju uvijek biti pouzdane.

Primjerice, zbog nečega se uvriježilo mišljenje kako pse treba kažnjavati udarcem novinama po stražnjici. Premda ipak rjeđe, taj se savjet još može čuti i takva je kazna, ako se primijeni u pravom trenutku, vjerojatno u nekoj mjeri učinkovita.

No moguće su mnoge nezgodne popratne pojave. Pas bi se tako mogao početi bojati glasnih zvukova uopće, a i vlasnikova zamaha rukom.

Slično je i s (treba reći - okrutnom) metodom učenja psića redu u kući po kojoj mu se treba utrljati nos u njegove izlučevine. Posve je nejasno otkud takav savjet i ima li on ikakvog učinka osim da vas se počne bojati i uskoro mokriti po stanu - iz straha.

Pse, ako ih se pravilno odgaja, zapravo ne treba mnogo kažnjavati. Ono što je važnije jest to da štenca odgajamo dajući mu jasno do znanja što se očekuje od njega.

Psi, naime, žive u dva svijeta na neki način. Psećem i ljudskom. Ti se svjetovi preklapaju, no u njima ne vladaju uvijek ista pravila. Stoga je važno psa naučiti pravilima ponašanja u našem svijetu.

Primjerice, psi međusobno komuniciraju, između ostalog, i blagim grickanjem. To je dio njihove igre.

Jedna od prvih stvari koje trebamo naučiti psića jest to da je ta vrsta igre s ljudima neprihvatljiva. Naša je koža mekša (i s mnogo manje dlaka) i to nas naprosto boli. Stoga igra sa psima draženjem rukama koje oni grickaju nikako nije prihvatljiva i dobro je od toga odviknuti mališana, i to tako da čim krene s grickanjem, naprosto prekinemo kontakt pa ga mirno pomazimo kad se smiri.

Naročito su djeca sklona takvoj igri i tu mi odrasli moramo uspostaviti red među mladim naraštajem. Zapravo je logično pa i očito, da psima ne možemo stvari ljudski objasniti i stoga je važno s njima komunicirati služeći se psećom logikom.