Buka oko manukina meda krenula je prije nekoliko godina, kad su ga Kourtney Kardashian i Victoria Beckham upotrijebile u maskama za lice, a popularnosti tekućeg zlata u teglici ne škodi ni naklonost Gwyneth Paltrow.

Pa ipak, puno prije današnjih trendseterica manukin med koristili su Maori, a njegovoj je popularizaciji i svjetskoj slavi najviši doprinos dao Peter Molan, pokojni novozelandski biokemičar koji je iznimno antibakterijsko djelovanje ovog meda otkrio 1982. godine i proučavao ga sljedeća tri desetljeća.

Što je to uopće manukin med?

Manukin med je proizvod pčela koje oprašuju grmoliko stablo manuke (Leptospermum scoparium), biljke podrijetlom s Novog Zelanda koja je rasprostranjena i u Australiji. Iako naziv zahvaljuje biljci od čijeg je nektara napravljen, Novozelanđani osporavaju susjedima Australcima označavanje njihovog meda kao manukina i za svoj pčelinji proizvod traže zaštitu kakvu u svijetu pjenušaca ima šampanjac.

Svejedno jesu li pčele pokupile nektar u Australiji ili na Novom Zelandu, da bi med zaslužio naziv manukin, mora zadovoljiti kriterije zahvaljujući kojima se razlikuje od običnog meda.

Ključni, ali ne i jedini faktor koji izdvaja manuku od ostalih vrsta meda je metilglioksal ili MGO. Ovaj antibakterijski kemijski spoj prisutan je u manuki u znatno većim količinama i temelj je jedinstvenog i zaštićenog sustava faktora - UMF-a. Metilglioksalu se pripisuje antivirusno, protuupalno i antioksidativno djelovanje, zbog čega je manukin med popularan u liječenju rana, za smirivanje grlobolje ili prilikom problema s probavom.

Zašto mu je cijena tako visoka?

Visoku cijenu manukina meda diktiraju velika globalna potražnja i vrlo ograničena ponuda, jer ovaj se izuzetno ograničeni resurs može proizvoditi samo u područjima koja obiluju cvjetovima autohtone manuke, a koja se nalaze u nekim od najudaljenijih dijelova Novog Zelanda, dostupnih samo helikopterom ili pješačenjem. Manuka k tome ima vrlo kratku sezonu cvjetanja, godišnje tek od dva do šest tjedana, pa su potrebni ogromno umijeće, planiranje i resursi za prikupljanje ovoga meda.

U tome veliku ulogu igraju vremenske prilike, koje mogu drastično utjecati na opskrbu. Po kiši pčele ne idu na pašu, pa ako kiša pada u vrijeme cvjetanja manuke, bit će prikupljena i manja količina meda. Novozelandski se pčelari susreću i s drugim izazovima, a svaka godina nosi svoje probleme pa je tako prije nekoliko godina za malu količinu prikupljenog meda bila kriva djetelina koja je procvjetala u isto vrijeme. Metilglioksal ne predstavlja važan faktor pčelama i radije poklanjaju pažnju udjelu šećera, a kako je on veći u cvjetovima djeteline, pčele su zanemarile manuku.

Osim ponude i potražnje, na cijenu manukina meda utječe razina aktivnih spojeva, a ona može varirati iz godine u godinu za med prikupljen u istom području. Manukin med može biti potpuno čist, 100 posto dobiven od nektara manuke, a da mu razina aktivnih spojeva bude mala ili gotovo nikakva. Stoga prije nego napusti Novi Zeland svaku seriju tog meda testiraju tri puta.

Na što paziti kad kupujete manukin med?

Osim ako ne patite od viška novca, manukin med nećete kupovati zbog njegova jedinstvenog okusa, nego zbog zdravstvenih dobrobiti poput smirivanja grlobolje ili poboljšavanja stanja probave. Tada je važno kupiti kvalitetan proizvod, a u slučaju manukina meda zbog povećane potražnje nastala je zbrka kao s ekstra djevičanskim maslinovim uljem i mnogi love u mutnom zbunjujući oznakama potrošače u prepoznavanju djelotvornog meda. Dovoljna je mala nepažnja da se na vašem stolu nađe razrijeđeni med ili nešto što uopće nije manukin med.

Najvažnija stvar pri kupnji manukina meda je obratiti pažnju na oznaku UMF, šesterokutni logotip unutar kojega je brojčana vrijednost, oznaku MGO, pri čemu je 100+ za svakodnevnu primjenu, a više od toga za proizvode s određenom namjenom, i oznaku NPA, koja ukazuje na neperoksidnu aktivnost meda. Potrošače se često pokušava zavarati naljepnicama koje navode ukupan broj aktivnosti te na kojima se navode i neperoksidne i peroksidne aktivnosti kako bi se prikrila niska vrijednost NPA. Širom svijeta ima jako puno meda s visokom peroksidnom aktivnošću, a upravo je ta neperoksidna aktivnost ono što manukin med čini jedinstvenim.

Što znače ove oznake?

Postoje brojni sustavi ocjenjivanja koji razlikuju običan i manukin med, ali zlatni standard kojemu potrošači mogu vjerovati je široko prihvaćeni sustav ocjenjivanja UMF, iza kojega stoji udruženje Unique Manuka Factor Honey Association (UMFHA) s više od 130 licenci.

'Neovisan je i može mu se vjerovati, dok je većina drugih sustava ocjenjivanja samo marketinški trik pojedinih tvrtki', kaže za Huffington Post čelni čovjek UMFHA-e John Rawcliffe.

UMF označava prisutnost tri ključna spoja koja jamče da je med zaista manuka, a to su leptosperin, dihidroksiaceton i MGO.

Neki sustavi označavanja mjere samo prisutnost MGO-a, dok neki uopće ništa ne mjere, a UMF jamči odgovarajuće razine za sva tri spoja, kao i to da med potječe s Novog Zelanda, da je ondje zapakiran i označen te da ispunjava stroge standarde tamošnje vlade. Tako se mogu nabaviti proizvodi s oznakom od UMF 5+, koja je namijenjena svakodnevnoj upotrebi, do vrlo rijetkih proizvoda oznake UMF 20+, koji sadrže najveću koncentraciju jedinstvenih spojeva.

Bez obzira na oznaku ili brojeve koji su navedeni na staklenki manukina meda, važno je provjeriti posjedovanje certifikata o analizi ili COA. Tek s certifikatom COA, koji je izdao nezavisni laboratorij i što odgovara broju serije iz koje kupujete med, možete biti sigurni da je riječ o pravom manukinu medu.

MGO vrijednost meda trebala bi biti minimalno 100 miligrama po kilogramu i on je pogodan za osnovnu svakodnevnu upotrebu. Više vrijednosti MGO-a koriste se kod akutnijih stanja i nisu uvijek preporučljive za svakodnevnu upotrebu. Svaki med čija je vrijednost MGO-a manja od 100 trebao bi biti označen kao miješana manuka.

Zanima li vas mišljenje stručnjaka za prehranu?

Manukin med je divna stvar, ali nije svemogući lijek: takav ne postoji, bez obzira na internetske stranice i članke o dobrobiti za zdravlje koji će vas uvjeriti u to. Na koncu, to je još uvijek šećer, a činjenica da nastaje prirodnim putem ne mijenja činjenicu da bi šećeri trebali zauzimati tek manji udio u prehrani. Prema preporuci Američke udruge za zdravlje srca, dnevni unos šećera žene bi trebale ograničiti na šest čajnih žličica, a muškarci na devet.

'Vrste šećera koje konzumiramo, uz poneku iznimku, nutritivno su ekvivalentne. Svaki daje oko četiri kalorije po gramu i metabolizira se na sličan način', kaže za Huffington Post registrirani dijetetičar Kris Sollid.

'Iako med sadrži neke vitamine, minerale, aminokiseline i antioksidante kao što su flavonoidi i fenolne kiseline, količina koju bi trebalo pojesti da bi se ostvarila potencijalna zdravstvena dobrobit tih sastojaka nadmašila bi preporučenu količinu unosa šećera i dozvoljeni broj unesenih kalorija u tijelo', zaključuje Sollid.