U jednom kutku svijeta svečani ručak poslužuje se uz pribor za jelo od dvadeset dijelova, a na drugom kraju svijeta, kako u svakodnevnim, tako u svečanim prilikama, tradicionalno se jede prstima. Način na koji hrana povezuje i zbližava ljude istovjetan je za sve kulture svijeta, nalazili se u Hrvatskoj, Grčkoj, Francuskoj, Meksiku ili Japanu.

Hrvatska

Za hrvatsku kuhinju možemo reći da je izuzetno raznolika zbog različitih geografskih regija koje su utjecale i na različitosti u prehrambenim navikama njihovih stanovnika. Zahvaljujući interakcijama s brojnim narodima kroz povijest, za Hrvatsku možemo reći da posjeduje bogatu kulinarsku baštinu na koju možemo biti iznimno ponosni te koju bismo trebali njegovati i prenositi budućim generacijama. Hrana je tradicija.

Iako se dalmatinska kuhinja značajno razlikuje od primjerice međimurske ili slavonske, ugađanje gostima svima je prioritet. Kada se obitelj i prijatelji okupe radi druženja, domaćini se obavezno ushodaju, noseći na stol bogate pladnjeve hrane, vade kristalne čaše koje su čuvali za 'posebne prilike' i nutkaju goste da pojedu još taj jedan zalogaj više.

Tijekom radnog tjedna često nam obaveze oduzimaju slobodno vrijeme, ali zato je vikend, posebno nedjelja, rezerviran za obitelj. Nedjeljom se obitelj okuplja kako bi uživala u bistrim juhama s rezancima, pečenjima, pohancima, ali i domaćim kolačima, čiji nas okusi i mirisi vraćaju u djetinjstvo, daju nam osjećaj sigurnosti i topline doma. Ono što je najvažnije - okupljanje članova obitelji učvršćuje njihovu povezanost i međusobnu privrženost. Hrana je zajedništvo.

Grčka

Zamislite opušteno ljetno popodne, stol s plavo-bijelim stolnjakom u hladu od vinove loze, a na stolu osvježavajuća juha od jogurta i veliki pladanj s predivno posloženim mezama, odnosno predjelima od ribica, hobotnice, liganja ili pak paprike punjene feta sirom; pite s tikvicama i rolicama od patlidžana u umaku od pinjola s umacima s češnjakom i origanom i salatama. Tu su i mesna jela od janjetine s artičokama, maslinama i bobom te ražnjići od mariniranog mesa s umakom od jogurta i limuna, mesne okruglice s metvicom i maštovite musake. A sve to popraćeno je jakim pićem s okusom anisa – grčkim pićem slavlja i veselja. Hrana je sreća.

Ova slika nije potpuna bez obitelji i prijatelja okupljenih oko stola, nakon koje slijedi uobičajena svakodnevna siesta ili fjaka – odnosno vrijeme za kratki drijemež. Jer kako za Grke, tako i za ostale Mediterance, pojam 'dijeta' ne odnosi se samo na režim prehrane, nego na kompletan način života. Vrijeme ručka smatra se svetim vremenom, kada su ulice i trgovi prazni, a svi su u kućama ili restoranima okupljeni oko stola, čavrljaju o poslu, politici, modi i sportu.

Francuska

Kolijevka gastronomije, kako joj tepaju poznavatelji dobre hrane i kapljice, opravdano zaslužuje taj nadimak. Još su stari Gali utabali put, kojim su uživanje u dobrom jelu i piću razvili u pravi kult, a koji živi i danas.

Zanimljivo je to da su upravo srednjovjekovni pripadnici ove kulture jeli većinom prstima, a noževi su korišteni najčešće za rezanje velikih komada mesa. Raskošne trpeze bile su središnji dio svake svečanosti kako bi domaćini pokazali položaj u društvu. Međutim, njima je način na koji su uživali slasne plodove bio najmanje važan, pa se kultura hranjenja priborom za jelo razvila tek kasnije.

No vrhunac francuske kuhinje bio je za vrijeme vladavine Luja XIV, začetnika ideje o više sljedova jela unutar jednog obroka. Tako svaki tradicionalni francuski obrok počinje aperitivom, nakon kojeg ide predjelo, glavno jelo od mesa ili ribe s bogatim prilozima, sirevi te desert, nakon kojeg obavezno dolazi liker kojim se zaokružuje obrok, digestive.

Najvažnije je to da francuska kultura života potiče zajedništvo. Okupljanjem obitelji i prijatelja oko stola obilježavaju se važni trenuci u životima pojedinaca, koji povezuju ljude u umjetnosti uživanja u dobroj hrani. Tipični ljubitelji francuske gastronomije također poznaju važnost tradicije i prenošenja običaja na mlađe generacije. Bilo da se okupljaju oko raskošnih trpeza za blagdane i svečanije prilike, bilo samo uz čašu vina i nekoliko kriški finog sira, Francuzi su svjesni toga koliko ih ljubav prema hrani povezuje te gradi i čuva odnose s obitelji i prijateljima. Hrana je dobar život.

Meksiko

Meksička gastronomska kultura nastala je u puščanom prahu, kada su jela tamošnjih domorodaca pomiješana s onima španjolskih konkvistadora. Vatreni okusi ove kuhinje ostaju u ustima, jednako kao što je nakon susreta domorodaca i španjolskih osvajača ostajao dim.

Slatki kukuruz, čili, rajčicu i čokoladu Meksikanci uvelike mogu zahvaliti drevnim civilizacijama Maya i Azteka. Ove namirnice, uz krumpir, tikvu, grah, perad i plodove mora, čine osnovu meksičke kuhinje, a španjolski osvajači sa sobom su donijeli njima egzotične namirnice te ljubav prema slatkišima, marinadama i umacima. Hrana je avantura.

Meksička jela prepuna su boja i intenzivnih aroma koje potječu od povrća, voća i začina. Zanimljivo je promatrati gospodu u otmjenim restoranima koja tijekom obroka iz džepova sakoa izvlače svoj čili zamotan u salvetu i posipaju ga po jelu. Tortilje, jelo koje je postalo sinonimom za meksičku kuhinju, nije nimalo nepristojno na početku obroka izrezati na komadiće te potom nadijevati raznim nadjevima. Meksičke domaćice nerijetko iznesu stol ispred svojih kuća i nude pripremljeni ručak prolaznicima koji imaju priliku kušati autentična jela iz njihove kuhinje.

Japan

Japanci su poznati po svom velikom trudu i ljubavi koju ulažu u prezentaciju hrane, pa se popularno kaže da imaju 'estetski apetit'. Prehrambeni rituali Japanaca sežu još iz razdoblja u kojem je budizam tek proglašen vjerom, a konzumacija mesa bila je strogo zabranjena. Stoga su ih, u želji da svoje obroke vizualno obogate, pripremali kao da će ih 'jesti očima'.

Uz vizualni dojam tradicionalnih japanskih obroka, poznato je njihovo veliko poštovanje prema hrani. Njihova kuhinja čini velik dio posebne, sofisticirane filozofije života. Prema drevnim budističkim principima, 'jelo treba biti duhovno iskustvo koje pruža trenutak mirnoće tijekom dana'. Prije nego što započnu s konzumacijom hrane, u njoj prvo uživaju očima. U Japanu se hrana i posuđe smatraju dijelom umjetnosti i tradicije, stoga ju je vrlo lako prepoznati. Okus sezone, osjećaj za prirodno te oko za boju vješto su inkorporirani u umjetnost serviranja. Hrana je istraživanje.

Osim tradicionalnog načina objedovanja te serviranja i uživanja u hrani, Japanci su nadaleko poznati po karakterističnim namirnicama koje su se, zahvaljujući brojnim japanskim restoranima i sushi barovima, proširile cijelim svijetom. Najpoznatiji predstavnici japanske kulture zasigurno su mali zamotuljci koji su osvojili sve – sushi. Tradicionalno, sushi se priprema od kuhane riže, algi te svježe ribe, najčešće lososa ili tune.

Od začina, u japanskoj kuhinji prevladavaju oni blagi kako bi se sačuvali izvorni okusi namirnica. Tako đumbir, limunska trava, mladi luk, čili papričice te japanski hren wasabi savršeno nadopunjuju originalne delicije njihove kuhinje.

Kada bismo japansku kuhinju trebali opisati s nekoliko riječi, najbolje bi pristajale ove: 'prirodna' i 'harmonična'. Bez obzira na način na koji se pripremi određena namirnica, izvorni okus uvijek je očuvan te ostaje u harmoniji s prirodom i s čovjekom koji jede tu hranu. Hrana je sloboda.

Hrana je...

...veselje, utjeha, sreća, strast, užitak. Hrana nije samo potreba, obrok ili namirnica. Ona nam donosi radost dok u njoj uživamo, dok je biramo, ali i zadovoljstvo kada je svježa i povoljna. Hrana je sve. Hrana i ljudi čvrsto su povezani, stoga Kaufland novom kampanjom želi istaknuti njenu važnost u različitim sferama svakodnevnog života, kao i odnos ljudi i hrane. U Kauflandu ćeš pronaći sve za čime žudiš, ali i mnogo više od toga. Pridruži se, pregledaj sve što nude i otkrij što sve hrana predstavlja.