Svi roditelji imaju određene i uvriježene odgojne metode – usvojene od svojih roditelja, prijatelja, savjetnika i priručnika.

Koliko možemo biti u krivu primjenjujući ih, otkrijte već 26. veljače 2014. u 18 sati, na predavanju Mitovi i zablude odgojnih metodaTomislava Kuljiša iz Centra Prirodno roditeljstvo, na adresi Slavonska avenija 3, u Zagrebu.

Posjetitelji predavanja saznat će koje posljedice uobičajene odgojne metode mogu imati, a primjenjujemo ih po inerciji iako ne funkcioniraju.

Cijena takvog odgoja, koju plaćaju i roditelji i dijete, može biti previsoka te se zrcali u djetetovu problematičnom ponašanju i usporenom psihološkom i emocionalnom sazrijevanju.

Obično odgojnim metodama želimo djecu navesti da poštuju naša pravila, da se pristojno ponašaju, govore i misle. Problem s našim odgojnim metodama je taj što na djecu pokušavamo primijeniti metode discipliniranja iz svijeta odraslih – odgojne metode koje odrasli razumiju, ali djeca ne.

Naše društvo još uvijek u potpunosti ne poznaje unutarnje motivatore dječjeg ponašanja i prirodne procese koji djecu nagnaju na određeno ponašanje. Ne zna se da upravo primjenom neadekvatnih, ali uobičajenih odgojnih metoda razbijamo osobnost našeg djeteta, što ima razorne posljedice na sazrijevanje te je jedan od razloga zašto nezrelost postaje pandemija našeg društva.

Naime, impulzivnost, afektiranje, teškoće s prihvaćanjem promjena, neodgovornost, radikalizam, perfekcionizam, nedostatak osjećaja osobne vrijednosti, potreba za kompenzacijom kroz materijalna dobra - samo su simptomi i posljedice nedovršenog ili pokvarenog procesa sazrijevanja. Današnje metode odgoja mogu se grubo sortirati u nekoliko kategorija: metode zasnovane na buđenju alarma tj. straha kod djeteta – prijetnje, strašenje djeteta batinama, kaznama i ultimatumima.

Tu su i metode zasnovane na strahu od odvajanja – izolacija djeteta, slanje u drugu prostoriju ili u kut, time out, ignoriranje i šutnja roditelja, svaka vrsta ekskomunikacije djeteta, glumljenje napuštanja itd. te metoda zasnovana na posljedicama kao kazni za nepoželjno ponašanje – disciplinskom mjerom zbog neprimjerena djetetova ponašanja.

Vrlo je dobar primjer promatranje istih metoda u partnerskom odnosu gdje smo nesvjesno nastavili s istim tehnikama. Durenje, kažnjavanje hladnoćom, emocionalne ucjene, odnos u kojem se ljubav i bliskost uvjetuju ('Da me voliš, ti bi...',  'Ako ti ne ovo, ja više neću ovo...' itd.) pretvaraju vezu u odnos koji frustrira i u kojem ne želimo ostati.

Sve situacije u kojima povlačimo svoju naklonost i ljubav prema djetetu ili prijetimo uskraćivanjem istih, šalju djetetu poražavajuću poruku da naša ljubav nije bezuvjetna i da za nju postoji cijena – najčešće poslušnost. Dijete prožeto takvom nesigurnošću gubi osjećaj da ima sigurno mjesto kod roditelja, što ga sprečava u razvitku individualnosti - koji je vođen znatiželjom i istraživačkim duhom djeteta. Dijete razvije strah od ostavljanja te aktivira instinkt za očuvanjem povezanosti s roditeljima što može izgledati kao da metoda radi, ali ne vidimo da nam dijete nakon toga više ne vjeruje.

Primjenjujući metode posljedica, mi pretpostavljamo da dijete može kontrolirati svoje ponašanje, međutim problemi s ponašanjem javljaju se upravo zato što je dijete nije u mogućnosti samo procesuirati ono što ga muči.

Odgojnim metodama i tehnikama najčešće samo želimo prevariti prirodu u djetetu te silom zaobići automatske prirodne programe funkcioniranja djeteta zbog kojih je ono dobrovoljno poslušno samo onome s kime se osjeća povezanim.

Kada narušimo tu povezanost, pokušavamo metodama natjerati dijete da nas sluša, što dijete odbija, jer nam ne vjeruje. Kako očuvati povezanost i kako je vratiti; što je alternativa uobičajenim, ali zastarjelim odgojnim metodama te kako istinski možemo razumjeti svoje dijete, može se saznati na predavanju Tomislava Kuljiša u Centru Prirodno roditeljstvo, a prijave za predavanje 'Mitovi i zablude odgojnih metoda', mogu se izvršiti ovdje