Alaïa je postao najpoželjniji brend 2024., a kreativni direktor te kuće Pieter Mulier svakako ima nešto s time. Više od tri godine nakon smrti legendarnog dizajnera Azzedinea Alaïe modna grupa Richemont čekala je s imenovanjem novog kreativnog direktora, a onda je to učinila itekako promišljeno. Mulier se pokazao posebnim - bilo je praktički svetogrđe promijeniti modnu kuću Alaïa, a on je ipak učinio upravo to i uvjerio sve ostale da je to dobra ideja
U modnim krugovima poznato je to da posljednjih godina Alaïa zauzima posebno mjesto u klanu najpoželjnijih modnih kuća. A tražilica Lyst sada je to i potvrdila. Svakog tromjesečja ta platforma analizira najpopularnije modne marke i proizvode pomoću ponašanja gotovo devet milijuna lojalnih kupaca, preko gotovo 12.000 kreatora i online odredišta. Najimpresivniji uspon u ovom kvartalu ima nitko drugi nego kuća Alaïa, a ona je uspjela preskočiti dvanaest mjesta, postavši peti najpopularniji brend na svijetu.
Tako je prema Lystu postotak povećanja potražnje za komadima modne kuće Alaïa u posljednja tri mjeseca porastao za 51 posto, piše NSS Magazine. A mnogima je bilo savršeno jasno da je ona na dobrom putu da osigura iznimno mjesto među najpoželjnijim brendovima 2024., pogotovo nakon uspjeha posljednje revije održane u New Yorku u rujnu 2024. Na objavljenoj listi, iza Miu Miua, koji je zauzeo prvo mjesto, te Loewea, Prade i Saint Laurenta, Alaïa je došla na peto mjesto, skočivši naprijed za zamjetnih 12 pozicija i time zasluživši titulu najimpresivnijeg brenda povratnika u kvartalu. A mnogi se pitaju što pokreće ovu iznenadnu strast među modnim entuzijastima za francuskom modnom kućom?
Između baštine i inovacije: Zašto je Alaïa brend koji svi žele u 2024.?
Da bismo to razumjeli, potrebno je vratiti se gotovo četiri godine unazad, kada je Pieter Mulier stupio na mjesto kreativnog direktora kuće Alaïa. Richemont, koji je čekao gotovo četiri godine nakon smrti Azzedinea Alaïe 2017. da imenuje nasljednika, učinio je to promišljeno. CEO Myriam Serrano pridružila se dvije godine nakon smrti legendarnog dizajnera, a Philippe Fortunato, bivši izvršni direktor LVMH-a i sadašnji CEO Richemontove modne grupe, došao je godinu kasnije, 2020. Sada druge kuće shvaćaju mudrost njihovog pažljivog procesa odabira i slijede taj pristup. Dugo očekivano imenovanje Sarah Burton u Givenchyju potvrda je tog novog pristupa. Brojni dizajneri bili su na razgovoru za taj posao proteklih godina, uključujući Zaca Posena. Nova Richemontova formula (originalni dizajn + originalni proizvod + povećana distribucija) sada se, dolaskom Chemene Kamali, primjenjuje i na Chloé.
Novi kreativni direktor iza sebe je imao moćno iskustvo, radio je s kolegom, Belgijcem Rafom Simonsom, Calvinom Kleinom i Jil Sander. Za svoju prvu reviju, jesen/zima 2021., predstavljenu u Parizu, mudro je odabrao odati počast pokojnom Alaïi, preminulom u studenom 2017., ultraženstvenim siluetama koje su ponekad bile fluidne, a ponekad savršeno pripijene uz tijelo, poštujući estetiku po kojoj je francusko-tuniski dizajner bio svjetski poznat. Međutim Mulier se od tada uspješno odvojio od isključivo DNK osnivača i unio je vlastiti stil u njegovu ostavštinu, uspješno ističući kodove brenda, ali dodavanjem svog štiha. Ovaj vrlo osobni dodir i inovacije koje je uveo ono su što sada uzdiže francusku kuću na izniman položaj u svijetu mode.
U četiri godine Mulier je revitalizirao DNK francuske kuće, ostajući vjeran nasljeđu i snažnim vrijednostima Alaïe, kao što su osnaživanje, minimalizam i glamur, piše Vogue, i to vizionarskim kolekcijama u kojima vladaju simboli čistoće i ženstvenosti, a majstorski potezi su brojni. Jednostavno je: sve što Belgijac dotakne pretvara se u zlato te svake sezone budi želju stvarajući nove komade koji u djeliću sekunde postaju prave modne uspješnice.
Dovoljno je pogledati torbu u obliku srca, koju je predstavio 2023., oponašajući trend heartcore, koji je u to vrijeme osvojio modni svijet, a zatim sve revije za proljeće/ljeto 2023. Među prvima su je nosile Tina Kunakey i Leïla Bekhti, a nakon toga je za ovom torbom poludio čitav modni svijet. Platforma Lyst u to je vrijeme otkrila da su pretrage modela Heart skočile za 39 posto, svrstavši ga u 10 najpopularnijih artikala u kvartalu. Ista uspješna priča popratila je torbu Teckel, čiji izgled podsjeća na jazavčara.
Nekoliko mjeseci kasnije Mulier se pozabavio još jednim modnim dodatkom: cipelama, posebno balerinkama, koje su u posljednje dvije godine vratile svoju reputaciju najpoželjnije obuće. Belgijac je 2023. godine potpisao svoje verzije s gumenim potplatom proizvedenim u Italiji, inspiriran tradicionalnim japanskim cipelama. Uočivši veliku potražnju za ovim novim predmetima žudnje, brzo ih je odlučio ponuditi u izobilju: u antilop koži i s 3D cvjetovima te u metalik varijanti... Dva su modela bila toliko popularna da su se brzo rasprodala. Riječ je o balerinkama oplemenjenim kamenčićima i onim mrežastim. Potonji su se, štoviše, danas popeli na prvo mjesto najpopularnijih komada u kvartalu prema Lystu, a slijede ih velika kožna torba Coach Brooklyn, viđena ranije ove godine na modnoj pisti u rukama zvijezde Belle Hadid, i sada već kultne Pumine tenisice Speedcat, uočene na nogama svih cool cura. Brzo su ih prigrlile Alaïine vatrene obožavateljice, uključujući Elsu Hosk, Ellen Claesson i Mariacarlu Boscono.
Pieter Mulier i Alaïa osvajaju New York
A snažan trag ostavila je i njujorška revija održana tijekom proteklog Tjedna mode. Skulpturalna i uskovitlana odjeća kolekcije, koja se savršeno uklopila u veličanstven postav Guggenheima i s Rihanninom prisutnošću u prvim redovima, potaknula je razgovore o samoj modnoj kući Alaïa te o njezinom dizajneru od Pariza do New Yorka, ali i izvan granica mode.
Naime, iako je prije koju godinu izjavljivao da mu bi povratak u New York bio previše bolan i emotivan ove sezone, Mulier je odlučio ipak napustiti Pariz kako bi predstavio svoju novu kolekciju u Guggenheimu, kultnoj spiralnoj zgradi koju je dizajnirao Frank Lloyd Wright.
Bile je to prva Alaïina modna revija u New Yorku od 1980-ih. Zašto baš sada New York? Kao što je Mulier rekao u intervjuu za Vogue: 'Na zadnjoj reviji koju smo imali u siječnju tijekom couturea, Anna Wintour došla je iza pozornice, pogledala kolekciju i rekla: 'Mislim da je ovo jedna koju ste trebali pokazati u New Yorku. Zašto ne dođeš sljedeće sezone?' A upravo je to ono što je učinio.
Povratak u New York bio je kompliciran za Muliera. 'Bio sam previše emotivan da bih se vratio jer jako volim ovaj grad. Ovdje sam živio tri godine, neposredno prije covida. Mislim da sam od svih gradova u kojima sam živio ovdje bio najsretniji', rekao je, a boravio je u Velikoj Jabuci kada je dizajnirao u Calvin Kleinu s Rafom Simonsom.
Upravo je New York inspirirao novu Alaïinu kolekciju. Prikazana u Guggenheimu, bila je svjedočanstvo Muliera o sporom i postojanom ponovnom stvaranju brenda. I on i Alaïa upravo su ono što industrija trenutno treba, piše Puck, navodeći kako se mnogi nadaju da su šuškanja o njegovu odlasku u Chanel tek puka nagađanja.
Mnogi nisu očekivali da će Alaïin modni show u New Yorku biti tako velik modni trenutak. No kada francuska kuća odluči prijeći Veliku baru i prikazati svoju kolekciju u spirali Guggenheima na New York Fashion Weeku, sve mora biti kao po špagi. Nitko ne želi podići pogled na čuvenu okruglu dvoranu i vidjeti logotipe kako marširaju ili tamnoplave sakoe i kaki hlače. Iako je u Guggenheimu već održana modna izložba Giorgia Armanija - što se našlo pod žestokim kritikama - nikada muzej nije dopustio modnu pistu, sve do sinoć. Dakle važna je bila estetska veza između dizajna odjeće i remek-djela Franka Lloyda Wrighta, piše The Cut.
Stvar je u tome da je Mulier pronašao svjež način da prikaže američki dizajn odjeće, a zatim je u to unio solidnu parišku modu. Upravo je to predstavljalo izuzetnu razliku, zbog čega je Guggenheimova radikalna spirala imala potpunog smisla za ovu reviju.
Nitko to ne radi kao Alaïa
Mulier je u Guggenheimu postavio reviju o kojoj je brujao čitav modni svijet. Alaïa je oduvijek bio poseban brend. Pokojni Azzedine Alaïa, sitni Tunižanin, bio je stari duh, kolekcionar haljina iz zlatne holivudske ere Adriana, otkačenog modnog dizajnera Charlesa Jamesa i klasičarke Madame Vionnet, koje su često bile izložene u njegovu ateljeu u Parizu. Tijekom 1980-ih i 90-ih pretvorio je modu u intelektualnu potragu, a da se nikada nije doimao avangardno, kao što su se činili mnogi njegovi vršnjaci, i to bez pokrivanja žena. Umjetnice poput slikarice Jennifer Bartlett i glazbenice Grace Jones voljele su njegovu odjeću. Isklesao je i otkrio tijelo i istovremeno ga nekako naoružao. Mulier, koji inače nastupa u Parizu tijekom Couture Weeka u siječnju i srpnju, čarobno je dočarao taj naizgled davno nestali svijet.
Oni manje romantičnog pogleda mogli bi također zamisliti da je imao na umu nešto komercijalnije: obratiti se mnogim Amerikankama koje su se pomamile za njegovim modnim dodacima, poput hit balerinki izrađenih od mreže ili onih ukrašenih kamenčićima ili šiljcima. No kolekcija je nastala kada se Guggenheim obratio dizajneru nakon što su uočili haljinu spiralnog kroja koju je izradio za jesen 2024., a za koju je osoblje muzeja mislilo da podsjeća na strukturu Franka Lloyda Wrighta i koju je Zendaya proslavila ranije ove godine promovirajući drugi dio 'Dine'.
No Mulier je poseban. Bilo je praktički svetogrđe promijeniti Alaïu kao modnu kuću, a on je ipak učinio upravo to i uvjerio sve ostale da je to dobra ideja. Također je pokrenuo stabilan posao na tržištu na kojem su do prije godinu ili dvije robne marke srednje veličine bile gotovo mrtve. U eri prije njega veliki brendovi LVMH i Kering u biti su izbacili dva najpoznatija imena Richemonta - Alaïu i Chloé - u maloprodaju. Činilo se da nije bilo načina da se situacija popravi jer su gigantski brendovi imali prioritet u trgovini te više novca za tržište i distribuciju.
Ipak, proizvod je ultimativni marketinški alat. U proteklih nekoliko godina modni entuzijasti shvatili su da proizvodi mnogih velikih robnih marki nisu bili dovoljno dobri, a u isto vrijeme robne kuće su u sve većoj mjeri očajnički tražile više stvari kojima bi napunile svoje police dok su velika imena bježala od trgovina na veliko. Bila je to savršena prilika za novog igrača - ili starog igrača rekonstruiranog novim idejama - da se vrati na scenu i napravi senzaciju.
Mulierovo oživljavanje Alaïe
S 44 godine, Mulier je istovremeno pridošlica u svijetu kreativnih direktora – uostalom Alaïa je prva kuća koju samostalno vodi – a ujedno jedna od sigurnih ruku u modi. Tijekom 16 godina služio je kao zamjenik Simonsa, krećući se usporedno s karijerom svog mentora koja se uzdizala prema sve većim brendovima i ističući se ne samo svojim kreativnim gledištem, već i vještinom u upravljanju velikim timovima. Nakon što je izabran za nasljednika Alaïe i ponovno osmislio jezik krojenja svjesnog tijela, mnogi su se ipak pitali je li dorastao tom zadatku. 'Alaïa je bila toliko specifična za Azzedinea i za to vrijeme da se činilo da će biti nemoguće ponoviti to', kaže Julianne Moore, koja se ponovno pridružila listama čekanja kolekcije nakon Mulierova debija u ljeto 2021. 'Pieter je uspio to učiniti.'
Prema Mulierovu mišljenju, zlatno doba brenda bilo je razdoblje koje se proteglo od 80-ih do 90-ih - u kojem je Alaïa stvorio novi jezik otkrivajući i mistificirajući ženske obline. Spojio je lagane, klasično ženstvene materijale s onim tvrđim, poput kože. Bilo je tu pletiva krojenog poput sakoa, istodobno dotjeranog, profesionalnog i senzualnog, što je bilo otkriće u to vrijeme i jedan od najtrajnijih profila 80-ih. 'Azzedine je bio krojač', kaže Mulier, što je ključ, kako on misli, spoja ženstvenosti i snage u njegovu radu. 'Unio je lakoću u seksepil - što je nevjerojatno.' Ta senzualnost nikada nije bila kompromitirajuća - bila je francuska.
Do kraja njegova života, misli Mulier, ta privlačnost je ishlapila. 'Alaïa je pomalo postala odjeća buržoazije', kaže on. 'Sjećam se da sam išao na umjetničke sajmove i svaka galeristica bila je odjevena u Alaïu — istu haljinu s istim cipelama. Nikada nije dobro ako postaneš sinonim za dobar ukus.' Brend je izgubio generaciju mladih i nemirnih. 'Djeca nisu znala što je Alaïa', kaže Mulier za Vogue. 'Majka ju je nosila, a kći nikada nije čula za nju.'
Mulieru je postalo jasno da je njegova zadaća odbaciti ustajalost brenda koji se sastoji od učmalog novca i korektnosti te vratiti mladi, odvažni duh, onaj koji je dizajnera Alaïu učinio revolucionarom i senzacijom. Uvidjevši snagu kuće, počeo je izolirati i ispraviti njezine tikove. Ramena i ruke preusko su izrezani za suvremenu ženu, pomislio je i naglasio ih. Jakne su znale biti više skulpturalne nego udobne, pa je otvorio i modernizirao njihove linije. Dodao je kategorije proizvoda po nižim cijenama - kupaći kostimi, naočale, donje rublje - kako bi privukao mlađe potrošače. I pokušao je vratiti seksi prizvuk.
Nesuđeni arhitekt i praksa koja mu je promijenila život
Odrastao u Ostendeu, primorskom gradu u zapadnoj Belgiji, Mulier ga opisuje 'nadrealnim'. 'Uvijek kažu da su ljudi u Ostendeu vrlo kreativni - i pomalo ludi', kaže. Njegova šira obitelj bila je iz Brugesa, no otac je bio liječnik, a Ostendeu, s bogatim toplicama i kockarnicama, bilo je potrebno osoblje. Ima starijeg brata i sestru, a sebe opisuje kao 'vrlo društveno, vrlo lagano' dijete, iako bez širokih vještina. 'Moj brat bio je veliki nogometaš, tenisač, igrač ragbija - svaku loptu je imao u rukama', kaže Mulier. 'Otac je bio frustriran što i ja nisam imao takve vještine.'
Umjesto toga, gravitirao je zanatima, crtanju, satovima klavira, tečaju drame. S 11 godina Mulier je otišao u Abdijschool van Zevenkerken, benediktinsku instituciju izvan Brugesa, koju opisuje kao 'kao Harry Potter školu'. Kasnije, na prijedlog roditelja, išao je na pravni fakultet u Leuvenu. Ipak, studij prava nije ga oduševio, već arhitektura (volio je minimaliste: Álvaro Siza, Peter Zumthor, Toyo Ito, Rem Koolhaas), pa se nakon dvije godine prebacio na arhitektonski fakultet, na Institut Saint-Luc u Bruxellesu. To se pokazalo kao otkriće. Bruxelles je bio najveći grad u kojem je Mulier do tada živio, a oštriji i kreativni ljudi koje je ondje upoznao oduševili su ga.
'Bio je to početak mog svijeta koji je postajao veći', kaže. Mulierova tadašnja urbana djevojka, trudeći se proširiti njegov ukus, vodila ga je kroz svijet umjetnosti. 'Vodila me u svaku galeriju, sve muzeje i modne trgovine.' Jedini živući dizajner za kojeg je tada čuo bio je Dries Van Noten, no njegova je djevojka na zidovima imala slike najnovije kolekcije Rafa Simonsa.
Oboje su bili studenti. Jedan tečaj dizajna zahtijevao je završni projekt na temu preživljavanja, a Simons je pristao sjediti u žiriju za ispit. Mulier je sasvim drugačije protumačio zadatak i pojavio se u bodiju koji bi navodno osigurao preživljavanje bilo kojeg razgovora za posao: zavezan u jednodijelnu odjeću, bez gumba koji bi se raskopčali ili kragne koja bi stršala, to je bila ideja - kandidat za posao bio je oslobođen nesvjesne samosabotaže. Simons mu je dao šansu.
Nakon ispita dao mu je svoju posjetnicu. 'Rekao je: 'Ne mislim si arhitekt, mislim da si modni dizajner', prisjeća se Mulier. 'Rekao sam: 'Ne, ne mislim tako', a Simons je odgovorio: 'Mislim da jesi.'' Predložio je Mulieru da posjeti njegov atelje u Antwerpenu – a na to je on, sjeća se, odgovorio s pristojnom ravnodušnošću. 'Tada je moja djevojka rekla: 'O, da, ideš'', prisjeća se. Tri mjeseca kasnije, ne znajući gotovo ništa o modi, pojavio se u Antwerpenu kako bi započeo praksu koja mu je promijenila život. 'Prešao sam s pravnog fakulteta na školu za arhitekte pa sve do tvrtke u Antwerpenu koja oblači mršave dječake. Na prvoj Rafovoj reviji koju sam vidio pitao sam se - što je ovo? Moj otac je vidio sliku i rekao: 'To radiš?''
Pa ipak, u Simonsovom brendu Mulier je doživio svojevrstan procvat. Živio je godinu dana u uredu, spavajući na madracu ispod arhive. Simons je doveo i Matthieua Blazyja, još jednog mladog dizajnera, a s vremenom, kad je Mulier počeo priznavati svoju seksualnost, njih su dvojca počela izlaziti. Našli su radost u tome da budu tim otrcanih klinaca koji su provodili sate u studiju, živeći život umjetnosti i dizajna i, iz mirnog belgijskog grada, stvarajući posao koji je očarao cijeli svijet mode.
Simons im je poput mentora približio svijet mode, a kada je otišao u Jil Sander u Milano, Mulier, koji je radio cipele i dodatke za brend, bio je poznat kao njegova desna ruka. 'Bila je to vrlo zanimljiva kombinacija', kaže Blazy, sada kreativni direktor u Bottega Veneti, 'jer bi Raf razmišljao u terminima koncepta dok bi Pieter odmah razmišljao kao arhitekt: u volumenima, bojama, proizvodu.'
Prelazak u Dior
No Mulier je sve vrijeme sanjao o dizajniranju ženske odjeće. Kad je duboko zagazivši u 30-e shvatio da mu je do tada najbliža izrada ženskih cipela, upao je u svojevrsnu krizu i odlučio pokrenuti liniju odjeće. Bila je 2010. i, dok je skupljao zbirku, njegov se otac smrtno razbolio. Mulier je zaustavio rad na svemu i brinuo se o njemu gotovo godinu dana, sve dok nije preminuo. Tada je Simons već prelazio u Dior i pozvao je Muliera da se pridruži - taj put će raditi na ženskoj odjeći, uključujući onu modnu, što je bila ponuda koju nije mogao odbiti. 'Znao sam nakon tjedan dana u Dioru', prisjeća se Mulier, 'da je to ono što želim raditi.'
U Dioru je Mulierov tihi genij za boju, volumen i konstrukciju - materijalnu osobnost odjevnog predmeta - došao do izražaja. Dior - kao i Alaïa - bila je kuća koja se temeljila na krojenju i tu je Mulier naučio snagu prepoznatljive siluete. Međutim, kako kaže, Dior ga je najviše od svega naučio kako prodati san. 'Radilo se o oblinama', kaže. 'Radilo se o stavu.' Lekcija mu je ostala u mislima čak i kad su se 2016. on i Blazy pridružili Simonsu u New Yorku kako bi vodili dizajn u Calvin Kleinu. Trojac iz Antwerpena živio je s ambicioznim snom: namjeravali su uzeti uzvišenu, pametnu, odvažnu, prvorazrednu modu i učiniti je globalno dostupnom. Užurban raspored i gotovo neprekidna putovanjima između Europe, SAD-a i Azije uzeli su danak i Mulier je jednostavno - izgorio. Godinu dana je odbijao ponude za posao koje su mu stizale. Kako je postao nemiran tijekom pandemije, razmišljao je o tome da bude kreativni direktor švicarske tvrtke za namještaj. U tom trenutku Alaïa se pojavila na horizontu.
'Imala sam ideju da bi Pieter trebao otići u Alaïu', prisjeća se Clémande Burgevin Blachman, a Muliera je poznavala još dok je radio za Simonsa i Kleina. Njezina je majka bila bliska Alaïina prijateljica i mislila je da je u Mulieru vidjela dizajnera koji bi mogao oživjeti kuću starom energijom. 'Znala sam da ima takav način gledanja na žensko tijelo - možda je to zbog njegove pozadine kao arhitekta – i tog kulturnog i umjetničkog znanja', kaže ona. 'Uvjerila sam ga da bi trebao pronaći način da se prijavi.'
Proces prijave trajao je punih godinu dana. Ono što je prepoznao u Alaïi, mnogo prije nego što su to učinili mnogi drugi, bilo je da je to kuća koja je spojila intimnost i posebnost Simonsa, profinjene ateljee i snove Diora te zavodljivu otvorenost Kleina. Bio je uvjeren da je stvoren za taj posao. Tijekom 12 mjeseci naručivao je vintage Alaïinu odjeću i proučavao njenu konstrukciju kao što bi arhitekt proučavao francuske katedrale, učeći dizajnerov jezik na tkanini.
Ljubavna veza koja nije izdržala težinu posla
No uspon na poslovnom planu nije pratio i onaj na ljubavnom. Otkako su Mulier i Blazy prekinuli, podijelili su skrbništvo nad psom Johnom Johnom, koji putuje amo-tamo između Pariza, Milana i Antwerpena. Imali su sreću i nesreću što su svaki vidjeli svoje najsretnije prilike - koje se pružaju jednom u životu da konačno vode modne kuće svjetske klase u koje su obojica vjerovala - u gotovo isto vrijeme. Godinama su bili partneri u pomoćnom brodu, dva osnovna kuta trokuta. Zatim, preko noći, svatko je postao gospodar vlastitog svijeta mašte.
Težina dva takva nova posla, sa sjedištem u dva grada, s dva glavna kalendara i očajničkim nastojanjima da se izvuče najviše iz rijetke prilike, bilo je više nego što bi jedna veza mogla podnijeti. 'Kad dobijete taj posao, morate napraviti neke izbore u svom životu jer on jede puno svega oko vas', kaže Mulier. On je odabrao Alaïu, Blazy je odabrao Bottega Venetu, a ostalo je zapečaćeno. Danas su njih dvojica i dalje među najzagriženijim obožavateljima na nastupima onoga drugog. 'Ono što mi se sviđa kod Pieterova načina rada je to što ide protiv struje, preuzima rizike, ali on nije netko tko želi šokirati - on samo ide za onim u što najviše vjeruje', kaže Blazy. Ali oni ostaju razdvojeni. 'Više to nije funkcioniralo, osim na poslovnom planu', kaže Mulier.
Gubitak je, međutim, uravnotežen velikim poslovnim uspjehom. Vizija u koju Mulier najviše vjeruje već je privukla obožavatelje. Samo njegova prva kolekcija preokrenula je sudbinu kuće. Komplet kapuljača koje je nadogradio na osnovi ranog Alaïinog modela, a koji je nosila Grace Jones, prodavao se i prodavao i prodavao. A taj dizajn s kapuljačom još uvijek je tražen te se i tri godine kasnije dobro prodaje. Uspjeh se općenito isplati čekati, barem prema Mulierovu mišljenju. 'Mala smo tvrtka. Potrebno je puno vremena za to', kaže. Nasmiješi se, a zatim sliježe ramenima, nakon dva desetljeća iščekivanja navikao brzo iskoristiti prilike. Imao je svu prošlost s kojom je mogao raditi i - budućnost. 'Jako sam strpljiv', objašnjava Mulier.
A nakon što se njegovo ime spomene kada je riječ o velikom poslu u Chanelu, Mulier iskreno i jednostavno kaže: 'Mama mi je rekla. Nisam to ni znao. Moja majka je na Instagramu. Ona ima 80. Svaki put kad se pojavi hashtag mog imena, ona mi javi. Zapravo je vrlo slatka. Ona to zna bolje od mene. Ali ne. Jako sam sretan u Alaïi. Vrlo sretan.'