Nekada su se hrvatske ljepotice, poput Anice Martinović koja je osvojila drugo mjesto, itekako znale i uspjele nametnuti na izboru za Miss svijeta. To nas je nukalo da s nestrpljenjem gledamo ovakve izbore. Kako posljednjih godina završavaju među posljednjima, izbor više nikome nije zanimljiv, a nakon što je Katarina Prnjak završila na posljednjem mjestu, zanimanje će biti i manje.

Tihana Harapin-Zalepugin, koja je devedesetih bila casting-menadžer Direkcije Miss Hrvatske, tvrdi da se posljednjih godina uporno biraju pogrešne djevojke koje nemaju potrebne predispozicije za takav izbor.

'Uopće se ne čudim što posljednjih godina hrvatske misice ne mogu ući ni među prvih šezdeset. Dok sam ja bila u Direkciji izbora za Miss Hrvatske, radilo se 365 dana u godini da pronađemo odgovarajuću djevojku, izbrusimo njezinu ljepotu i pripremimo je za svjetsko natjecanje. Ljepota se ne nalazi slučajno, a to današnji ljudi u Direkciji očito ne shvaćaju, birajući pogrešne. Uvijek su najbolje prolazile tamnokose, tamnopute visoke djevojke markantne ljepote. Gleda se gard, odvažnost, samouvjerenost, ne pobjeđuju aljkave cure koje baljezgaju da ih je pobjeda zatekla. Katarina Prnjak je cura koja je slatka i simpatična, no prilično je niska, zasigurno se izgubila u tom mnoštvu visokih lijepih žena jake osobnosti', smatra Tihana koja je radila s Anicom Martinović i Brankom Bebić koje su imale najviše uspjeha na izboru za Miss svijeta.

'Uvijek sam tvrdila da treba odabrati djevojku koja će se ponajprije svidjeti ženama, pa djeci, a tek onda muškarcima. Ne smije se zanemariti i njezina osobnost, treba biti odvažna, imponirati svojoj generaciji. To je dobitna kombinacija. Nažalost, zadnjih godina na krivom smo tragu', zaključuje Tihana.