'Mislim da sam naziv: 'Država u k...u, moda za k...., kupujmo hrvatsko!' šalje sasvim jasnu poruku. Od hrvatskog proizvoda danas rijetki preživljavaju, a mogli bi. Gasi nam se industrija, propadaju stari zanati, teško je gospodarsko stanje', revoltiran je modni dizajner s Hvara te je usput dodao kako je uz mladiće sa nakurnjacima šetala i Marija Antoaneta i dijelila kolače u obliku muškog spolovila!

Zašto moda za k....? 'Bez industrije nema ni mode - u prvim redovima umjesto čelnih ljudi tekstilnih tvornica (kojih skoro i da nema), koji bi uložili u proizvodnju viđenih modela te ozbiljnih buyera, sjede neke 'fešionistice' koje se dolaze fotkati u svojim novim odjevnim kombinacijama koje su im priuštili bogati muževi. Što od takvih očekivati? One su sebi lijepe, za vrijeme revija tipkaju po svom novom Iphoneu, tako da reviju ni ne vide.

Uz njih u prvom redu sjede i neke 'vonabi' novinarke i modne kritičarke - koje nemaju pojma ni o čemu, pa pišu gluposti, sramoteći same sebe! Mislim da onaj tko se usudi 'kritizirat' modu mora imat jako dobro znanje iz povijesti mode i biti upućen u sadašnja događanja na svjetskoj modnoj sceni - upravo kako ne bi hvalili dizajnere koji sramotno kopiraju one strane', oštar je Rico.

Dodao je da ipak takvih kvalitetnih modnih znalaca kod nas ima - samo što na ovakvim događanjima nisu zastupljeni u dovoljnom broju. Uz sve to, kaže, imamo previše neškolovanih dizajnera (žena nogometaša, tajkuna, bivših misica...) koji su ušli u modu kopirajući Burdu i strane autore.

Nekvaliteta njihovih kolekcija vidi se već u samom izboru materijala. Neuki ljudi! Školovani dizajneri na modnim događanjima nemaju prilike prikazati svoje kolekcije upravo zbog takvih 'šuša' koje se guraju tamo gdje im nije mjesto, nije mi jasno još uvijek koji su kriteriji kako bi se sudjelovalo na nekom modnom događanju. Čini se, nažalost, da nikog ni ne zanima moda, već pompa koja se stvori kada dođu na reviju poznate prijateljice tih 'vonabi dizajnerica'.

Nekad mi se čini da je to sve borba sa vjetrenjačama, ali nadam se da se to da promijeniti i da će naša modna scena zaživjeti - imamo puno kvalitetnih diplomiranih modnih dizajnera s TTF-a - treba im dati priliku da se pokažu! 'Modni ormar' jedna je mala platforma za one koji startaju i nadam se da če njihovu kvalitetu prepoznati oni koji rade veće projekte kako bi poboljšali i samu kvalitetu modnog eventa', rekao je Toni Rico.

Na pitanje kako je došlo do ideje o nakurnjacima, odgovara da je u sklopu svog rada za poslijediplomski iz kostimografije na radionici u Podravini pleo kostime od šiblja. U toj radionici danas radi samo nekoliko ljudi, dok je prije zapošljavala njih 250. Sve propada i ovo mu se učinilo kao jako dobra priča.

Za sebe tvrdi i da je perfekcionist u svemu što radi i sve mora biti razrađeno do zadnjeg detalja. Tako njegove revije nikad ne nose manekeni, nego 'dečki s ulice', glumci, performeri, kako bi što bolje ispričali priču, predstavili odjeću i doprli do publike.

Sve revije danas su, ne boji se reći, 'za umrit od dosade', ali svi se boje napraviti nešto novo. Inače, reakcija šoka koju su izazvali njegovi nakurnjaci je, kaže, 'jako dobra - nema tu sredine!'. 'Izvanredna kritika došla je od onih koji znaju povijest mode, mojih profesora, povjesničara umjetnosti, redatelja, glumaca, pa čak i psihologa', povjerio nam je.

Jedan primjerak 'nakurnjaka' izložio je i u galeriji Karas u sklopu izložbe Ulupuh-a 'Suvremena umjetnost i moda'.