U modnom svijetu odvija se nešto što označava kraj jedne ere i za Pradu i za Miu Miu: Miuccia Prada i Patrizio Bertelli povući će se sa svojih pozicija početkom 2023., s bivšim izvršnim direktorom Luxottice i hotelskog odsjeka LVMH-a Andreom Guerrom kao zamjenom. Šuška se da će Guerrino imenovanje biti potvrđeno u siječnju iduće godine.

Iako će odstupiti s mjesta izvršne direktorice grupe, gospođa Prada, kako je poznata u modnom svijetu, planira ostati kreativna direktorica brenda Miu Miu i kreativna direktorica Prade uz dizajnera Rafa Simonsa, a Bertelli, koji je izgradio modnu kuću uz suprugu Miucciju, ostat će aktivan u tvrtki kao predsjednik uprave. Kako piše hypebae.com, grupacija Prada navodno planira imenovati novog izvršnog direktora za svoj vodeći brend, a to će vjerojatno biti Gianfranco d’Attis, američki izvršni direktor LVMH-ovog odjela Christian Dior Couture, ali tek trebaju potvrditi tu vijest. Uz to, šuškalo se da je Simons ugasio svoju liniju kako bi se u potpunosti mogao posvetiti Pradi, što bi moglo značiti da Miuccia napušta i poziciju dizajnerice. No to još ostaje samo nagađanje.

U međuvremenu, modna platforma Lyst nedavno je proglasila Miu Miu 'brendom godine' u svom izvješću ‘Year in Fashion', a Pradina majica bez rukava s trokutastim logotipom dospjela je u njegov dio 'Najpopularniji artikli 2022'. Nakon promjena na vrhu bit će zanimljivo vidjeti kako nova imenovanja u grupi utječu na uspjeh robnih marki, a čini se da su obje imale iznimno utjecajnu godinu.

Pomno planiranje i pripremanje terena za novu generaciju

Ovi značajni potezi dolaze u trenutku u kojem se 76-godišnji Bertelli i 73-godišnja Prada pripremaju prenijeti kontrolu nad kompanijom na sljedeću generaciju u obitelji. Njihov sin Lorenzo Bertelli, koji ima 34 godine, pridružio se tvrtki krajem 2017. i preuzeo je ključne odgovornosti upravljanja marketingom, digitalnim komunikacijama i naporima grupe u pogledu održivosti. U studenom 2021. Prada grupa poručila je da bi Lorenzo mogao preuzeti mjesto izvršnog direktora za samo tri godine.

Zapošljavanje vrhunskih menadžera za podršku pri njegovom nasljeđivanju Prade moglo bi umiriti ulagače u trenutku u kojem tvrtka iskušava opcije prikupljanja više od milijardu eura drugim uvrštavanjem na burzu u Milanu. 'Ovo je temeljni korak koji smo odlučili poduzeti, dok smo još potpuno angažirani u tvrtki, kako bismo doprinijeli evoluciji Prada grupe i olakšali nasljeđivanje Lorenzu Bertelliju, budućem čelniku', rekli su Prada i Bertelli svojevremeno u zajedničkoj izjavi.

Od 2004. do 2014. Andrea Guerra vodio je Luxotticu kroz razdoblje brzog širenja dok je grupa - koja posjeduje Ray-Ban, Oakley i Sunglass Hut, kao i licencirana imena Prada i Armani - proširila svoj utjecaj na kategoriju naočala. Otkako je napustio tvrtku, obnašao je ulogu izvršnog predsjednika Eatalya i izvršnog direktora LVMH-ovog odjela za hotele.

Radeći pod vodstvom milijardera kao što su Leonardo Del Vecchio u Luxottici i Bernard Arnault u LVMH-u, Guerra je pokazao poduzetničke vještine u poslovima u kojima su prisutni i angažirani osnivači, spajajući njihovu kulturu i potrebe tvrtke koja se neprestano razvija i djeluje na međunarodnim tržištima. Massimo Vian, glavni operativni direktor tvrtke od 2020., također je veteran Luxottice.

Dovođenje vanjskih talenata u Prada grupu moglo bi olakšati razdoblje prelaska na novu generaciju, ali i umiriti ulagače svjesnih središnje uloge koju igraju njezini osnivači. ‘Tržište će vjerojatno pozitivno reagirati na promjene uprave. Iako je Lorenzo Bertelli bio ključan u nekim inicijativama grupe, vjerojatno bi bilo prerano za njega da preuzme ulogu izvršnog direktora', rekla je analitičarka UBS-a Susy Tibaldi. 'S druge strane Guerra ima dokazane rezultate.'

Nakon što su se upoznali kasnih 1970-ih, Miuccia Prada i Patrizio Bertelli zajedno su radili na stjecanju kontrolnog udjela u kući kožne galanterije koju je osnovao Pradin djed 1913. godine. Par je pod svaku cijenu želio izbjeći staromodnu, konzervativnu percepciju koja je tada obilježavala tradicionalne talijanske modne kuće te im je želja bila pozicionirati brend kao modno utjelovljenje vrhunskog milanskog autoriteta u dizajnu, arhitekturi i proizvodnji. Za rukom im je pošlo razviti globalno moćnu tvrtku i poznato modno ime, a istovremeno su nastavljali izazivati kodekse industrije luksuza, nudeći sportske najlonske ruksake, tenisice i chic printove na granici ružnog uz elegantne kožne torbe.

Grupa je napravila značajne korake u planu kreativnog nasljeđivanja 2020. godine angažiranjem slavnog dizajnera Simonsa kao kreativnog kodirektora Prade. On je pak u studenom rekao da zatvara svoj istoimeni brend.

Razdoblje 90-ih i ranih 2000-ih obilježilo je razdoblje snažne ekspanzije za Pradu: predstavila je liniju muške odjeće i 1993. marku ženske odjeće Miu Miu, a zatim je počela grabiti i druge brendove, kao što su Helmut Lang, postolari Church's i Car Shoe te Jil Sander (za čiji je dizajn angažiran Simons). Naočale i mirisi dodani su na police. Prodaja je porasla s oko 400 tisuća američkih dolara u kasnim 1970-ima, prema Forbesu, na 2,6 milijardi eura u 2011., kada je Prada održala atraktivnu inicijalnu javnu ponudu na burzi u Hong Kongu.

No do 2014. počele su se pojavljivati 'pukotine' u poslovanju. Prvi put otkako je uvrštena na burzu, Pradina je dobit pala. Analitičari smatraju da je tvrtka otvorila previše trgovina te da je propustila prijelaz na digital, kao i boom dizajnerskih tenisica. U konačnici, dionice su izgubile oko tri četvrtine svoje vrijednosti između rujna 2013. i siječnja 2016. te je tvrtka težila preokretu. Prodaja se vratila na pozitivu u 2018., a čak i uz krajnju štetu koju je donio COVID-19, dionice su porasle za četvrtinu u odnosu na početak 2020.

'Moj suprug i ja se nikada nismo probudili razmišljajući o zarađivanju novca', rekla je Prada. 'Financijska zajednica to vjerojatno ne cijeni. Ali to je istina. Uvijek smo radili određene stvari jer su nam se sviđale, mislili smo da su zanimljive i uspjelo je', ističe Miuccia.

Maloprodajna prodaja Prade u prvom polugodištu porasla je 26 posto na godišnjoj razini, na 1,7 milijardi, što je 38 posto više u usporedbi s razinama prije koronavirusa 2019., u kolovozu je objavila grupa čije je sjedište u Milanu. Očekuje se da će brend zatvoriti godinu s prodajom od preko četiri milijarde eura - čime će prvi put nadmašiti svoj vrhunac prihoda iz 2013. Iako su zadržali kulturnu relevantnost i prestiž, prodaja se s druge strane godinama borila nadoknaditi sve manju popularnost nekad hit torbica Galleria.

Ostali koraci poduzeti za jačanje brenda i plana nasljeđivanja uključivali su sklapanje potencijalno unosnog kozmetičkog ugovora s L'Oréalom - koji je ove godine lansirao Pradin prvi veliki parfem u posljednjih nekoliko godina, Paradoxe - i zapošljavanje dvojice veterana Goldman Sachsa na ključnim pozicijama: predsjednika Paola Zannonija i novog glavnog financijskog direktora Andree Boninija. Zannoni će postati zamjenik predsjednika kako bi napravio mjesta Bertelliju kao predsjedniku odbora grupe, izjavili su iz Prade.

Prada, kojom se trguje na burzi u Hong Kongu, iznijela je ideju o drugom uvrštenju na burzu na svom danu za investitore 2021. Na temelju snažnog rasta luksuzne industrije od pandemije, grupa sada navodno radi s Goldman Sachsom na traženju ulaganja od čak milijardu dolara kroz drugu ponudu u Milanu. To bi moglo ojačati Pradinu financijsku zalihu potrebnu za budući rast, kao i osigurati isplatu za Miucciju i njezinu obitelj, a koja još uvijek kontrolira 81 posto dionica grupe.

Priprema Lorenza kao budućeg lidera, pronalaženje vrhunskih menadžera, potpisivanje ugovora s L’Oréalom i planiranje drugog uvrštenja na burzu - sve je to prezentirano u sklopu aktivnosti za jačanje tvrtke. Ipak, spekulacije o preuzimanju nastavljaju se pojavljivati, posebice nakon izvješća da su se Prada i Bertelli sastali s najvišim čelnicima Keringa i Richemonta 2019., kao i očitih znakova zbližavanja s LVMH-om.

Slučajno zvanje modne dizajnerice

Miuccia Bianchi Prada nikada nije namjeravala imati modnu karijeru. Feministica i zagovornica ženskih prava s doktoratom iz političkih znanosti nekada je maštala o životu u kazalištu (pet godina izvodila je pantomimu). Tek je sredinom 1970-ih nevoljko ušla u posao kožne galanterije koji je pokrenuo njezin djed Mario 1913. godine otvorivši trgovinu Fratelli Prada u Galleriji Vittorio Emanuele II. Tada je izrađivao komade za putovanja za milansku elitu: 1918. godine njegova kolekcija uključivala je torbu od guštera s markazitom i kopčom od lapis lazulija. 'Ali glavni predmet zanimanja u izlozima njegove trgovine nisu bili kovčeg ili čak torba, već sjajan par sunčanih naočala izrađenih od drva i kože te spojenih metalnim spajalicama. Glomazne i nenosive, izgledom su izazivale podsmijeh, bile su tako odvratne, a ipak su izazivale žudnju. To je ta uznemirujuća vrsta pohlepe koju Prada izaziva kod kupaca i kod onih koji gledaju izloge od ranih 90-ih (Miuccia je naslijedila posao 1978., ali odjeću je počela proizvoditi tek desetljeća kasnije). Kao što se Giorgio Armani povremeno žalio, njezini dizajni su 'ponekad ružni'. Ipak, u njezinim rukama takav 'loš ukus' postaje chic', vrlo slikovito je opisao Guardian.

Nerado je preuzela Pradu. Moda, posao: to uopće nije bilo ono što je željela. 'Biti, recimo to tako, ljevičarska feministica i raditi u svijetu mode bila je noćna mora', rekla je za CNA luxury. 'Mrzila sam tu ideju. Osjećala sam se tako nesigurno, tako pogrešno, jer sam radila posao koji je tada, prema mom mišljenju, bio protiv mojih ideja.'

Otkad zna za sebe, Prada je bila neovisna. Prilagođavanje jednostavno nije u njezinoj prirodi, a moda je uvijek igrala važnu ulogu u toj priči. Kada je imala 14 godina, bila je prva u svojoj školi koja je furala hippy stil. Na sveučilištu, na kojem je studirala političke znanosti i pantomimu, pridružila se talijanskoj Komunističkoj partiji i išla je na prosvjede - ali dok su njezini drugovi nosili traperice i tenisice, ona je više voljela suknje.

Na jednom sajmu 1977. Prada je upoznala mladog vlasnika tvornice kože te će on postati njezin budući suprug. Opisan kao drzak i možda malo pretjerano samouvjeren, mladi Bertelli imao je velike ideje za svoj posao i ugrabio je ekskluzivnu licencu za proizvodnju i distribuciju Pradinih kožnih proizvoda. ‘Bez njega vjerojatno ne bih uopće ušla u ovaj posao', otvoreno kaže Prada. 'S njim sam vidjela novi svijet mogućnosti; radili smo zajedno i ostali zajedno.' I dalje žive u istom stanu u Milanu, onom u kojem je ona odrasla, a oni su podigli dva sina.

Prve godine njihove veze opisuje kao 'vulkanske'. Voli li kad on iznosi mišljenje o njezinu radu? 'Navikla sam na to', smije se. 'Mislim da zajednički rad pomaže brakovima. Ako izgradite nešto u životu, to je način da ostanete zajedno.'

Tek u veljači 1988., u dobi od 39 godina, Prada je predstavila svoju prvu kolekciju za žene, bez poštovanja prozvavši svoju diskretno luksuznu odjeću 'uniformom za one pomalo obespravljene'. Čiste linije i uglavnom prigušena paleta boja (crna, smeđa, siva) koja je dominirala kolekcijom bila je sušta suprotnost glasnoj, raskošnoj i razmetljivoj odjeći koja je tada defilirala modnim pistama u Parizu i Milanu.

Godine 1984. Prada je predstavila svoj revolucionarni dizajn: lagani crni te minimalistički brendiran ruksak od vojnog najlona. Takav materijal – jednostavan, industrijski, ali zapravo skuplji od kože – prkosio je dugogodišnjem uvjerenju da luksuz mora biti dragocjen i bezvremenski, što će postati vječna tema koja će pratiti njezin rad. U tom trenutku već je bila usklađena s minimalizmom koji će zahvatiti svijet dizajna u sljedećem desetljeću. Tek početkom 1990-ih, kada su recesija i grunge označili kraj 80-ih, taj je ruksak postao jedna od prvih it torbi. Do 1994. Prada je počela koristiti najlon za odjeću, stvarajući temeljnu kolekciju za jesen i zima u kojoj ga je tretirala kao kašmir ili svilu. Bio je to prijeloman trenutak.

'Budi viđen, budi čujan' - mogao bi biti Pradin moto. Njezina želja da se istakne u gomili način je osvajanja svijeta. Moda je njezino oružje i zna kako zadati dvostruki udarac. Tako ima naviku uzeti poznate klasike ili klišeje dobrog ukusa i pretvoriti ih u nešto neobično. Najsnažniji primjer Pradinog 'pogrešnog chica' su haljine koje je devedesetih krojila od industrijskog najlona, tkanine koja se nikada prije nije koristila u visokoj modi. Usprkos svim njihovim neobičnostima, u njezinom je dizajnu prisutna provokativna asertivnost. Žena koja nosi Pradu jednostavno se ne može ignorirati.

'U početku se nikome nije sviđalo ono što radim osim, recimo, nekoliko sofisticiranih ljudi koji su me promovirali', kaže. Njezin je uspjeh, kao i mnogo toga o njoj, paradoksalan. ‘Nikad nisam bila dovoljno klasična za klasičare, a nikad dovoljno avangardna za avangardu. Uvijek mi je bilo neugodno, uvijek sam napravila nešto loše. Zapravo volim biti na tom mjestu - između toga da se ljudima ne sviđam, ali i toga da ih intrigiram. Cilj je učiniti nešto normalno što izgleda duboko čudno', kaže, a upravo to njezino 'griješenje' postalo je poznato.

'Zaista nemam pojma odakle dolazi ta odlučnost', kaže ona. 'Netko mi je jednom rekao - Miuccia, ti si čudovište od ambicija. Ali nije tako. Moja najbolja kvaliteta je moj instinkt. Ljudi me pitaju: ‘Jesi li sretna što je sve ispalo ovako?’ Kažem: ‘Pih! Ne znam. Nikada nisam imala cilj.’ Djelujem i reagiram. U sebi imam posebnog vodiča', dodaje.

Sumnja li ikada u svoje instinkte? 'Za sada im vjerujem', ističe. Samo jednom je poslala kolekciju i pomislila - uh, uh. 'Bilo je to prije mnogo godina, moj treći nastup. Izmislila sam vintage. Danas je vintage skroz normalan. Ali onda nije bio. WWD (Women’s Wear Daily, ukratko biblija industrije) napisao je da je to kao da su Flintstoneovi sreli Jacksonove, što im je bila najveća uvreda, ali meni je to bio najveći kompliment. U svakom slučaju, bilo je potpuno neuspješno', prisjeća se.

Miu Miu i ultrakratka minica

Gospođa Prada sama boji kosu u medenoplavu nijansu. I sama je šiša. Ona je žena koja uzima stvari u svoje ruke, bilo da se radi o idejama, projektima, bilo duljinama suknji. Kad je na predstavljanju kolekcije za proljeće 2022. poslala modele na pistu u odrezanim minicama - tako kratkim da je podstava džepova bila otkrivena - i kratkim džemperima koji otkrivaju trbuh, svijet je poludio. Osim dijeljenja kolekcije i modela na društvenim mrežama, TikTok su preplavila videa pokazujući ljude kako režu suknje kako bi stvorili taj izgled kod kuće.

Tijekom prva tri mjeseca 2022. pretraživanje brenda poraslo je za 400 posto zbog kompleta minica i džempera, prema Lyst Indexu. Do veljače je gotovo svaki časopis imao zvijezdu ili model u toj verziji izgleda. 'Zašto je to postao takav fenomen, ne znam. Vjerojatno zato što je bilo tako klasično. Zato što je to bila plisirana suknja', kaže Prada za Harper's Bazaar o kolekciji koju je nazvala Basic Instincts.

Gospođa Prada pokrenula je Miu Miu 1993. Brend se često opisuje kao Pradina 'mlađa sestra', ali to nije sasvim točno. Nije riječ o difuznoj liniji, niti je namijenjena mlađoj ili drugačijoj publici (dapače, mnoge žene godinama nose ovaj brend i sada su u pedesetima i šezdesetima), a cijene su joj iste kao i Pradine. 'Za mene je jednako važna', kaže ona. Miu Miu je, pojašnjava, 'šarmantnija' i pomalo zločestija. To je mjesto na kojem doista testira svoje granice.

Nema sumnje, kada je riječ o gospođi Pradi, ima nešto vrlo vragolasto u vezi s njom. 'Čvrsto vjerujem u jednu stvar: morate pokušati učiniti nešto relevantno, a ne raditi nešto zbog nečeg čudnog', kaže. Ne sviđa joj se ono što naziva 'beskorisnom modom'. 'Jedna sam od rijetkih dizajnerica. Želim učiniti modu relevantnijom.'

Nešto se zanimljivo dogodilo u brendu Miu Miu u proteklih nekoliko godina. To je dijelom zato što se nešto zanimljivo dogodilo i u Pradi: u travnju 2020. Simons je postao kreativni direktor uz Miucciju. 'Jako sam koncentrirana na Miu Miu', kaže ona. 'To je moje igralište jer je manje, pa je i slobodnije.' No nije da nije slobodna u Pradi. 'Ona je najozbiljniji dio mene', kaže. Njezin utjecaj itekako je mjerljiv: u 2021. prodaja je porasla 20 posto u odnosu na prethodnu godinu; u prvoj polovici 2022. bili su 14 posto iznad toga. I nisu samo torbice i cipele te koje pokreću rast, kao što je slučaj s većinom luksuznih marki – minice su doslovce razgrabljene.

Kada je Raf sreo Miucciju

Zamislite da Mark Zuckerberg imenuje Elona Muska svojim izvršnim kodirektorom ili Stevena Spielberga da izjavi kako će od sada sve svoje filmove režirati s Georgeom Clooneyjem. Tako je bilo u svijetu mode prošle veljače, kada je Miuccia objavila da imenuje Simonsa, bivšeg kreativnog direktora modnih kuća Jil Sander, Dior i Calvin Klein, za svog kreativnog kodirektora u Pradi.

U veljači 2020., netom prije nego što je Milano prvi put zatvoren, Prada i belgijski dizajner Simons objavili su ono što su mnogi već znali: nakon više od četiri desetljeća kao Pradina kreativna arhitektica odlučila je podijeliti tu odgovornost sa Simonsom.

Takav potez bio je bez presedana: nikada prije dvije tako poznate i cijenjene ličnosti nisu dijelile odgovornost za kreativu u velikoj modnoj kući. Bio je to još jedan dokaz njezinog nevjerojatnog kapaciteta za promjenu. Osim toga, Pradina kulturna prepoznatljivost nadilazi modu. Ona je možda najbliža figura današnjice koju možemo povezati s Coco Chanel. Časopis Time proglasio ju je 2005. jednom od 100 najutjecajnijih osoba 20. stoljeća, a sudeći prema svemu, nesumnjivo je jedna najutjecajnijih osoba i 21. stoljeća.

Među njezinim prvim zadacima sa Simonsom bilo je definiranje onoga što on naziva 'pradaizmom': zbrajanjem stvari koje ona voli. To je poprilično zeznuto za dizajnericu koji se oslanja na instinkt i brzo se umara od novih ideja. Zato se oblači samo 10 minuta prije izlaska iz kuće i daje si samo 10 dana da osmisli kolekciju. 'Pritisak mi daje više uzbuđenja, više straha, pa mi je mozak brži', objasnila je. 'Ako predugo razmišljam, postane mi dosadno', ističe.

Dva tvrdoglava dizajnera koji oblikuju stil i dijele moć? Potencijalno uzbudljivo i izazovno za modne ormare, ali opet je teško povjerovati u to. Njihova debitantska ženska kolekcija, predstavljena u rujnu prošle godine, nazvana je, prikladno, 'Dijalozi', a prve brojke i rezultati svakako im idu u prilog.

Dizajnerica koja je loš ukus učinila chicom

Ona je jedno od najvećih imena u industriji, ali misli da se život okreće oko ideja, ne haljina. Armani je njezine dizajne opisao 'ružnima', ali oni su i dalje vrlo poželjni. Otvorila je ogromnu galeriju u Milanu, ali ne voli da je nazivaju kolekcionarkom. Svi je zovu gospođa Prada, čak i oni koji desetljećima rade s njom. Nerijetko će se na svečanim događanjima pojaviti u ravnim dvobojnim cipelama, onakvim kakve bi obula vaša baka. Lagano preplanula, bez trunke šminke, nema čak ni balzam na usnama, a njezin izraz lica negdje je između mračnog i upitnog. Uopće je nije briga što sugovornik ima na sebi, njezine oči spremno i hladnokrvno susreću pogled i nikad ne odlutaju.

Modna dizajnerica milijarderka sa suprugom, izvršnim direktorom Prade Bertellijem, pristupila je tvrtki s kreativnog stajališta, što im je dobro služilo od sredine 1970-ih. Prada, i dizajnerica i tvrtka, nisu ovdje samo da proguraju proizvod niti da drže predavanje, baš onako kako bi to ona rekla svojim prilično tinejdžerskim talijanskim naglaskom: 'To je previše dosadno.' Ovo je moda, a ne socijalni rad. Dapače, tu je i ambicija za užitkom koji pruža kroz modu, otvaranje drugih svjetova za potrošača: 'Ako nemate ideju u svom životu, kako možete živjeti? Sve što želim je, kroz Fondazione i Pradu, učiniti kulturu privlačnom. To je duboko u meni i moj cilj. Ako nije privlačno, nitko ne sluša. Ako je previše ozbiljno, nikoga nije briga i misle da je dosadno', zaključuje.

Za većinu dizajnera postoji trenutak – obično nakon pet, ponekad i 10 godina – kada nove ideje ne izbiju na površinu te njihov rad postaje samoreferencijalan, statičan, zastario. To se Pradi nikada nije dogodilo i priskrbilo joj je gotovo mitski status. To njezine kolekcije, sezonu za sezonom, čini tako napetima: nikad se ne zna što će se pojaviti iza zavjese kad počne glazba.

Učinila je loš ukus chicom, predvodila ulazak vintagea u visoku modu i svojom revolucionarnom upotrebom najlona, PVC-a, pa čak i komadića smeća, kao što su zgnječeni čepovi boca i razbijena ogledala, istjerala je dragocjenost iz luksuza. U dizajniranju i odijevanju, kako bi zadovoljila sebe, naučila je i druge da čine isto. 'Nastavljam razmišljati, nastavljam se mijenjati, nastavljam se suočavati s problemima i stvarnošću', rekla je kad su je upitali zašto misli da je njezin rad držao korak s vremenom, ali ga i često usmjeravao. 'Imam osobnu potrebu znati što se događa... Uvijek imam osjećaj da ne znam dovoljno.'

Pradina odjeća nikada nije jednostavna. Nositi je ispravno znači nositi je ironično, iako mnogi to ne čine. Ona čvrsto vjeruje da previše dobrog ukusa može uništiti kolekciju pa će često započeti istraživanjem nečega što mrzi, poput golfa ili heklanja, pokušavajući preokrenuti to u nešto što joj se sviđa. Klišeji ženstvenosti - mašne, cvjetni motivi, baby-doll haljine - česte su joj mete.

'Miuccijino nepoštovanje bila je kvaliteta koja je prva privukla pozornost', rekla je glavna urednica američkog Voguea Anna Wintour, dodajući: 'Usudila se postaviti pitanja: Što je ljepota? Što je dobar ukus? Sve ove godine ona nastavlja fascinirati jer još uvijek izaziva konvencije, još uvijek se opire klišejima.'

Iznimno je ironično to da jedna od najutjecajnijih svjetskih modnih dizajnerica ne skicira niti šiva. Umjesto toga, okružila se talentiranim dizajnerima koji njezine ideje pretvaraju u odjeću, torbe, cipele i nakit. Najdulje je uz nju bio Fabio Zambernardi, koji joj se pridružio 1989., a 2002. postao je direktor dizajna. Neki su nastavili voditi vlastite brendove, uključujući Francesca Rissa u Marniju i Waltera Chiapponija u Tod’su.

'Politika je jedna od stvari do kojih mi je najviše stalo, ali budući da sam bogata modna dizajnerica, uvijek odbijam razgovarati o politici. Ne želim se baviti politikom jer sam modna kreatorica koji radi odjeću za bogate ljude, pa kako mogu biti političarka? Kada se na kraju prestanem baviti odjećom i promijenim posao, zapravo bih to mogla', rekla je za New York Magazine.

Godine 2017. Pradin stariji sin Lorenzo pridružio se obiteljskom poslu nakon što je većinu svojih dvadesetih godina proveo vozeći reli automobile, a onda je odabran da postane sljedeći izvršni direktor grupe. Analitičari hvale digitalnu transformaciju koju je uveo u Pradu i njegovo nastojanje da postupno izbaci čisti najlon iz opskrbnog lanca tvrtke u korist onog recikliranog.

Jasno je da bi Prada, kao jedna od samo nekoliko preostalih neovisnih luksuznih kuća sa značajnom veličinom i jasnim identitetom, bila vrlo poželjna meta luksuznim strateškim grupama. Bertelli je redovito inzistirao na tome da on i supruga nemaju interesa prodati svoj kontrolni udio u Pradi. Međutim u intervjuu za BoF u studenom 2021. imao je znatno otvoreniji ton u pogledu potencijalnih poslova. 'Ostati neovisni nije prvi cilj koji bismo imali na umu. Na kraju možete posjedovati manji komad većeg kolača', rekao je tada.

Sa 73 godine, Prada je šest godina iza službene dobi za odlazak u mirovinu u Italiji. Iako su mnogi Simonsovo imenovanje vidjeli kao najavu toga da će je naslijediti, još prošle godine tvrdila je da ne planira uskoro stati: 'Volim raditi. Ovdje sam da radim još više', govorila je. No možda je došlo vrijeme da se vrati politici.