0tvoren prije dvije godine pod motom 'paleolitska kuhinja - prava revolucija u hrani', Sauvage ('divljak' na francuskom) prvi je paleo restoran u Europi koji gostima servira samo ono što su jeli naši davni preci, lovci-skupljači, kada su se konačno uspjeli osoviti na dvije noge. U Sauvageu, doduše, ne čerupaju kosti, koristi se mikrovalna i nudi vino, iako je teško zamisliti raščupanog originalnog Flinstonea s oderanom kožom mamuta preko bokova kako, zavaljen u pećini između dva lova, pijucka neki dobar cabernet sauvignon. U to doba još nismo imali pojma o uzgoju loze i žitarica pa nije bilo ni vina, ni konjaka, ni rižota, ni špageta. No dobro, ipak smo izašli iz spilje, a za Sauvage se uvijek čeka slobodan stol više.

Marketinška izmišljotina? Nije. Jelovnik je prilagođen ukusu sljedbenika paleolitskog pokreta, prehrambenoj modi baziranoj na ideji da su naše tijelo i geni najbolje prilagođeni životnom stilu predaka koji su tumarali Zemljom prije nekoliko desetaka tisuća godina. Iako se činilo da će, kao sve mode, i ova brzo izgubiti dah, ona se pretvorila i traje kao svojevrsni fenomen i, zahvaljujući upornoj online zajednici, potekao je globalni interes za kuhinju spiljskog čovjeka. I dok današnji guru molekularne kuhinje Adria Ferran servira kockasti grašak, ovi se dobrovoljno odriču pizze, Jamie Olivera i Masterchefa. Sva stoljeća kulinarstva odoše u vjetar.

Celebrityji su se odmah dohvatili ove dijete, među prvima macho-macho Tom Jones zbog skidanja pivskog trbuha, a u Hollywoodu zvijezde poput Jessice Biel. Trend paleo-gurmanluka najjači je u SAD-u, gdje je ljudima dojadila brza hrana, debljina i boleštine zbog obilne, a loše ishrane, ali sada i u Europi neki, poput vlasnika Divljaka, Borisa Leite-Pocoa tvrde da im je flinstonska kuhinja ojačala energetsku razinu, pojačala mišićnu masu, očistila kožu i podigla želju za seksom.

Pobornici paleo-dijete zagovaraju izbjegavanje glutena, proteina koji se nalazi u većini žitarica, šećera te laktoze sastojka većine mliječnih proizvoda. Hvale mast kao bitan element prehrane i tvrde da je iz nje najbolje dobiti pola dnevnog unosa kalorija. A sve to uz objašnjenje teoretičara poput američkog fiziologa i biofizičara Jareda Diamonda, koji vjeruje da je čovječanstvo počinilo smrtni grijeh kultivirajući zemlju prije 10.000 godina, jer su dramatične promjene u prehrani tzv. neolitičke ili poljoprivredne revolucije dovele do pošasti civilizacije poput ateroskleroze, dijabetesa i visoka krvnog tlaka.

Uz paleo-dijetu ide i evolucijski fitnes

I američki gastroenterolog Walter Voegtlin još sedamdesetih godina prošloga stoljeća uvjeravao je da je konzumiranje žitarica štetilo razvoju vrste. Postali smo, kaže, niži, deblji, s manje mišićne mase i slabijeg imunosustava. Pritom su ipak zaboravili na činjenicu da su nas rani poljoprivrednici spasili od gladi i da bi nas bez njih preživjela šačica na Zemlji. Kada bolje razmislite, da poljodjelci nisu nahranili naše pretke, možda bismo i danas oko sebe gledali Flinstonse, a nikada ne bismo slušali Rolling Stonese.

Uz taj koncept ishrane, ortodoksni 'paleosi' su razvili i 'evolucijski fitnes' pa se veru po stijenama kao da bježe pred mamutima, hodaju bosi, zimi se kupaju u zamrznutim rijekama, jer ni njihovi preci nisu imali etažno centralno u spiljama i svako toliko puštaju krv, jer su se ljudi kamenog doba često ranjavali u krvavoj borbi za ručak. Jedan od pionira paleo-pokreta, Francuz Erwan Le Corre, u Meksiku je otvorio fitnes-klub na otvorenom, gdje vježbe uključuju bacanje kamena s ramena, trčanje polugol prašumom, veranje po drveću i valjanje debala.

'Kada tijelo prilagodite paleo-dijeti, hranit ćete se onako kako to priroda želi' - tvrde 'paleosi', no nutricionisti i biolozi to smatraju bedastoćom, a evolucijska biologinja sa Sveučilišta Minnesota, Marlene Zuk, to naziva 'paleo-fantazijom'. Naši preci, kaže Zukova, nikada nisu bili savršeno prilagođeni životnim uvjetima, a za optimalno zdravlje kriterij nije selekcija, nego sposobnost reprodukcije. Oni smatraju malo vjerojatnim da paleo-gurui mogu znati kako su se hranili naši preci u razdoblju od dva i pol milijuna do 8.000 godina prije Krista, kad su fosilni ostaci iz toga razdoblja izuzetno rijetki.

Nemoguće je živjeti točno onako kako su živjeli naši preci

Tako paleosi ne jedu slatko, jer nagađaju da ga nisu jeli ni dlakavi preci, ali zaboravljaju na med. Žudnja za visokokaloričnom hranom očito nije neprirodno zastranjenje civiliziranog čovjeka, kaže nutricionist Alexander Ströhle s Hanoverskog sveučilišta, jer su u ljetno vrijeme – tvrdi on – praljudi znali dnevno ubaciti u sebe kilogram i pol meda, zbog čega bi se današnjim nutricionistima dizala kosa na glavi. Antropolozi su također našli dokaze da su prethistorijski ljudi iskopavali škrobne gomolje da njima utaže apetit za saharidima.

Ali može li se danas uopće jesti kao prije nekoliko desetaka tisuća godina, kada su i ljudi, i životinje, i biljke evoluirali u nešto sasvim drugo od njihovih divljih prethodnika. Najbolji je primjer azijska divlja jabuka koju su uspjeli uzgojiti istraživači Poljoprivredne pokusne stanice u državi New York. Onakvu kakvu su je najvjerojatnije jeli naši prastari, nema uopće okus po jabuci, nego po razmrvljenom brazilskom oraščiću upakiranom u neprobojnu kožu.

'Čak i kada bismo to željeli, danas jednostavno ne možemo živjeti točno onako kako su živjeli naši preci', poručuje paleo-nostalgičarima biologinja Marlene Zuk pitajući se jesu li u trenucima nostalgije i stanovnici spilja maštali, kao ovi danas, o onom lijepom, zdravom životu, kada nisu morali teturati na dvije noge, nego su izvaljeni na stablu sa sve četiri u zraku čekali da im kakav plod padne u ralje?