Starom ili novom namještaju, ogledalima i lusterima marljive ruke ovih umjetnika daju novo ruho.Akademske slikarice Ana Barbić Katičić i Nikolina Šimunović koje suslikarsko platno zamijenile namještajem, kada krenu na posao kao da uruci umjesto kista imaju čaroban štapić.

U njihovom zagrebačkom ateljeu NIANA, samomašta je granica. Komode, stolovi, stolice, ogledala, lusteri, stari ilinovi namještaj, sve to s njihovom umjetničkom intervencijom postajenovo, posebno i unikatno. Koriste uglavnom žive i vesele boje te mnogetehnike i materijale: akrilne i uljane boje, šablone, čipku, sprejeve,decoupage, kožu, pozlate.

'Bestseleri su nam ogledala. Ogledala oslikanih okvira najčešći sudetalji kojim naši kupci daruju sebe i druge u svim prigodama', slažu semlade slikarice i dodaju kako obožavaju posjećivati buvljake gdje čestopronalaze namještaj. Novo iskušenje im je retro uređenje kafića,stanova i vikendica gdje su se nedavno odlično dokazale.

'Ne ograničavamo se stilovima i namještaj nastaje spontano. Svaki komadnamještaja ponese nas prvo svojim volumenom prema boji i tonu podloge paona dalje ka crtežu ili detaljima drugih materijala koje dodajemo,gotovo uvijek bez početnog plana i skice. Kreiramo korak po korak dok sesame ne iznenadimo i kažemo: 'To je to!' I tada svakom komadu damo i ime ito zaokruži cijelu priču', rekla je Nikolina Šimunović i odmahodgovorila na pitanje o cijenama koje, kako kaže, oblikuju ovisno o tomekoliko su rada utrošile na pojedini predmet.

Retro je IN

S buvljaka, krupnih otpada, uglova u garažu neprestano pristižu stare, a izlaze nove novcate stolice, che-chair stolice.

Aleksandra Popović i Ranko Haslinger, restauratori che-chair stolica,ističu kako su im upravo stolice i fotelje najveći izazov. 'Fascinira mesjedeći namještaj jer sam odmalena uvijek imala svoju stolicu kada seručalo, omiljenu fotelju kada se gledao film ili pak dok sam učila.Mislim da bi svatko volio imati svoju stolicu dok mu dođe trenutak dapročita neku dobru knjigu ili popije šalicu čaja i da jednostavno uživa unjoj', rekla je Aleksandra i kroz smijeh dodala kako ima još vrlomalo namještaja od baka i djedova koji nije restaurirala. Ističe kako jetakvo uređenje interijera vani popularnije jer se vintage stil već duževrijeme cijeni i scena je veća, dok se kod nas u Hrvatskoj to tekpokrenulo.

'Najbolji osjećaj je oduševljenje vlasnika koji su dali svoje starestolice i koji kažu da smo ih vratili u vremena njihovih roditelja, tj. unjihovu mladost', rekla je Aleksandra i dodala kako u dogledno vrijemežele lansirati dizajnerske che-chair stolice, za što im je potrebno,skromno govore, znanje i rad s drvom i, naravno, strojevi za rad. Che-chair restauratorska radionica smještena je u Varaždinu, a njihove radove moguće je vidjeti na sajmovima poput nedavno održanog Velikog sajma malih stvari.

Vratite se u prošlost

Za razliku od ovih umjetnika kojima je cilj stari namještaj predstaviti u potpuno novom izdanju, restauratorica Tijana Trputac Strčić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda ima potpuno drugačiji zadatak, koji se ne čini nimalo lak. Namještaju koji je iz prošlih stoljeća mora vratiti potpuno autentičan izgled. Trenutno restaurira kabinetski ormarić izrađen od bjelokosti koji je iz gradskog muzeja iz Varaždina stigao njoj u ruke i vratio je u 17.stoljeće. 'Kada bih privatno imala ovakav angažman, ta restauratorska priča vrijedila bi sigurno 100-tinjak tisuća kuna, ali privatno se više bavim restauracijom stolova, ladičara, komoda i rijetko se susrećem s ovako vrijednim  i skupocjenim namještajem', rekla je mlada restauratorica.

Nedavno je čak šest mjeseci obnavljala baroknu komodu koja je trenutno izložena u ljetnikovcu Sorkočević u Dubrovniku. Zanimljivo je da je furnirana i intarzirana isključivo domaćim vrstama drveta, maslinom, lješnjakom i rogačem. Tijana potom naglašava kako je restauriranje dug proces koji se radi u mnogo različitih faza koje zahtijevaju strpljenje i preciznost.

'Prije restauratorskih radova se obavezno radi dezinsekcija tj. uništavanje drvnih insekata i jajašca kako bi se spriječila daljnja infestacija i propadanje drva. Nju na Zavodu radimo u suradnji s Institutom Ruđer Bošković, nosimo umjetnine na zračenje gama-zrakama, a može se raditi i plinom ili ušpricavanjem raznih tekućih insekticida', rekla je Tijana Trputec te dodala kako je drvo teško obrađivati kada se raspada tj. kada je jako napadnuto insektima i gljivicama. Događalo se tako da se doslovno trusi u rukama.

Ipak, Tijana priznaje kako njezin posao nije stresan u današnjem smislu te riječi i da je češće opterećuje fizički. Uživa u svakom novom izazovu koji zahtijeva veliku koncentraciju, strpljenje i predanost.