U svojoj novoj knjizi psihologinja Ljubica Uvodić Vranić savjetuje da prestanemo sabotirati vlastiti život zbog straha, srama ili nesigurnosti. Moramo, ukratko, naučiti mijenjati sebe i iskoristiti svoje iskustvo uspjeha i neuspjeha u životu, poručuje autorica.

Mnogo se danas govori o osobnoj promjeni. Što to točno znači?

Da, mnogo se govori o osobnoj promjeni. Jedna od rijetkih stvari za koje su mnogi ljudi čuli u vezi osobne promjene je: Mijenjati možemo SAMO SEBE.

Zaista možemo mijenjati samo sebe. Ali tu ima jedno - ali. Vjerojatno, dok ove čitate, pitate se: ali kako mijenjati sebe? E pa za sve one koji se pitaju kako, evo mog odgovora: Nije lako, ali se može!

Sad se vi dalje čudite i kažete: Lijepo je reći osobna promjena ili rad na sebi, ali što to zapravo znači? To znači prisluhnuti ponešto o važnim temama iz popularne psihologije, pokušati ta znanja isprobati, uplesti ih u naše ponašanje, pa te isprobane nove oblike ponašanja možda i izvježbati.

Za mrvu jubavi svi smo mi rođeni - pjeva pjesnik i u pravu je. Kako se u uvodu moje knjige 'Avantura osobne promjene' kaže, počnite od prvog poglavlja knjige, čitajte polako s olovkom u ruci i zapišite ono što vam se čini važno, a što ste možda dosad propuštali napraviti, čuti, osjetiti.

Važno je naučiti druge, ne samo čuti, nego i slušati, i to aktivno. Važno je dati drugima  povratnu informaciju, približiti se temi nad temama: Što je to ljubav?

Ma, ukratko, pročitati barem ovu jednu knjigu koja ima naslov 'Avantura osobne promjene' i/ili poslušati CD koji je sastavni dio knjige, a u kojemu se govori o neobično važnom zadatku - njegovanju samopouzdanja na razumljiv način.

Mogu li se odrasli ljudi mijenjati?

Odrasli se ljudi, naravno, mijenjaju. Nabolje ili nagore. Rijetko stoje u mjestu. Ako ne ulažu napor u stjecanje znanja i ako emocionalno ne investiraju u važne odnose, onda stagniraju ili čak idu natrag pa postaju od svoje slike - svoja karikatura. A ako tako odluče, mogu rasti i mijenjati se pa pokušati biti malo drukčiji, a više svoji. Mogu iskoristiti svoje iskustvo uspjeha i neuspjeha u životu. Uspjesi služe za poticaj, a neuspjesi su nam odlično upozorenje na čemu treba još raditi. Ljudi se često značajno počnu mijenjati nakon nekog neugodnog doživljaja, nakon krize. Tako da i loše stvari u životu posluže dobroj svrsi, korekciji nekih ponašanja.

Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi čovjek bio sretan?

Samo je psihički zdrav čovjek zaista sretan. A pretpostavka psihičkog zdravlja, kako ja to vidim nakon  iskustva rada s klijentima u poduzećima u grupama i individualno, su: četiri zelena srca djeteline s četiri lista. Na svakom listu-srcu piše po jedna važna stvar: njegovanje samopouzdanja, emocionalno punjenje, aktivno življenje i čuvanje granica.

Samopouzdanje je osjećaj koji čovjek ima prije poduzimanja neke aktivnosti vjerujući da će doživjeti ili uspjeh ili, ako uspjeh ne doživi, da će neuspjeh iskoristiti kao školu i da će se znati nositi s njegovim posljedicama.

Emocionalno punjenje je doživljavanje pozitivnih emocija u odnosima i kontaktu s lijepim stvarima u prirodi i umjetnosti. Punimo se kad dobivamo pozitivne emocije od naše okoline ili, što je još sigurnije, kad dajemo takve emocije i kad smo svjesni tog zadovoljstva. Važno je biti aktivan i koristiti svoje sposobnosti, fizičke i psihičke. Samo ako smo aktivni možemo postići emocionalno punjenje i samo aktivni podižemo svoje samopouzdanje postižući uspjeh. Mnogi ljudi ne znaju zaštititi sebe i puštaju da ih drugi ometaju, čak ugnjetavaju i gaze. Ne, ne sviđa nam se pjesma 'Gazi, gazi, srce moje'… iako cijenimo veliki par Gabi&Arsen.

Ne treba nitko gaziti naše srce, ni naše noge. Čovjek održava svoje zdravlje čuvajući sebe i svoj ponos. Naravno, to znači da ne trebamo ni gaziti ni prekoračivati tuđe granice. Poštujući sebe i druge, čuvamo odnose s drugim ljudima, a drugi čovjek je čovjeku najveća potreba.

U knjizi spominjete važnost ljubavi prema sebi. Kako se očituje ta ljubav?

Knjiga govori o mnogim ljubavima, i prema djeci, i prema roditeljima, i rodbini, i prema prijateljima, i prema partneru. Tko je taj tko voli svoje dijete, naprimjer? Netko tko ne voli sebe. Pa koga onda to dijete ima da ga voli? Neku osobu koja je tako nesigurna i tako slaba i tako se SAMA SEBI NE SVIĐA? Ako volimo samo druge, a ne sebe, onda slabimo, pa se naši dragi ne mogu na nas takve slabe osloniti.

Čuvaj sebe, voli sebe, da budeš jak potporanj svojim dragima. Čuvaj granice, jer je to sastavni dio voljenja sebe. Ako ne voliš sebe, onda lako postaneš nečija žrtva. Ako se previše voliš, može ti se dogoditi da u toj slijepoj ljubavi izgubiš druge ljude iz vida i na kraju ostaneš sam.

Ukratko, ne budi žrtva ni napadač nego suradnik. Ne voli samo druge. Ne voli samo sebe. Nađi pravu mjeru davanja i primanja.

Kako ostati stabilan i svoj u vremenu u kojemu svi žele da budemo nečiji tuđi?

A što će nam još jedan klonirani pojedinac, kopija majke ili oca, slijepi poslušnik svoga šefa, imitator susjeda... Zapitajmo se pogledajući vlastiti palac - ima li još jedan ovakav otisak na svijetu? Pa budući da znate odgovor, zapitajte se dalje - koji je to moj doprinos ovom svijetu osim ovog jedinstvenog otiska? Što još mogu dati drugima?

Svoje, autentično i drugačije od drugih. Mi smo na ovom svijetu posebni i moramo dati svoj poseban pečat i doprinos. Svi smo u školi davno naučili da svi mali pačići govore uglas pa-pa-pa, jer ništa nisu naučili u svojoj pačjoj školi, nego znaju samo ono što su prije znali. Pokušajmo si udovoljiti tako da se oglasimo svojim zvukom, svojim pjevom. Važno je znati da nismo tu da budemo isti nego drukčiji. Kad smo svoji, onda se dobro osjećamo i kažimo isto ono što govorimo moji prijatelji na Petku i ja, naravno u pol šale: Vidi mene, pazi mene!