Putovanje u Argentinu bilo mi je prvo putovanje izvan Europe i definitivno predobar osjećaj kada iz zimskog razdoblja slijećete u ljeto. Zamislite, tu noć je u Zagrebu napadalo mnogo snijega, iz zimskih kaputa, tamo se prebacujete u japanke i ljetnu odjeću.
Buenos Aires je glavni argentinski grad i teško ga je obići u samo tri dana ali nas nekolicina smo uspjeli vidjeti mnogo zanimljivih stvari. U gradu živi 16 milijuna stanovnika, u samom središtu čak tri milijuna stanovnika. Na središnjem Trgu 25. svibnja nalazi se predsjednička palača Casa Rosada (ružičasta kuća) u kojoj je nekada živjela poznata Evita Peron. Na tom mjestu sniman je i film u kojem je glavnu ulogu imala poznata pjevačica Madonna. U Buenos Airesu se nalazi i Avenija 9. lipnja meni osobno jako zanimljiva jer nikada nisam vidjela tako široku ulicu - najšira avenija na svijetu, široka čak 325 metara, ima osam plus pet prometnih traka u jednom i osam plus pet u drugom smjeru, a u njezinom središnjem dijelu nalazi se obelisk podignut 1936. godine u povodu petstote obljetnice utemeljenja Argentine. Vidjeli smo i San Telmo koja je starija četvrt duša grada, stare kavane, umjetnici, plesači, ulični svirači, sve to odiše duhom Argentine s početka stoljeća. Trg Dorrego središte je San Telma, tu se nalazi i najpoznatija kavana Dorrego koju i danas posjećuju slavne ličnosti, a na zidovima su slike posjetitelja kao što su John Wayne, Sophia Loren i mnogi drugi.
Ono što obilježava Buenos Aires jest tango - ples kojeg je u svijetu promovirao Carlos Gardel 30-ih godina, a njegov lik pojam je legende za Argentince. Gotovo po cijelom gradu mogu se vidjeti ulični plesači tanga, a posebice u San Telmu koja je umjetnička i boemska četvrt. Iako je ova četvrt nekada bila sjedište bogatih trgovaca i građana, danas je pretvorena u radničku četvrt prepunu oronulih kuća, no zadržala je duh Buenos Airesa.
Jedan od dana smo pješice išli do La Boce, gdje su neki skoro i odustali jer smo bili upozoreni da neke dijelove grada izbjegavamo radi uličnih bandi. Meni osobno je to i bio najzanimljiviji dio grada koji smo vidjeli.
La Boca je lučki dio grada, naselje koje su prije stotinu godina osnovali talijanski emigranti, a i do danas je ostala radnička četvrt. Ulica Caminito turistička je atrakcija zbog šareno obojenih limenih, sirotinjskih kuća, prepuna prodavača i zabavljača, no odlazak tamo siguran je samo preko dana. Tamo se nalazi i poznati stadion La Boca i jedan od najpoznatijih argentinskih nogometnih klubova Boca Juniors. Naravno meni je stadion bio najzanimljiviji jer inače obožavam nogomet, a i navijačica sam dINAMA.
Obišli smo i Recoletu.
Recoleta je dio grada koji se nalazi na sjeveru, tamo živi srednja i gornja klasa građana. Ovaj dio grada čist je, siguran i dobro organiziran, za razliku od ostalih četvrti. Grad živi 24 sata, sedam dana u tjednu.
U hotelu smo imali puni pansion, ali od jutra do mraka smo se šetali pa smo jeli po restoranima. U Argentini je glavno jelo govedina koja se priprema na sto načina, a nacionalno jelo je Parilla, govedina s roštilja. Meni osobno je bila finija piletina, jer govedinu koliko sam im objašnjavala da želim jače pečeno, nije bilo. Usto imaju izvrsna argentinska vina, a iako je zemlja prilično skupa, jelo se može kupiti po prihvatljivim cijenama za nas. Također smo imali u planu vidjeti muzej Evite Peron.
Evita Peron, supruga nekadašnjeg argentinskog predsjednika osvojila je simpatije Argentinaca zato što se solidarizirala s radničkom klasom i sirotinjom te je tako postala legenda koju Argentinci i danas štuju. Na žalost bio je zatvoren, a sa zaposlenicima koji su tamo radili teško smo se sporazumjeli i ne znamo zašto nije radio. Inače samo pet posto stanovništva govori engleski, to je mali problem kod sporazumijevanja. Bez obzira na to meni je ovo definitivno bilo jedno od najzanimljivijih putovanja u životu.
